Ana Magda - Pepeo davnih
Prikaz rezultata 1 do 7 od ukupno 7
  1. #1

    Ana Magda - Pepeo davnih

    Pevaj!

    Molim te pevaj, ptico, pred zoru što me slama,
    gde čitav svet se smerno iz tmurnog počinka budi,
    mi smo prognani davno, pod nama je žrtvena jama,
    i kažu da nismo više vredni ko drugi ljudi.


    A vrednost, ta mera stara, što vagu života ljulja,
    nikome nije znana po svetlom nebeskom sudu,
    i svi se činimo samo k`o pomahnitala rulja,
    što naopačke ganja već osuđenoga Judu.


    I nismo više ništa! Ponor je ime stekao,
    po natrpanom ljudstvu što stalno u njega pada
    u samilosju božjem, a jednom je pesnik rekao
    da smo junačkoga roda u ovoj dolini jada.


    Pevaj, prognana ptico! Život još mirno teče
    u ovom belom gradu gde nas beznađe guta.
    I nismo više ljudi. Vekovi slave kleče,
    u prašini pred ničim na krvavom temelju puta.

    Ana Magda ( Iz zbirke poezije Pepeo davnih)
    Poruku je izmenio Persefona, 15.01.2013 u 19:42 Razlog: duplirana slova u naslovu

  2. #2

    Odgovor: Ana Magda - Pepeo davnih

    Uništiocu

    Ti donosioče bola, Anđele gnevnih bića,
    da li ćeš prići pusto u lutanju koje slama,
    ili ćeš otrovno seme toga božanskog pića,
    sliti u uho onog na kome počiva drama?


    Mi smo u zbilji lutke, konce nam Bogovi vuku.
    Nebeska ruka stroga, okrutnu igru seje,
    i tom se gigantskom snagom do pakla smerno tuku,
    božje i đavolske sile, krvave epopeje.


    Nije na meni da nosim poruku Evine krvi,
    što utisnuto spava i gnevom se Bogova kuša,
    cela je zemlja telo što modro proždiru crvi,
    a u njemu se odraz svega početnog gnuša.


    I mrak nas u mreži guta, smerno umove davi.
    Mi nismo više živi kad život kunemo silno,
    u orgijama noći gde uništenje bića se slavi.
    Otrov, čoveče, piješ koji kulja izobilno.


    I nisi stvaraoc sveta, ti narcisoidni stvore,
    te destruktivnom snagom nemoj da pleteš strune
    uništenja života, ti biće što ga dvore
    sve sile prirode koju, opsesivnom voljom kune.

    Ana Magda ( Iz zbirke poezije Pepeo davnih)

  3. #3

    Odgovor: Ana Magda - Pepeo davnih

    Pun Mesec

    Vesniče tužne noći, što moje potresa biće
    na paramparčad lomi, deo đavolskog tkanja;
    modrim je usnama tvojim krv moja jedino piće
    što preko tela lije, i punom se mesecu klanja.


    U vihoru što vrti veče i izvija kosturske šake,
    ja spuštam glavu noći gde mesečev odraz je beo,
    na njegovom mrtvačkom telu okrugle opažam rake,
    i ništa nije živo dok cepam krvavi veo.


    A ti i ja smo bili. U nekom drugom svetu
    što možda je nosio tajne i moć opažanja smeo,
    u rulji leševa koji razdiru ranjenu petu,
    jednom crnilu ničeg, što mu se Lucifer kleo.


    Vesniče nedorečenih snova, pun mesec zjapi u noći.
    Svi smo ogrezli u krvi, i život nas sopstveni slama,
    dok bledo dotičeš čelo sav silan i prepun moći
    istinske, shvati: davno nas dvoje odnese tama.


    Ana Magda ( Iz zbirke poezije Pepeo davnih)

  4. #4

    Odgovor: Ana Magda - Pepeo davnih

    Tužbalica Beogradskog Psa


    Prolazniče gordi, Adamovog roda,
    zastani dok hodaš pokraj mene nemo.
    Ja ne tražim više od hrane i vode,
    i od toplog mesta na kome bih drem’o.


    I kad žuriš negde, pogladi me malo,
    dok gledam u tebe sa očima nade,
    koja slepo traži nekog kom je stalo,
    k’o na mene misli i na moje jade.


    Sugrađane ljudski, nizašta nisam kriv,
    dok veselo mašem repom, zaista tražim malo;
    Ne moraš da me voliš, ali poštuj to što sam živ,
    jer do života svakog uvek nekom je stalo.


    A ja ću dok skitam nemo, po ulici beznađa,
    sa večno budnom nadom voleti ljudski rod.
    Jer se u mom napuštenom srcu mržnja nikad ne rađa,
    a u mojim se psećim očima zvezdani vidi svod.


    Ana Magda ( Iz zbirke poezije Pepeo davnih)

  5. #5

    Odgovor: Ana Magda - Pepeo davnih

    Igraj Saloma!


    Uvijaj telo što bledo blista,
    na mesečini purpurom obasjan sjaj,
    lobanji truloj i punoj glista,
    vuku te usne, prokleti raj.


    Igraj pod velom što smelo pleše,
    pod krunom tmurnom caru tvog doma,
    željom što srca crvljiva teše
    sve učinjene kobi. Igraj Saloma!


    I šakom lepom, kud` svila teče,
    paukovu mrežu istkaj dostojnu guja.
    Devojko, budi spremna da ovo tamno veče,
    označiš pečatom svojim, mladošću koja buja


    Igraj, igraj Saloma!
    Odbijanje dostojno ljubavi nije,
    onog što nesvestan duševnog sloma,
    zenice tvoje đavolske krije.


    Srcem kud` strah i zanos teku,
    okrutnom klicom carskoga doma,
    da glavu božjeg proroka seku
    zahvaljujući tebi. Igraj Saloma!


    Ana Magda ( Iz zbirke poezije Pepeo davnih)

  6. #6

    Odgovor: Ana Magda - Pepeo davnih

    Tmino!


    Odgovori Tmino dok širiš ručerde svoje ,
    zašto se širiš brzo, ko kuga, zavesa crna?
    Pred krutim crtama tvojim slomljena bića stoje,
    a beli pokrivač ledni, krv mrtvih natapa srna.


    Pokoj! Znači li šta umu crvljive bede?
    Nemirno spavaju dusi gde im se sreća tkala;
    Uhvati veštice gadna komadić ostale krede,
    te mirno piši život gde lomna je nada pala


    Piši, i piši Tmino! Godina zalog stari,
    otkrovenje pred tobom nek` bude zalog mira.
    Ukloni veštice bolest, što je prevideše lekari,
    iz duše što se davi u dnu blatnjavog vira.



    Odgovori, Tmino! Smiluj se Evinom rodu,
    što pogubljeno luta po baruštinama Lete,
    izrižena srca svoja u sumpornu umače vodu,
    i mimikom se služi, bolnim odrazom sete.



    Povuci kandže, Tmino, sa žrtve koja tone
    u puki bezdan mraka, odsustvom milih snova,
    gde bedne senke one, skroz uvenulo rone,
    bez ikakvoga smisla, okrutnom voljom Jova.


    Ana Magda ( Iz zbirke poezije Pepeo davnih)

  7. #7

    Odgovor: Ana Magda - Pepeo davnih

    Vampir

    Igraj Krvopijo neumornog sklada,
    na mesečini beloj kao prazno telo,
    i usnama žednim što iskaju jada
    Adamovoj rasi, dotakni mi čelo.

    I prstima kruži, dugonokim, bledim,
    po pospanom licu što tone u noći,
    na sazdanom tronu, paučine sedim,
    i tvoja sam, kažem, u ludoj samoći.

    Igraj Krvopijo, demonski druže,
    u snu gde se gubim, tu je tvoje lice,
    gde Sudbina slepa obavija uže,
    oko naših tela od svetleće klice.

    Igraj u tom mraku, gde me suze vuku,
    i gde tone Nada pokidanih spona.
    Volim te, kažem, okovanih ruku,
    ali sve je ipak u nedrima Krona.

    Ana Magda ( Iz zbirke poezije Pepeo davnih)

Slične teme

  1. Prah i pepeo...
    Autor love hunter u forumu Ljubav
    Odgovora: 16
    Poslednja poruka: 17.04.2010, 01:58
  2. Krv i pepeo Jasenovca
    Autor DrinChe u forumu Istorija
    Odgovora: 33
    Poslednja poruka: 05.07.2009, 01:21

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •