Mish kaže:
Ko su žrtve porodičnog nasilja? Kako ih prepoznati? Kako ih otvoriti da priznaju? Kako ih
podstaći da odreaguju i tome stanu na kraj? Kako im pomoći da se izvuku iz toga? Kako im pomoći kasnije da se psihički stabilizuju?
Šta se dešava sa nasilnicima?
Ko sve i na koji način na ovu spoznaju treba da odreaguje? ...
Uh, teška tema, tužna tema, ali to je na žalost ono što se ''dešava nekom drugom''..
Slučaj za koji znam je ''dugogodišnji''. Nisam ćutala, rekla sam svoje mišljenje - da će za tu gospodju uvek biti mesta pod mojim krovom,
ali...
Ne možeš pomoći osobi koja, grubo rečeno, nije da ne želi, možda se plaši da prihvati pomoć ovakve vrste. Jako sam tužna kada pomislim da ona, negde tamo trpi psihičko ili fizičko maltretiranje. Jasno mi je da su u pitanju i godine provedene u braku, strah koji joj je uliven do srži. Na pitanje, ''dokle?'' odgovara sa ''navikla sam''... Dodje kod mene, poigra se sa Kikijem, ''napuni baterije'' i odlazi sa strahom i suzama u očima. I tako... u krug...
Nasilnici, uglavnom prodju nekažnjeno...
mislim da žrtvi nasilja treba pružiti maksimalnu podršku, zaštitu, ali dok ona sama ne ''preseče'' neke stvari, ne raščisti sama sa sobom, može reagovati hiljade socijalnih radnika, isto toliko policajaca, rodjaka, prijatelja...
Meni preostaje da ''budem tu'', a boli...
O deci kao žrtvama nasilja ne smem ni da pomislim.