Federico García Lorca (Federiko Garsija Lorka) - Strana 2
Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 39
  1. #16

    Odgovor: Federico Garca Lorca

    Besmrtnost Lorkine smrti.

    Dok Lorkino pesnistvo zivi i posle njegovog tragicnog susreta sa smrcu, slozicemo se da najcitaniji spanski i svetski liricar slavu duguje smrti, ali onoj smrti koju je uzbudljivo, ubedljivo i nezaboravno iskazao stihovima.
    Omiljen kao gitara jos za zivota, on je dokazao da su detinjstvo i smrt, dve bitnosti njegovog pesnistva, ucinilo to pesnistvo vecnim, buduci da proistice iz narodnog vrela i kobnog zelenila andaluzijskih likova i mesecine.

    Ono sto njegovu liriku cini neponovljivom (pevanje na nacin Petrarke ili Majakovskog moguce je, ali pevati lorkisticki nije), jeste kazivanje bez jednolicnosti, stalni zaokret iza ugla iznenadjenja, ostvaren smeloscu izraza koji svakoj stvari otkriva neslucenu sustinu i stav.
    Naravno, u pitanju je darovitost ciji je sinonim vilenjastvo, a vilenjakom pesnik naziva presudnog tajnog pokretaca retkih pojednaca. On nije ni muza, ni andjeo, ni demon, obicni pobuditelji pesnikovi.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  2. #17

    Odgovor: Federico Garca Lorca

    Zagonetna moc gitare

    Na raskrsću
    okruglom
    sest je devojaka
    zaigralo.
    Tri su od mesa
    a tri su od srebra.
    San jos od juče uzalud ih trazi,
    jer ih ne pusta iz svog zagrljaja
    Polifem jedan od zlata.

    Gitara!
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  3. #18

    Odgovor: Federico Garca Lorca

    Drveta

    Drveta!
    Jeste li zvezde
    odapete s' neba?
    Koji vas strasni ratnici poslase?
    Ili ste nekad mozda bili zvezde?
    Muziku vasu toci dusa ptica,
    ptica nebeske radosti
    i tuge.
    Drveta!
    Da vam kvrgavo korenje po zemljom
    ne druguje slucajno
    s mojim srcem?
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  4. #19

    Odgovor: Federico Garca Lorca

    VECE

    Tri topole goleme
    i jedna zvezda.

    Tisina, nagrizana
    od zaba, nalik je
    na ispisani veo
    sa zelenim pegicama.

    U reci
    suvo drvo
    procvetalo u kruzima
    usređenim.

    I sanjario sam iznad voda
    o maloj crnki iz Granade.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  5. #20

    Odgovor: Federico Garca Lorca

    Romansa o luni

    Luna je, obla poput nara.
    usla u kovacnicu.
    Dijete je glada, gleda.
    Dijete je neprestano gleda.
    Luna u zraku ustreptalom
    siri ruke,
    otkrivajuci raspusna i cista
    njedra od tvrdog lima.
    ''Bjezi, oh! luno, luno, luno!
    Ako Cigani dodju,
    napravice od tvog srca
    djerdane i prstenje bijelo!''
    ''Pusti me, dijete, da zaigram!
    Kad Cigani dodju, naci ce te
    na nakovnju, ociju zatvorenih!''
    ''Bjezi, oh, luno, luno, luno!
    Vec cujem bliski topot konja!''
    ''Pusti me, dijete, i ne gazi
    ustirkanu bjelinu moju!''
    Sve blize bubnja topot konja
    po zategnutom dobosu ravnice.
    U kovacnici lezalo je dijete
    na nakovnju, ociju zatvorenih..
    Iz maslinjaka stigose Cigani
    noseci san i bronzu.
    Visoko uzdignute glave
    i ociju snom obrvanih.
    Aj, kako zalobno uzdise sova
    na crnom stablu noci!
    Nebom odlazi luna, luna
    i dijete odvodi za ruku.
    U kovacnici lelecu Cigani
    i placu gorko.
    A nad njom lahor veo svija. svija,
    veo crnine lahor nad njom svija.
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  6. #21

    Odgovor: Federico Garca Lorca

    Papirnata ptica

    O, papirnata ptico!
    Orlu deciji
    s perom od sloga
    stamparskog,
    bez gnezda
    i bez druga!
    Ruke tajanstvom okriljene,
    ovilenjacene,
    sazdale su te u sobnom miru
    jesenje noci jedne
    kad umiru
    ptice,
    i dugi lelek kisa s ulice
    cini da zavolimo lampe svetlost meku,
    srce i knjigu neku
    beloputu..
    Stvorena
    tek da tren pozivis koji
    u dvorcu od karata tu sto stoji,
    beo i krinu lelujavom slican,
    razmisljas sama,
    slepa
    i bez krila,
    o tome da si mozda mogla biti
    groteckni pajac sto visi o niti,
    barka, lisena cilja svog i puta,
    sto bez vesala i bez jedra luta,
    ili magare tuzno
    kog su deca mala
    Pegazom svojim c podsmehom nazvala.
    U tim mislima
    i humora ima.
    A ti, koju cud slucaja nacini
    od kore znanja,
    smejes se sudbini
    i vices: ''Beli cvet nece umreti,
    nece umreti mali Luicito!
    Jutro je vecni,
    vecni izvor rose!''
    No kako ne verujes u ono sto kazes,
    ni deca zato nece razumeti,
    otkuda mrak sto iza zvezda pada
    i otkud mrak sto u tvom dvorcu vlada.
    Sa kulom od karata dokle pada
    staniste tvoje plavo,
    iznenada
    jasterba vidis gde se obrusava.
    (O, tek rodjena
    peno, koja kola
    nad uzburkanom vodom
    zivog bola!)
    I nestajes u tom plamenom kljunu
    uz kikot decji sto sobom odzvanja,
    dok tata cuti, da se ne probudi
    bol vetrom ljuskan u crnilu granja.
    Klovnovska ptica iscezla je tako,
    na drugom mestu opet da se javi,
    noseci u svom kljunu tvoju dusu
    feniksa vecnog s nimbusom na glavi.
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  7. #22

    Odgovor: Federico Garca Lorca

    Dijamant
    (Odlomak)


    Jedna je zvijezda svojim dijamantom
    ozarila sve dubine nebesa:
    ptica svjetlosti koja pokusava
    da pobjegne iz svemira
    i da napusti
    ogromno gnijezdo svog zatocenistva,
    ne znajuci da u ludom bjegstvu
    lanac za sobom vuce preko svoda.


    Crtice

    Taj put
    bez prolaznika..
    Taj put.
    Taj cvrcak
    bez ognjista svog..
    Taj cvrcak.
    I klepka ta..
    Snom obrvana
    klepka.
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  8. #23

    Odgovor: Federico Garca Lorca

    Predeo

    Dolina
    pod bremenom maslinjaka
    kao lepeza
    siri se i sklapa.
    Nad maslinama
    razdrta nebesa
    i sive kise
    prvih hladnih zvijezda.
    Crn trscak drhce
    kraj usnule rijeke.
    Zrak mrk i nakovrdzan.
    Maslinjak polegao,
    pritisnut lelekom.
    U mraku
    zarobljena jata crnih ptica
    dugackim repovima masu.
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  9. #24

    Odgovor: Federico Garca Lorca

    Stari guster

    U suton vreo
    na uskoj sam stazi
    necujnog,
    nujnog,
    don-Gustera sreo
    (o, suzo krokodilska!)
    nagizdanog,
    s kravatom krutom
    na plastronu zutom,
    u sapo-klaku
    i zelenom fraku.
    Mada doteran tako,
    sve je na njemu
    tuzno,
    tuzno bilo jako,
    ko izgled nekog starog profesora.
    Uvelim okom propalog artiste
    pio je boju sutona sto pada
    vrh livada..
    Mudrace zaneseni,
    cutnjom opijeni,
    sta trazite sred ove staze
    kojom gaze
    kolone gluhe nocnih prividjenja?
    Da niste posli u vecernju setnju,
    don-Gusteru?
    Ili ste hteli
    u taj suton vreli
    da isprosite zadnju plavu paru
    nebo sto gasne u vecernjem zaru?
    Da vas secanje u polje ne goni,
    il' vam u uhu zvoni
    strofa kakva fina
    od Lamartina,
    il' uzivate
    dok zadnje kantate
    srebrnom zicom vezu ptice snene,
    bezimene?
    Mozda se suncu divite sto seda
    i pred odlazak jos jednom ogleda
    lik svoj u oku vasem
    (o, vi zablji zmaju?)?
    (Gondole misli
    bez vesala kruze
    tamnim vodama
    popaljenih duga..).
    Da ne trazite
    gustericu kakvu,
    zelenu kao klasje
    mladog zita
    ili ko recne vlasi raspustene,
    sto nekuda za danom minu
    u daljinu?
    Suncane luce
    zgasle su za humom
    i stada dizu
    prah rumenim drumom.
    Vreme je kuci..
    Napustimo stazu
    i mislima pogasimo svetiljke!
    Pustimo oci samo
    da se dive
    zvezdama prvim visoku u zraku,
    dok ih u mraku
    love bez zurbe
    i gutaju prvi svici
    u zivici..
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  10. #25

    Odgovor: Federico Garca Lorca

    Herbarijum


    Cvijecem zacaran, putnik bjeloprsti
    vuce nekakav herbarijum stari
    s mirisom venenja i svijetom krstari.
    Nocu se vracaju na svoje grane
    besumnim letom duse starih ptica
    i pjevaju u presovanoj sumi,
    gdje nijemo placu vrela na sve strane.
    Kao nosici djecji, priljepljeni
    uz okno, i cvijet mimoze i krina,
    zarobljen u tim koracima cami
    pod neprozirnim kristalom godina.
    Cvijecem zacaran, putnik bjeloprsti
    sav uplakan otvara knjigu svoju,
    a mrtve boje na list herbarija
    besumno sve padaju u roju.
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  11. #26

    Odgovor: Federico Garca Lorca

    Suma casovnika
    (Odlomci iz istoimenog ciklusa pjesama)



    Udjoh u sumu
    casovnika.
    Lisce od tiktakanja,
    cvjetovi - grozd zvona,
    a ispod vremena stokratnog
    ljuskaju se
    zazvjezdja setalica.
    . . . . . . . . .
    Jedan.. dva.. tri..
    Odzvanjaju u sumi casovnici.
    Tisina
    ispunjena mjehurima vode,
    a u mraku
    visoko negdje zlatna setalica
    lik moj po zraku
    njise tamo-amo..
    Odzvanjaju u sumi casovnici!
    Dzepni satovi
    kao roj musica
    kruze oko mene.
    Negdje u mome srcu kuca
    casovnik pozlaceni
    moga djede.
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  12. #27

    Odgovor: Federico Garca Lorca

    San

    Jezdim ja tako
    na nekakvom jarcu.
    Jedan me starac srete
    pa ce reci: ''Je li to tvoj put?''
    ''Jeste!'', viknu moja senka,
    prerusena u prosjaka.
    ''Zlatan je!'', rece
    moje ruho.
    Jedna mi labudica
    namignu:''Podjite sa mnom!''
    I jedna zmija zari svoje zube
    u moju prasinu putnu pelerinu.
    Zagledan u nebesa, rekoh:
    ''Pa ja nemam puta!
    Ruze pocetka
    i kraja su iste.
    U maglu ode
    i meso i stena.''
    Moj neobicni konj me nosi sada
    stazom niz neko ruzicasto polje.
    ''Okani me se!'', kroz plac dovikujem
    svom setnom, zamisljenom srcu.
    I ostavih ga da lezi na zemlji,
    puno tuge.
    Pala je noc
    borama izbrazdana
    i senkama.
    Preda mnom put
    osvetljen blistavim i modrim ocima
    mog jarca.

    Balada o malom trgu
    Pevaju deca
    u spokojnoj noci;
    potoku bistri,
    izvore srebrni!
    DECA
    Sta nosis na svecanost
    u svom srcu?
    JA
    Pogrebna zvona
    rasuta u magli
    DECA
    Evo nas s' pesmom
    na malome trgu.
    Potoku bistri,
    izvore srebrni!
    Sta nosis u rukama
    tim prolecnim?
    JA
    Kravavu ruzu
    i krin jedan beo.
    DECA
    Osvezi ih vodom
    pesme stare.
    Potoku bistri,
    izvore srebrni!
    JA
    Ukus kostiju
    sopstvene lobanje.
    DECA
    Speri ga onda vodom
    pesme stare.
    Potoku bistri,
    izvore srebni!
    Zasto odlazis
    s ovog malog trga?
    JA
    Da trazim carobnjake
    i princeze
    DECA
    Ko ce ti pokazati put
    do zemlje snova?
    JA
    Potok i izvor
    svojom pesmom starom.
    DECA
    Ides daleko, cak, cak
    preko mora?
    JA
    Moje srce od svile
    nastanila su zvona izgubljena,
    kandila meka,
    krinovi
    i pcele.
    Moracu zato da odem daleko,
    daleko nekud preko brda,
    preko mora,
    do zvezda cak,
    da izmolim od Boga da mi vrati
    deciju dusu moju
    punu bajki,
    i klobuk s perom
    i moj mac drveni.
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  13. #28

    Odgovor: Federico Garca Lorca

    Skoljka


    Doneli su mi na dar jednu skoljku.
    U njoj je pjevusilo more
    iz atlasa
    i preplavilo moje srce vodom
    i ribama
    od sjene i od srebra.
    Doneli su mi na dar jednu skoljku.

    Seviljska pjesmica
    U narancama
    jutro se ogleda.
    Pcele od zlata
    traze kaplju meda.
    A gdje da nadju meda,
    Izabela?
    On je u modrom svijetu,
    Izabela.
    U cvijetu ruzmarina
    oko tvog cela.
    (Stolica od zlata
    za Mavra Ferhata,
    a njegovoj zeni
    tronozac drveni!)
    U narancama
    jutro se ogleda.
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  14. #29

    Odgovor: Federico Garca Lorca

    Istina je


    Jao, koje li muke
    voljeti, kao sto te volim.

    S ljubavi me tisti zrak.
    srce
    i sesir moj.

    Tko bi mi kupio
    ovu vrpcu od sesira
    i ovu tugu od konca
    bijela za maramice?

    Jao, koje li muke
    voljeti, kao sto te volim.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  15. #30

    Odgovor: Federico Garca Lorca

    Jednoj curi na uvo


    Ne htjedoh.
    Ne htjedoh ti nista reci.
    Jer vidjeh kako iz tvojih ociju
    dva luda, mlada drveta mi masu.
    Od lahora, od srebra i zlata.
    Ne htjedoh.
    Ne htjedoh ti nista reci.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Gabrijel Garsija Markes (Gabriel García Márquez)
    Autor Kalina u forumu Književnost
    Odgovora: 12
    Poslednja poruka: 20.05.2010, 00:12

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •