radim, radim, radim..dok ne otupim i ne padnem od umora..
radim, radim, radim..dok ne otupim i ne padnem od umora..
Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..
pustim mazohistu ... malo da drami ... dok ne počne da se iživljava ...
pa kad mi pookne film,
uhvatim gada za uši, napoonim mu doope šimikama i ... m'rš !
Do sledeće tužne knedle ... ...
THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "
...a-a-a...plachem i tugujem... a-a-a...plachem i tugujem...
Poruku je izmenio love hunter, 27.12.2008 u 12:10 Razlog: Sad se setih koliko duboko tugujem
crtam svoje krugove i prastam stare dugove..
Ćuti i prenesi dalje....
..ovih dana mi i ne treba mnogo da se rastuzim, mada me brzo prodje....trenutan lek je klasicna muzika......
Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.
....slušam muziku koja me leči, ne razgovaram sa nikim, pustim da vreme učini svoje....
Живима по заслузи, мртвима по обичају
Hm, ja sam optimista po ubeđenju ali bude momenata koji me rastuže... Tada ili se sklupčam kod svog muža i u tišini čekamo da moja tuga prođe ili skuvam kafu i čitam omiljeni ljubić ili jednostavno odem kod frizera makar na feniranje...
slusam muziku ili pisem stihove
"Tvorac nije obećao dan bez bola, smijeh bez tuge,sunce bez kie:
ali je obećao snagu za dan, utjehu za suze i svjetlo za put!"
Odvrnem muziku, utonem u poetske slike, nervozno tražim nešto na internetu.
Stvoriću svoj mali raj i u njega primiti one koji su mi već u srcu.
Pišem... papir trpi sve...
Ja ne odlučujem da li ću ići u bitku po tome kolika je sila koja mi preti, nego po tome koliku svetinju branim...
Ponekad,
kad imam višak vremena :
Sednem za toaletni stočić,
naslonim se laktovima na njega,
ubacim bradu u dlanove i zagledam se u sama dna zenica, svojih (inače jako tužnih) očiju ...
Na silu se setim svega što me je ikada igde u životu povredilo i rastužilo,
extra - trenutni povod kao šlag na torti,
i počnem prvo tiho da plačem, da bi se to malo po malo (kad se zalaufam) pretvorilo u "gušenje" od plača,
toliko mi me bude žao da mi uvek dođe da svisnem ...
Pre nego što svis.. umrem, prekidam tu tragediju, udahnem punim plućima, umijem se, počešljam,
obučem nešto naj-najlepše,
i odem dragoj i miloj sebi neštosvašta lepo da kupim da se iznenadim i obradujem.
To mi je oprobani sistem da baterije istovremeno i ispraznim i napunim - "do daske".
THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "
tisina.......i samo tisina.......ko zna zasto je to dobro
Oci,prilicno krupne i otvorene,zracile su uvijek mirnim i nepomucenim sjajem koji me privukao vec od prvog dana
raspadnem se na sitne komade ... pa se posle pokupim ... to pod obavezno !
THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "