Federico García Lorca
(1898-1936)
Prilog 73
GARCIA LORCA [gars'ia l'orka], Federico, španj. pjesnik i dramatičar; r. 15. VI 1899. u Fuentevaqueros, Andaluzija, u. 19. VIII 1936. u Granadi. Studira književnost i pravo; ujedno pokazuje živ interes za muziku, slikarstvo i kaz. umjetnost. God. 1921. izveden je u Madridu njegov dramski prvijenac Leptirove čarolije. Iste godine objavljuje Libro de poemas (Knjiga pjesama). Renome stječe zbirkom Canciones (Pjesme, 1927) i patriotskim komadom Mariana Pineda. God. 1928. izlazi njegova najbolja knjiga stihova Romancero gitano (Ciganski romancero). U toj je zbirci dao sintezu španj. lirskih inspiracija (duh pučke poezije, kojim se nekada napajao Lope de Vega, i blistavu raskoš Gongorina jezika). God. 1930. održava niz predavanja u SAD. Na povratku iste godine piše knjigu Pjesnik u New Yorku (1940), u kojoj se nalazi čuvena oda Waltu Whitmanu. Od 1931. direktor je ambulantne kaz. trupe Barraca, koja obilazi sve španj. pokrajine igrajući djela španj. klasičnog teatra (Lope de Vega, Calderen,Cervantes). U tom periodu sav se posvećuje pisanju za kazalište: Don Cristobalovo malo kazalište (1928 ); Čudesna obućarka (1930); Ljubav don Perlimplina i Belise u njihovu vrtu; Dona Rosita neudata (1935); vrhunac njegova dramskog stvaranja predstavlja trilogija: Bodas de sangre (Krvava svadba, 1933); Yerma (1934); La Casa de Bernarda Alba (Dom Bernarde Albe, 1936). U spomen svoga prijatelja (torera) piše tužaljkuLianto por Ignacio Sanchez Mejias (1935). U augustu 1936. uhapsili su ga i strijeljali pripadnici Francove civilne garde. G. L. jedan je od najvećih španj. lirika uopće. U španj. poeziju svoga vremena, zajedno s ostalim pjesnicima, on je unio novi, moderniji izraz i dah istinskog lirizma. 'Andaluzijski slavuj' skladno je spojio modernizam s tradicijom. U nas je mnogo prevođen i igran. Znatan je njegov utjecaj na naše mlado pjesničko pokoljenje.