Slažem se sa Mish, što se voza tiče. Nekako mi ide ravno, možeš da se protegneš, stigneš kad je rečeno da ćeš stići, možeš da razgledaš ako je okolina lijepa, ako nije noć...rijetko se vozim vozom, što ne znači da njega najviše preferiram.
Autobuse su upropastili raznim ulaženjima u sela i zaseoke, stajanje čim neko mahne... ne mi se đasvi.
AviJonom i ja nismo još ukrstili puteve. I nemam neku veliku želju, obzirom da se bojim visine.
Auto je milinica. Sam svoj gazda. Staneš da piškiš u kojem god hoćeš kukuruzištu. Jedeš dok voziš, navijaš sebi mjuzu koju želiš...ako ti je volja lagano kružiš i uživaš...ako ti je pritisak skočio..pretičeš, siječeš krivine...
Bicikl. Za grada se ubilo.
Motor. Velika ljubav, ali još uvijek niti jedan, međ' mojim nogama...mislim, da ja upravljam njime. Budeeeee.
Tramvaji i trolejbusi, najmrži...ali neizbježni.