Zavucem se u kucu i pocnem da pisem...
zovem medu u pomoć !!!!
Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!
Osamim se i prisećam se nekih lepih stvari iz prošlosti...
Ako me to nepovrati namerno se setim koliko kod nas i u svetu ima nesretnih i tužnih kojima bi i samo mali delić ovog našeg života bio PREMIJA, i odma se trgnem i odagnam CRNE MISLI.
Dobar recept, probajte.
_____________
"Ne pada sneg da pomori svet, već da svaka zverka ostavi svoj trag."
(Beli je svakako naj.... )
Ako mogu da placem, onda se jednostavno isplacem. U protivnom se uvucem u krevet, pokrijem preko glave i pokusam da odspavam
neunistiva zlojebaba!
Citam poeziju...Nadjem pesnika,koji je gore prosao od mene...
otputujem pali.. chasna rech!!!
Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!
Sačekam da svi zaspu pa onda uzmem da sviram gitaru...
Moj ego pie čekove koje moje telo ne moe da unovči
dokosurim se nekom nekom tuznom muzikom, ako treba otplacem jednu partiju - tako izbacim tu tugu iz sebe, i krecem dalje...
odem na sport
plivanje,fudbal...
fiziki se premorim pa posle toga mogu samo da se smeşkam u
prazno
Ko je za jednu voznjicu
Zavisi...uglavnom me sastavi kad legnem u krevet. Zagnjurim glavu u jastuk i isplacem se. Nekad stvarno samo to pomaze.
I stvarno izbegavam da placem pred nekim, narocito pred decom.
Ali kada muz primeti na meni da sam tuzna, pa me zagrli, onako zastitnicki,
ili me stavi u krilo kao malo dete pa me miluje po kosi i samo cuti i saoseca samnom...to mi bude velika uteha.
Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro
Kad sam tužna, onda postupam malo mazohistički prema sebi...po principu "klin se klinom izbija"...Radim ono što me još više rastuži...Vrtim glupe misli po glavi..slušam uvek one pesme za koje znam da ce mi izmamiti suze...Stavljam sebe u najgoru mogucu poziciju...jadnice...
I onda sebe postavim na štrik da se "osušim od suza" i nastavim dalje kao da ništa nije bilo...Show must go on...
Zatvorim se u sobu, odvrnem muziku, zapalim cigaru....
I'm not evil.... I'm just up to no-good...