Rade Šerbedžija
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 19
  1. #1

    Rade Šerbedžija

    DAN KADA JE RICHARD III...

    Kad se ubio
    pričaju
    na stolu je gorela zadnja cigareta
    i soba je bila ispunjena dimom baruta
    devetmilimetarskog kolta
    kojim je inače iza portala dočaravao Norfolkove topove
    zadnje urlike prije Richardove smrti
    kad se ubio
    pričaju
    da pismo nije ostavio
    i ni sa kim se nije oprostio
    samo je
    tako pričaju
    tog jutra sve radnike u kazališnom bifeu
    zadnjim pićem počastio
    i sa smiješkom u podrume teatra otišao
    u maloj sobi
    pretrpanoj umjetnim ružama i oružjem
    gdje je većinu dana provodio
    što je zadnje pomislio kad se ubio
    pričaju da je tog jutra
    svu rekvizitu za večernju predstavu na mjesta složio
    i sitne dugove uredno platio
    i još se
    tako pričaju
    u bojni oklop Richarda III obukao
    i krunu na glavu stavio
    sva zrcala prema sebi okrenuo
    i u lijevu sljepoočnicu pucao
    kad se ubio
    tog jutra ožujskog
    pivo posljednje ispio
    konzervu sardine i malo jegera
    na stolu ostavio
    kišu na zamagljenim prozorima
    nije opazio
    i nije se ničem radovao
    kad se ubio
    uvijek je šutio
    malo s kim govorio
    godinama nepokretnu ženu njegovao
    s nikakvom plaćom kraj s krajem vezivao
    u podrumu teatra život živio
    i nikog ni za što nije krivio
    na sastanke nije hodio
    ni jednog saveza pobornik nije bio
    i nikog ništa nije molio
    kad se ubio
    samo je
    tako pričaju
    jednog jutra
    glavu
    topovskom salvom
    Richarda III
    Raznio
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  2. #2

    Rade Šerbedžija

    DO POSLEDNJEG DAHA

    Bio je nekako sav nakrivo,
    tako i hodao, tako i školu učio,
    i baš se nekako mučio da dokaže,
    da ima i važnijih stvari na Svijetu,
    na primjer, u pubertetu,
    kada smo svi rakiju u Vinkovcima pili,
    Kasim je gledao Belmondove filmove,
    i u Slavonija hotelu,
    u nekom starom očevom odjelu,
    naručivao času bijelog, hladnog, mlijeka.

    Vucibatina neka, htjela me tući,
    znaš ono, da ti kažem,
    eh, ja sam oduvjek bio neki nežni poeta,
    a Kasim bi, onako iz zaleta,
    pomeo dvojicu, trojicu,
    a zatim, poravnao kravatu i
    rekao najmirnijim glasom na svijetu:
    Šta je, šta si se usro od straha,
    pet je do osam,
    uh, odoh ja da gledam, "Do poslednjeg daha"!

    Proleće u našem gradu je bilo,
    kako se kaže, puno sperme.
    Znali smo kolektivno drkati,
    onako majusni, brkati,
    zavaljeni u šanac ispred protine kuće.
    Oko nas zbunje i neko trulo pruće,
    a Kasim, oca mu mangupskog,
    odjednom odnekud izroni iz mraka,
    i u par koraka, znaš ono, stvori se nad nama,
    on, i s njim, prava dama.

    Znali smo je iz komšiluka;
    Ajde, kaže, da vidim ko će dalje,
    dajem samo za pare,
    a njemu, onako, zbog nečeg u zraku,
    može taj svaku, ako bi htio.

    A Kasim bi se, znaš ono,
    samo nasmijao i rekao:
    Ajde ne diraj mi kurveštino drugare,
    može te povaliti baraba svaka...
    uh, pet je do osam,
    odoh ja da gledam
    "Do poslednjeg daha"!

    Ljeto u Slavoniji u mozak zapeče,
    ne vidi se ništa od prašine...

    Kasime, kaže, tako smo se, znaš,
    zvali nas dva,
    po nekom detektivu iz X-romana,
    pa nećes valjda i ti, ko ovi vodozemci,
    da ladiš muda u barutanu,
    ajde sa mnom u staru pilanu,
    da vadimo gliste iz piljevine.

    Sjedi tako na starom biciklu
    i otpuhuje kolutove dima,
    al' zaistinski, ne ko ova druga raja,
    on ga povuče,
    Boga mi, iz jaja.

    I sjednem tako na štangu, ispred njega,
    bos, u kratkim hlačicama,
    a on sav obučen u crno,
    i cipele crne na bosu nogu.
    Vozio je polako,
    nek vidi, kaže, svako, da smo drugari,
    još samo nam Belmondo fali,
    da skupa vadimo gliste na pilani.

    Bila je, znaš, u našem gradu
    i jedna mala s pjegama,
    mi smo, kao, bili u nekoj šemi
    ma, ajde vraga šemi,
    znaš ono, bili smo do grla,
    jedno u drugo, zaljubljeni.

    Ime joj ne smem odati, ajde,
    znaš kako je sad...
    Ona je tamo negdje, tamo, u Beogradu,
    e, i znaš ono, ma dobro,
    znaš šta ti hoću reći, jel' da?
    Al znaš šta je, svake zime Kasim joj
    nove rukavice donese,
    i kaže joj ovako, šeretski se nasmije,
    znaš ono, kako on, j....., i kaže:
    Mala... hajde, čuvaj se...
    i ne izlazi suviše na zimu...
    možda ćes jednom igrati na filmu!

    Od tad je, eto, mnogo minulo ljeta,
    i ja sam danas kao, neki esteta.
    Znaš ono,
    filmom se bavim i ponekad pjesme pišem, al
    majku mu,
    nikako da zaboravim te moje Vinkovce,
    i te moje blage ravnice,
    gdje smo Kasim i ja,
    od jutra do mraka,
    živjeli život do poslednjeg daha.

    A neki dan, eto, stiglo mi pismo.
    Kazu... Kasima nema više...
    poginuo je negdje u blizini Mirkovaca.
    Na kojoj je strani bio, pitam ja?
    Ma nije...kažu...taj puške nosio...
    nekog je klinca na biciklu vozio...
    nekog bosonogog dečaka....
    kad ga je metak pogodio...
    sunce ti kalajisano... kažu...
    ko kaskader na filmu
    je kroz zrak proletio
    i na onu prašnjavu cestu pao...
    zatim se malo pridigao... i
    onom decaku,
    na francuskom nesto šaputao.

    I jos je kazu... zadnjim snagama...
    nekako naročito poravnao...
    a onda... lagano...
    palcem desne ruke...
    preko donje usne presao...
    Do poslednjeg daha, mon amee,
    do poslednjeg daha.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  3. #3

    Rade Šerbedžija

    PISMO IZ LONDONA

    Dođu tako, ponekad, neke tamne ure,
    sjetim se drugara starih,
    ili neke davne cure.

    Zatvorim oči polako, boli me sjećanje svako,
    Dođu tako ponekad,
    neke tamne ure.

    Vratim se mladosti svojoj i prvoj cigareti,
    sjetim se ljubavi prve
    i prepustim se sjeti.

    Zamišljam gradove stare, ulice, trgove, ljude...
    Dođu tako ponekad,
    neke tamne ure.

    Ja mogu sve razumjeti,
    i mogu sve oprostiti,
    a' teško mi nekako živjeti,
    bez tebe,
    stari moj.

    Od Mure sve do Morave,
    Ako se svi zaborave,
    Ostace uvjek poneki,
    Mornar Panonski.

    Ponekad napišem pismo,
    adresu imam u glavi,
    kažu zajedno više nismo,
    Drug mi, u drugoj drzavi!

    A nekad smo znali skupa,
    Brzim, preko Bosne....
    Na što je ovo izašlo, tri im matere rosne!

    I tako svake noći sjetim se pjesme tvoje,
    što mi vrijedi što znam,
    da samo tuge postoje...

    Popijem malo vina,
    pa mi je nekako lakše,
    princip je uvijek isti,
    sve su ostalo... zna se...

    Od Mure sve do Morave,
    Ako se svi zaborave,
    Ostace uvijek poneki,
    Mornar Panonski.

    Ja mogu sve razumjeti,
    i mogu sve oprostiti,
    al teško mi nekako živjeti,
    bez tebe,
    stari moj.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  4. #4

    Odgovor: Rade Šerbedžija

    Zaboravi


    Ako me sretnes negdje u gradovima stranim,
    Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
    Sretni me,
    Kao da me sreces prvi put.
    Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
    Kazi...i zaboravi.

    Zaboravi dane koje smo nekada zajedno...,
    I noci zaboravi...
    Gradove kojima smo mijenjali imena,
    I ucrtavali u karte samo nama dostupne...
    Onaj hlad pod maslinama u nasoj uvali,
    uvali mirnih voda.
    Otok nas i ime broda pjesnika
    koji nas je tamo nosio...

    Zaboravi da si ikada rekla da me volis,
    I kako se nikada, nikada, necemo rastati.

    Treba zaboraviti naslove knjiga
    Koje smo zajedno citali,
    Filmove koje smo gledali,
    Hemfri Bogarta i Kazablanku,
    Narocito zaboravi.

    Ulicu divljih kestenova s pocetka Tuskanca,
    I onaj nas poljubac na kisi
    Za koga bi znala reci:
    "Nikada necu zaboraviti".
    Molim te zaboravi...

    I kada ti kazem da zaboravis,
    Kazem ti to zato sto te volim
    Kazem ti to bez gorcine,

    Otvori oci ljubavi,
    Nasim gradom prosli su tenkovi.
    Odnijeli su sobom sve sto smo bili,
    Znali..., imali...
    Zato... Zaboravi.

    Cemu sjecanja...?
    Pogledaj kako tresnja u tvome vrtu,
    Iznova cvjeta svakoga proljeca.
    Nasmijesi se jutru koje dolazi,
    Zagrli bjelinu novih dana
    i zaboravi.

    Kasno je vec dragana, hocu da kazem,
    zreli smo ljudi,
    To jest, nismo vise djeca
    I znam da nije lako,

    I znam da mozda i boli, ...ali pokusaj,
    Molim te,....pokusaj...zaboravi!

    I ako me sretnes negdje u gradovima stranim,
    Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
    Sretni me, kao da me sreces prvi put;
    Nismo li se mi vec negdje vidjeli,
    Kazi... i zaboravi.
    Possibility of dream come true makes life worth living.....

  5. #5

    Odgovor: Rade Šerbedžija


    VEC SAM TI PRICAO TO


    Da li znas ,i ja sam nekada imao grad,ulice..
    draga lica u dvoristu .... pod kestenom stol...
    nekada....
    prasnjava slika i cesta od sna ... curice....
    drugova pjesma...u dusi se budi djetinjstvo...
    zamisli...mirise lipa...i ljeto je tu...
    kasnije snijegovi...
    pramen sam magle pod neonskim svijetlom u zimu..
    pricam ti ... imao sam druga kao brata ja....
    sada pustinja...
    ceznjiva psima ..Pacifik od tuge i sjecanja...
    kazu sudbina..
    ta kurva bol mora imati .... i razlozi...
    milion prica,al' svaka vodi samo do pustosi..
    pitam da li znas...
    a znam da ne znas niti ces ikada shvatiti..
    a i zasto bi...
    oprosti,to gorka tecnost iz mene gluposti govori..
    nije nostalgija...
    to je romanticno,nevino cedo spram ovih stanja..
    necu da spominjem rat i uzase,
    politiku i slicna sranja ...
    necu da ponavljam ... pravda ne postoji...
    ta to je jasno bar...
    hocu da dopustim suzu ljubavi,
    sa njom sam divan par
    kasno je, znam..curi noc..
    svaka je mala vjecnost za mene
    da,znam, moras poc,
    o kako nervira kada zadnji autobusi se izgube...
    pitam,... da li znas i ja sam nekada imao grad,ulice...
    draga lica u dvoristu ... pod kestenom stol..
    ah,vec sam ti pricao to.
    Possibility of dream come true makes life worth living.....

  6. #6

    Rade Šerbedžija

    RASTANAK

    Još noćas draga budi tu kraj mene ti,
    U našoj sobi, sjećanje nek izgori.

    Poleti ptico pustim poljem,
    Raširi krilo ranjeno!
    I leti ptico kraju boljem,
    Sokol te nije volio.

    Još noćas draga
    Nježnost stara govori,
    To traže luku
    Mojih snova brodovi.

    Poleti ptico pustim poljem,
    Raširi krilo ranjeno!
    I leti ptico kraju boljem,
    Sokol te nije volio.

    Još noćas draga Don Kihot živi u meni,
    Još samo noćas.
    Zablude smješne i ovaj vjetar pijani,
    Još samo noćas.

    Poleti ptico pustim poljem,
    Raširi krilo ranjeno!
    I leti ptico kraju boljem,
    Sokol te nije volio.

    Još noćas draga tuga tužno miriše,
    Još samo noćas.
    Sutra sam stranac, sutra sam daleko, najdalje,
    Još samo noćas.

    Poleti ptico pustim poljem,
    Raširi krilo ranjeno!
    I leti ptico kraju boljem,
    Sokol te nije volio.
    Sokol te nije volio.

    Svu noć je padala kiša i
    Drveni pod je skripao
    dok sam se spremao za put.
    Taksi je čekao pred vratima i
    Telefon je počeo da zvoni.
    Na stolu su ostale stare fotografije,
    U sobi miris vina.

    Još noćas draga ja gledam svijetla ovog grada,
    Još noćas draga, putujemo mrak i ja,
    Samo jos noćas,
    Mrak i ja.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  7. #7

    Rade Šerbedžija

    SICILIJANSKA

    Na kojoj si slici ti?
    Na kojoj si slici ti?
    Legitimacija,
    Dva pasoša,
    Ne može to tako, Boga ti!
    Na kojoj si slici ti?

    Na kojoj sam slici ja?
    Na kojoj sam slici ja?
    Legitimacija,
    Dva pasoša,
    Ne može to tako, Boga mi!
    Na kojoj sam slici ja?

    Hajd' da se djelimo;
    na Sjever i Jug,
    Da malo pucamo,
    Da malo pucamo,
    Ti budi Gari Kuper,
    A ja, Keri Grant,
    Da malo pucamo, da malo pucamo!
    Da malo pucamo, da malo pucamo!

    Na kojoj si slici ti?
    Na kojoj si slici ti?
    Legitimacija,
    Dva pasoša,
    Ne može to tako, Boga ti!
    Na kojoj si slici ti?

    Hajd' da se djelimo;
    na Sjever i Jug,
    Da malo pucamo,
    Da malo pucamo,
    Ti budi Gari Kuper,
    A ja, Keri Grant,
    Da malo pucamo, da malo pucamo!
    Da malo pucamo, da malo pucamo!

    Amerikanski filmovi,
    Ko će vam uhvatit kraja!
    A mi ovdježivimo
    Istočno od Raja!

    Amerikanski filmovi,
    Ej Merlin Monro!
    Hičkok će presuditi,
    tko je, ovdje, tko!!!
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  8. #8

    Odgovor: Rade Šerbedžija

    SLIKA

    Na zidu slika: stol, igračke,
    nekoliko jabuka
    i prazan tanjur.

    Jabuke se kotrljaju,
    padaju u vrt,
    uspinju se na stablo
    i ponovo rastu.

    Prozor je otvoren,
    noć kao kiša
    kaplje u prazan tanjur.

    Za stolom sjedi dijete,
    promatra me
    i skriva ruke
    iza jastuka.

    Plaši se,
    ne prepoznaje me,
    mislim da me ne voli.

    Jedno je oko plavo,
    drugo sivo.

    - Što si učinio od mog života?
    reče dijete, a usta mu zatvorena.
    - Ne znam, odgovorih, oprosti,
    ne sjećam se,
    zaboravio sam.
    Mislio sam da je to moj život.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  9. #9

    Odgovor: Rade Šerbedžija

    VINKOVCI

    Oh kako smo se voljeli,
    One davne jeseni...
    Na obalama Bosuta,
    Staza lišćem posuta,
    Lišćem starih hrastova.

    U malom gradu, ja i ti,
    Znali su nas ljudi svi,
    Imali smo crkve dvje,
    Zlatnim lišćem posute,
    Lišćem starih hrastova.

    Milovo sam garave i plave.
    Mnogo cura za života svoga,
    Al' ko tebe, ... još ni jednu, tako,
    Curo draga, ... iz sokaka moga.

    U malom gradu sad je rat,
    Srušili su stari sat,
    Srušene su crkvje dvje,
    Zlatnim lišćem posute,
    Lišćem starih hrastova.

    U gradu našeg detinjstva,
    Na obalama Bosuta,
    Suzama je posuta,
    I sad se više ne vidi,
    Staza naše ljubavi.

    Milovo sam garave i plave.
    Mnogo cura za života svoga,
    Al' ko tebe, ... još ni jednu, tako,
    Curo draga, ... iz sokaka moga.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  10. #10

    Rade Šerbedžija

    SLOVENSKA

    Piše mi majka iz Beograda,
    Brine se, kako mi je,

    Oni su kaže u redu,
    Pitaju kako sam ja?

    U mome žive nemiru,
    Pobratimstva lica u svemiru,
    Polako učim slovenski,
    Polako učim slovenski.

    Pišu mi djeca iz Zagreba,
    Brinem se kako im je,

    Oni su kaže u redu,
    Pitaju, kako sam ja.

    U mome žive nemiru,
    Pobratimstva lica u svemiru,
    Polako učim slovenski,
    Polako učim slovenski.

    Ponekad popijem piće s predsjednikom Republike,
    Pita, kako mi je,
    Ne brini, kažem, sve je u redu,
    Igram svoju predstavu.

    Jer u mome žive nemiru,
    Pobratimstva lica u svemiru,
    Polako učim slovenski,
    Polako učim slovenski.

    Stanujem u Ljubljani,
    Ekskluzivan kraj,
    Industriska zona, Fuzine,
    Sretnem neke zemljake,
    Pitam ih, kako je?

    Ne brini majstore, gura se,
    Djeca idu u škole,
    Polako uče slovenski,
    Polako uče slovenski.

    Jer u mome žive nemiru,
    Pobratimstva lica u svemiru,
    Polako učim slovenski,
    Po čaši učim se slovensko.

    Kaj ti je deklica,
    Za kaj si žalosna?
    Kaj mi je, nič mi ni,
    Srce me boli.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  11. #11

    Rade Šerbedžija

    TIJELO ŽENE

    Cuerpo de mujer, blancas colinas, muslos blancos ...
    (Pablo Neruda)

    Tijelo žene, skrovito čudo nepoznato u tebi,
    ima li veće nježnosti nego što je moja
    dok spavaš ljupka u sjeni svoje svjetlosti?

    Silazeći u tebe kao u ponornicu
    ponavljam imena cvijeća da bih te objasnio:
    perunija, azaleja, robinija hispida.

    Dok spavaš ti se igraš, rijeko u koju uranjam
    svoje ruke, rastužena i vječna,
    sa svojim šljunkom od sedefa i spaljene mahovine.

    Na tebi sve prepoznajem i svemu se čudim:
    tu je ponor iz koga dolazim i kome se vraćam,
    i slana me žeđ obilazi dok umireš, slatka patnjo.

    Evo koliko te tražim: kao jeka svoj glas,
    kao glas svoju jeku sto ne prestaje
    i gori u mojoj krvi, u mojoj glavi bez svjetla.

    Evo koliko te želim: kao pusta površina vode
    svoj vir da je uznemiri i da sustane tamo
    gdje sve počinje, i odakle smrt ne silazi.

    Ima li ljepše od tvoje kovine,
    od tvog voća koje se nudi? Ja sam brod
    što tone i što se ljulja između tvojih obala.

    Evo te, pobijeđene i gole, ali tko će proći
    ispod slavoluka sa vijencem gorka lovora?
    U tvom snu i ja sam izgubljen zauvijek.

    Zagledan u beskrajne prostore otvaram
    dio po dio tvog tijela što se ne razlikuje više
    od mene u meni, jednako i jednako samo.

    Tu je i nevidljiva pjesma koja preobražava
    sva tvoja čuda u jedno, uzdrhtalo na kiši,
    i prokleto nebo što ranjava plače iza tvojih vjeđa.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  12. #12

    Rade Šerbedžija

    KRIK


    Kao najljepši zalazak sunca nad uvalama otoka Brača
    eto
    još samo nekoliko trenutaka
    I bljeskat će u večernjoj polutami
    brodice poredane u marini Bola
    Palim poslednju cigaretu
    na velikom trgu moga grada
    I sjena velike katedrale pada mi pred noge pokazujući mi put
    Između nekoliko treptaja oka
    oko zenica
    kao oko šarenog kaleidoskopa
    skupljaju se i raspršuju lica
    Tijelo lagano podrhtava kao u napetog trkača
    dok zadržavam zadnje minute i prevrćem ih pod jezikom
    Zbogom i dodajem gas
    Ilica
    Savska
    pa kod Vjesnika desno
    eto
    granična svjetla se tužno osmjehuju
    a plava policijska sirena šeretski namiguje
    Pružam pasoš
    I čekam udarac štambilja kao potvrdu
    da sam ovdje postojao
    U retrovizoru gledam svoj grad
    koji se polako udaljava i nestaje
    Još samo krivudava cesta
    I KRIK
    čini mi se da sam tu sliku već negdje vidio
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  13. #13

    Rade Šerbedžija

    Filipa Kljajica 32

    Noc je u mojoj sobi.
    Mrak topi vrijeme.
    Modra sjeta pada mi na oci.
    Omamljen tobom,
    pisem zadnji stih na ploci.

    Nemir je moja sudbina,
    ovo vrijeme usporava sate.
    Dodirujem ti zaspale oci,
    cuvam tvoj san.
    Ti si zadnji stih na mojoj ploci.

    Hajde primakni se blize,
    ljubi me ljubi polako.
    Daj, zagrli me cvrsto,
    dobro je, dobro je tako.

    Polako odlazi noc.
    Tramvaj zvani ceznja.
    Nocni radio svira nesto lagano,
    tiha gitara,
    opet me nosi tebi u san.

    Mozda sanjas nesto posebno?
    Neki film u kom smo zajedno,
    sjetna zastrasena djeca,
    cuvari sna,
    sto jos ne zele, da se probude.

    Hajde primakni se blize,
    ljubi me, ljubi polako.
    Daj, zagrli me njezno,
    dobro je dobro je tako.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  14. #14

    Rade Šerbedžija

    I ako vam kazu da sam umro
    jednoga dana
    ne vjerujte prijatelji moji
    ta to su samo price recite
    vec ce se on pojaviti kod Sinise u klubu
    il na nekom uglu
    prislanjajuci uz zid ljepojku
    recite
    ne moze to tako
    jos nije ispio svoju rakiju
    i racune za struju
    nije platio
    i na bilijaru jos nije sve pobijedio
    ako kazu da sam umro
    jednoga dana
    da mi je preko tijela zagrebacki tramvaj presao
    i da je samo crna jakna
    crvena na plocniku ostala
    il da me je britvom zaklala
    ona plava
    cije sam i starce upoznao
    prijatelji moji
    odmahnite rukom i recite
    ne moze smrt jos na Josipa
    imamo sastanak s njim u petak
    tocno u ponoc
    obecao je donijeti tekilu pravu
    i dobru travu da se smijemo
    i jos je rekao
    ako kazu da sam umro
    jednoga dana
    gadajte ih casom u oci
    pa nogom u jaja
    do kraja
    jebem im mater lazljivu
    ako sam rekao da cu doci
    dolazim
    prije ili kasnije
    a vi samo sabrano i mirno
    pijte svoje vino
    prijatelji moji
    popijte i rakiju
    za mene
    dok se ne vratim.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  15. #15

    Rade Šerbedžija

    Kako si Borislave
    stani
    ne moras odmah
    razmisli
    poravnaj sal
    pa rukom u dzep
    i iz dzepa
    nekoliko takvih obicnih pokreta
    reci ce ti sto da odgovoris
    Na primjer:
    sto te briga barabo
    ne diraj u moje cvijece
    koje zalijevam
    zatim se okreni u mjestu
    tako da zaskripe potpetice
    zaboga
    uvjezbali smo to godinama
    kako bi im inace zaboravljali lica
    Kako si Borislave
    ima li sto novo
    u ovih nekoliko sati
    koje smo svaki u sebi pozderali
    Jesi li napisao pjesmu
    o cemu
    i zasto napokon
    Hajde okreni se vec jednom
    na peti
    prije nego te upitam
    nesto bitnije
    zasto nemam volje
    ove veceri
    Popili smo svoje vino
    i dovoljno dugo sutali
    braca u svojoj nijemosti
    Kako si Borislave
    eto pitam te ponovo
    dok ja sad sezem rukom u dzep
    pa iz dzepa
    i nestrpljivo cekam da kazes
    Nije lose a ti?
    pa da se okrenemo onako na peti
    da zaskripe cipele
    i da im zajedno zaboravimo lica.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Rade Drainac
    Autor SQUAW u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 05.02.2014, 18:25
  2. Da li žene rade više od muškaraca?
    Autor lenjivica u forumu Pričaonica
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 01.06.2010, 01:43
  3. Prijatelju kočnice ti ne rade baš sve...
    Autor euridika u forumu Muzika
    Odgovora: 11
    Poslednja poruka: 14.03.2010, 14:43
  4. Novogodišnji koncert Šerbedžije i prijatelja
    Autor silvia u forumu Spomenar
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 25.01.2008, 16:39
  5. Rade Serbedzija
    Autor ZOE u forumu Film, pozorište i televizija
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 17.09.2007, 11:25

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •