Slozila bih se sa tobom, memento, da ljudima nekad treba dati drugu sansu. Eto, meni se svojevremeno na "drugi pogled" desila jedna velika ljubav. (Jeste da se prekinula posle "treceg pogleda", ali to za ovu pricu nije bitno. )
Zaboga, pa koje taj ko je uvek, ali uvek isti, iskricav, pun fluida i primamljiv za drustvo...? Ja ga ne znam, pocevsi od sebe.

Mislim da je jos jedna stvar vazna, a to je svrha upoznavanja, ako je ima uopste. Postoje slucajna, poslovna, prijateljska i razna druga poznanstva, ali su na posebnom mestu ona koja su startovanje samo po sebi.
Interesuje me da li pravite razlike u tome, da li se menja doza opustenosti, skeniranja, uopste stava?