Milićevo pravo ime bilo je Milić Stanković ali je široj javnosti više poznat pod svojim umetničkim pseudonimom Milić od Mačve, značenja da je poreklom iz Mačve, oblasti u severozapadnoj Srbiji čiji je najveći grad Šabac.
Rođen je u Belotiću, 1934.,a umro u Beogradu, 8. decembra 2000.

Diplomirao je na Akademiji likovnih umetnosti 1959. godine (danas je to Fakultet likovnih umetnosti). Posle toga je bio na studijskom boravku u Parizu. Prvu samostalnu izložbu otvorio je 1. septembra 1959. u Beogradu. Prvu samostalnu izložbu u inostranstvu imao je 1964. u Ženevi. Član je ULUS od 1960. Tokom 1964. i 1965. živeo je i radio u Parizu. Posle toga u Beogradu, Briselu, Belotiću, Zlatiboru i na Pirosu (Grčka). Bio je jedan od 13 članova društva "Medijala", osnovanog 1958.

Na njegovim slikama dominiraju lebdeći balvani po kojima je naročito poznat, zatim užarene lopte i sante leda. Njegovi uzori u slikarstvu bili su Boš, Brojgel, Generalić i Salvador Dali. Osim slikanja bavio se i arhitekturom (projektovao je i sagradio tri ateljea), vajarstvom i pisanjem poezije.

Imao je specifičan stil odevanja: crni plašt sličan mantiji, crnu beretku i štap nalik na vladičanski.

Devedestih godina 20. veka istupao je u javnosti kao zastupnik Srpske autohtonističke škole koja smatra da su Srbi najstariji narod na svetu. Verovao je u Teslino tajno oružje i pominjao ga u vidu pretnje "ako samo jedna bomba padne na Beograd..."[1]. Bio je protivnik Srpske akademije nauka i umetnosti i predlagao da se nekim akademicima oduzmu doktorske titule. U nekim krugovima važio je za jednog od najvećih srpskih rodoljuba.

Gradu Kruševcu ostavio je oko 130 slika, uglavnom ulja na platnu, uz nekoliko akvarela i grafika.

Njegova ćerka je poznata multimedijalna umetnica Simonida Stanković.

Umro je 8. decembra 2000. i sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

2004. je objavljena monografija "Milić od Mačve", autora Nikole Strajnića, izdavač "Besjeda" Banja Luka (199 strana).