E Bane, Bane... kako je svet ružičast gledan iza šaltera
Ok, malo sprdnje i humora nije na odmet, nije ni poenta da mračimo.
Svi smo mi u istom sosu, samo je izgleda sramota kazati to glasno.
Odričem se svakodnevno od nekih sitnih stvari da bih mogla da priuštim one krajnje neophodne. I nije mi bzvz da to kažem, prosto se ne snalazim u ovom vremenu, ne znam da muvam, nisam rođena za trgovca pa da nešto krenem da preprodajem, u ovom malom mistu nema honorarnih poslova ni od korova (nema ni stalnih a ne honorarnih), nisam se "dobro" udala
(pa da se tako materijalno obezbedim)... sve u svemu mrka kapa.
Sve češće razmišljam da ostavim cigarete, iako su mi one veliki gušt. Smanjila sam poprilično, sada je došlo na red i ostavljanje.
Generalno me ova situacija nervira, i ljuti, i čini me bespomoćnom jer joj se ne nazire kraj. Nisam neko ko će sedeti skrštenih ruku i čekati sudnji dan, ali više nemam nikakvu dobru ideju za izlaz iz ovog sranja.