Paul Ambroise Valéry (Pol Valeri)
Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 31
  1. #1

    Paul Ambroise Valéry (Pol Valeri)



    Pol Valeri


    1871 - 1945


    Valeri Pol (fr. Paul Valéry) (Set, 30. oktobar 1871. — Pariz, 20. juli 1945), francuski pesnik i esejista, jedan od najpoznatijih pisaca lirike koji se smatra najelitnijim predstavnikom francuskog duha u periodu između dva svetska rata.
    Studirao je pravo u Monpeljeu. Godine 1892. nastanjuje se u Parizu. Na njega su uticali Edgar Alan Po i Stefan Malarme, no napušta pesništvo i posvećuje se studiju matematike, arhitekture i filozofije. Tek je 1913. godine na nagovor Andrea Žida pristao srediti za štampu svoje mladenačke strofe, pa je sledeće četiri godine pisao poemu (514 stihova) „Mlada Parka“. Stihovi su mu teško razumljivi, dok mu je proza zanimljivija i jasnija. U svojim esejima raspravlja o najrazličitijim temama: o književnosti, arhitekturi, o lažima historiografije i zločinima politike, o čeliku i elektricitetu, o ženama i parfemima i dr.
    Član Francuske akademije postao je 1925, na poziciji br. 38. bio je u periodu 1925-1945.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #2

    Odgovor: Paul Ambroise Valry

    Stablo i ljubav

    Ljubav nije ništa ne raste li do vrha:
    mre nije li tako, rast je njena svrha,
    a mre u onome što ne mre za ljubav.
    Živeći od žeđi nepunog užitka,
    to stablo u duši od korenja plotskog
    što živi živošću najživljega žitka
    živi od svačega, od slatkog i gorkog
    i okrutnog, bolje još nego od nežnog.
    O, Stablo Ljubavi, puno soka krepkog
    koji čudnom snagom moju slabost budi,
    tisuć trenutaka skrivenih sred grudi
    jesu tvoje lišće i strele svetlosti!
    Al' istovremeno na suncu radosti
    dok u zlatu dana rasipaš vedrinu,
    ta žeđ ista, koja hrli u dubinu,
    crpe usred tame, na vrelu žalosti...
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #3

    Odgovor: Paul Ambroise Valry

    Jelena

    Plavet! to sam... Iz smrtne pećine
    Stižem da val čujem kako o hrid tuče,
    I galije vidim kako u svanuće
    Sa nizom vesala promiču iz tmine.

    Moje ruke zovu gospodare čija
    Brada mi je prste zabavljala blede;
    Plakah. Slavili su sumorne pobede
    I vode iščezle pod kromom galija.

    Osluškujem školjoke duboke i trube
    Vojne što ravnaju vesla što val ljube;
    Jasni poj veslača svu huku nadvlada,

    A Bozi, na pramcu gde zaneti stoje
    S antičkim osmehom kog pena napada
    Pružaju mi ruke nedostojne svoje.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #4

    Odgovor: Paul Ambroise Valry

    Sneg

    Kakav tajac, narušen ašovom nežnim!

    Budim se, dočekan ovim snegom svežim
    koji me ošine dnom drage topline.
    Oči mi dan motre pun blede oštrine
    i moja plot bolna od čednosti strepi.
    Oh! Koliko pahulja, kroz moj odmor lepi,
    izgubiše noćas prostranstva nebeska!
    Kakva čista pustoš u tami bez bleska
    pade da lik zbriše začarane zemlje
    u plaštu čistote sve gluvlje i nemlje
    i s mestom je spoji bez lica bez zova.
    Kud izgubljen pogled nađe dva tri krova
    gde blaga života običnog još ima
    jedva nudeć želju svoga lakog dima.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #5

    Odgovor: Paul Ambroise Valry

    Milovanje

    Kupaj moje tople ruke
    u svojima... O kako gane
    kao da ih ljubav ople
    svaki nežni dodir grane.

    Premda bliske su meni,
    prsteni tvoji poput slapa
    postaju drhtaj studeni
    koji trepavice sklapa

    i bol se, tako, opruži
    poput ploče najoblije,
    jedan dodir ga produži
    sve do melanholije.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #6

    Odgovor: Paul Ambroise Valry

    Veslač

    Nagnutog spram reke snaga me vesala
    od radosna kraja prisilno otklanja,
    dušo teških ruku, prepunih veslanja,
    nek nebo ustukne pred jecanjem vala!

    Srčan, ne videć lepotu koju bijem,
    tu stvaram krugove što na vodi zriju,
    željan da mi dugi zamasi razbiju
    svet lišća i vatre što ga pevam nem.

    Ta stabla poda mnom, čisto prelivanje,
    sjaj granja u vodi i spokoj sve tiši
    kidaj, barko moja, i brazdu upiši
    da se na tišinu ukloni sećanje.

    Nikad, čarni dane, nije draž ti više
    tlačio buntovnik što se brani smelo;
    ko što iz detinjstva sunce me iznelo,
    k izvoru ću gde se čak i ime briše

    ~

    Koraci

    Tvoj korak, dete moje ćutnje,
    Svet i lagan, muk me muti,
    K logu bdenja moje slutnje
    Klizi nem i zamrznuti.

    O biće divno, sveta seni,
    Tih je korak tvoj snu blagom!
    Bozi! Sve što želim, k meni
    Dolazi s tom nogom nagom!

    I ako usnom nesuvisli
    Ushit žudiš da zanemiš,
    Stanovniku mojih misli
    Hranu celova da spremiš,

    Ne hitaj tim nežnim činom,
    Teret sumnje nije gorak;
    Čekah te u tvom žiću celom,
    Jer moje srce tvoj je korak.

    ~

    Šipci

    Šipcima pukla kora kruta,
    navala zrnja je raznela,
    kao da vidim umna čela
    od svog otkrića rasprsnuta.

    Kada sunčeva sva silina,
    o šipci poluotvoreni,
    nagna vam ponos izmoreni
    da kida spone od rubina,

    i kad vam suvo zlato kore,
    jer ga pritisci snage more,
    puca, te curi sok najslađi,

    tad sili sjajem tog kidanja
    da moja bivša duša sanja
    o tajanstvenoj svojoj građi.
    Poruku je izmenio DrinChe, 02.02.2009 u 18:44 Razlog: + Veslač

  7. #7

    Odgovor: Paul Ambroise Valry

    Okrutna ptica

    Okrutna ptica svu noć me kljuca
    na oštrici slasti da slušam dah
    njenog glasa što šalje gnev plah
    u svod zvezdan do jutarnjeg sunca.

    Probadaš dušu i imaš moć suca
    tim pogledom što probudi strah;
    sve što beše ti izmeniš u strah,
    snago živa, o glasu sa vrhunca...

    Zora iz senke najavljuje lik
    lepog dana što me ne privlači:
    jer dan više prazan je krajolik,

    šta mi dan bez lika tvoga znači?
    Ne!... Duša mi u noć zagledana
    odbija zoru i sjaj mladog dana.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  8. #8

    Odgovor: Paul Ambroise Valry

    Posebna šansona

    Šta ti radiš? Sve.
    Šta vrediš? Ne znam,
    predviđam, delam,
    moć i gnušanje...
    Šta vrediš? Ne znam...
    Šta želiš? Ništa, i sve.

    Šta poznaš? Čamu.
    Šta možeš? Sniti.
    Sniti i izmeniti
    svaki dan u tamu.
    Šta znaš? Sniti
    da izmenim čamu.

    Šta bi? Svoja blaga.
    Šta moraš? Umreti,
    slutiti i smeti
    što ne vredi vraga.
    Šta te plaši? Hteti.
    Ko si ti? Ma vraga!

    Kuda ideš? U smrt.
    Zbog čeg? Da svršim,
    da zauvek skršim
    udes što je škrt.
    Kud ideš? Da svršim.
    Zbog čeg? Biti smrt.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  9. #9

    Odgovor: Paul Ambroise Valry

    TREN

    TREN mi se osmehne i postane sirena:
    sve obasja svetlost neznana i nagla:
    hoćeš li dugo plesat, Zrače, kraj praga
    tog duha mračna i uzvišena?

    Evo to je TREN, žeđ, izvor i sirena.

    Za tebe sja prošlost, TRENU nado draga;
    najzad, blesku samog, o oteta blaga,
    volim ono što sam: samoća je cena!
    Moji najtajniji demoni, ropska snaga
    u zlatu vazduha gde živim bez traga
    vrše mudrost čistu od svih ljaga:
    prisutnost je moja smirena.

    Evo to je TREN, žeđ, izvor i sirena,

    hoćeš li dugo plesat Zrače, kraj praga
    noći, pred crnim okom tog mraka uzvišena?
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  10. #10

    Odgovor: Paul Ambroise Valry

    Ars poetika

    Muzika nek te prva brine
    i zato Nepar nek ti pjeva
    što mutan lakše se prelijeva,
    a sve bez poze i težine.

    Kad biraš riječi, nek ti godi
    da ih ne biraš bez prezira:
    siva nas pjesma više dira,
    kad se Nejasno s Jasnim vodi.

    To su za velom oči krasne,
    sjaj dana kada trepti zrakom,
    il na jesenskom nebu mlakom
    u plavoj zbrci zvijezde jasne.

    Nek nam je još i Preljev dan,
    jedino preljev, a bez Boje!
    Samo preljevi lako spoje
    flautu s rogom, san uz san.

    Od Dosjetke ti bježi smjele,
    od kruta Duha, Smijeha gnjila;
    s njih plaču oči Plavetnila;
    sve je to luk iz proste zdjele!

    Rječitost zgrabi, vrat joj stezi!
    Pri radu ti se često sjeti
    i Rimu malko opameti,
    jer pustiš li je, ona bježi.

    Za grijehe Rime nema riječi!
    Zar gluho dijete, Crnac ludi
    taj jeftin nakit nama nudi
    što pod turpijom prazno zveči?

    Muzike još i sveđ i dugo,
    da stih ti kao smion važi
    leteć iz duše koja traži
    druge ljubavi, nebo drugo.

    Nek stih ti bude avantura,
    u hitrom vjetru jutra rasut,
    od kog metvica i smilj cvatu...
    Sve drugo je - literatura.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  11. #11

    Odgovor: Paul Ambroise Valry

    Mesečina

    Pejzaž bez premca, to je vaša duša
    Gde idu ljupke maske, plešu krinke,
    A svi, dok zvonka lauta se sluša,
    Kao da su tužni ispod čudne šminke.

    Premda u pesmi setno im trepere
    Pobedna ljubav, život dnevnog sjaja,
    U sreću kao da nemaju vere,
    A pesma im se s mesečinom spaja.

    Sa mesečinom i tužnom i lepom
    Od koje ptice sanjaju u borju
    I vodoskoci u zanosu slepom
    Jecaju, vitki u svome mramorju.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  12. #12

    Odgovor: Paul Ambroise Valry

    IRININ SONET

    Napisao Gospodin Od Svetog Ambrozija 1644.

    Od raznih želja premda Ona ohola biva,
    mom očaranom srcu Njen govor je put pravi;
    Ona ljubi tek jednog, Ona ljubi u Ljubavi
    ličnost što je retka, i umna, i osetljiva.

    Zaludno se pretvara da je pokretljiva
    i premnogih pogleda ukrštaj blistavi;
    za takvu lepotu nisu dragani mlitavi
    koju u tako čistom telu nosi večna živa!

    Možete mi pričati o ljubavnika rulji,
    kititi se željama kao da su dragulji,
    i u srce mi smestit pun tobolac strela,

    ja patim, Irino zlatna, patim al' ne slepo,
    jer znam da svake zore, o Ružo sva vrela,
    Ti živiš tek u meni i da Ti je lepo.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  13. #13

    Odgovor: Paul Ambroise Valry

    Jasni plamen

    Jedan plamen jasni živi u dnu mene
    A ja hladno silni, blistav život gledam...
    Volet mogu samo snu kada se predam
    Pokrete mu ljupke sa sjajem slivene.

    Moj plamen mi vraća pogled tek u noći,
    Posle teških snova sred tama,
    Kad nesreća raspe se u mraku sama,
    Tad me on oživi i daje mi oči.

    Nek sjaj prsne, odjek što me budi baca
    Na obalu mesa mog jednog mrtvaca,
    A moj smeh, tuđ meni, čuva kroz sluh pomno.

    Ko u praznoj školjci kad sumore vali,
    Sumnju, - kroz čuđenje divno i ogromno:
    Da l' živ sam, il' mrtav, bdim il' spavam, šta li?
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  14. #14

    Odgovor: Paul Ambroise Valry

    PAS

    Kad nebo boje obraza pruža
    da ga ljube oči pune sanja
    i na zlatnom visu umiranja
    da se vreme igra izmeđ ruža,

    pred zanemelošću slasti
    što je ovom slikom optočena,
    slobodnoga pasa pleše Sena
    koju će veče uskoro napasti.

    Taj lutajući pas što šeta
    čini da u vazduhu večeri
    najsnažnija veza zatreperi
    moje tišine i ovog sveta...

    Odsutan, prisutan... Sam dovek,
    i turoban, o meki pokrove.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  15. #15

    Odgovor: Paul Ambroise Valry

    Usnula

    Kakve tajne srcem prži moja mlada
    duša što pod blagom maskom cvet miriše?
    Od čega toplinom sačinja sve više
    to blistanje žene koju san savlada?

    Likuješ, o miru moćniji od jada,
    dah, snovi, tišina, pobedno zatišje,
    dok val i punoća tog sna se sjatiše
    na grudima ove protivnice sada.

    Usnula, dno zlatno sena i nemara,
    tvoj opasni odmor takve čari stvara,
    o srno klonula kraj vinovog granja,

    dok duša odsutna po mraku se toči,
    tvoj čist oblik s pupkom koji ruka sklanja
    bdije; tvoj oblik bdije, a ja širim oči.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Paul Éluard
    Autor SQUAW u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 42
    Poslednja poruka: 03.10.2018, 10:23
  2. Paul Celan
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 20.08.2013, 21:56
  3. Pol Maldun (Paul Muldoon)
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 21.07.2013, 12:30
  4. Paul Klee
    Autor Leonard Peltier u forumu Umetnost
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 16.03.2009, 18:34
  5. Sean Paul
    Autor blueella u forumu Strani spotovi i tekstovi
    Odgovora: 9
    Poslednja poruka: 28.02.2007, 07:07

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •