Rabindranat Tagore - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 30
  1. #16

    Odgovor: Rabindranat Tagore

    Gradinar - Rabindranat Tagore

    Nikada ne kažeš reč koju bi trebalo.
    Da te ne bih ocenio, izmičeš mi na hiljadu strana.
    Da te ne bih pomešao s mnogima, stojiš odvojeno.
    Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
    nikada ne ideš putem kojim bi trebalo.

    Tvoj prohtev veći je od prohteva drugih, zato ćutiš.
    Pritvornom ravnodušnošću ne haješ za moje darove.
    Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
    nikada ne uzimaš što bi trebalo.
    " Ljude treba suditi samo po njihovim vrlinama , a ne po njihovim manama; medjutim,po vrlinama nas ocenjuju samo nasi prijatelji, a nasi neprijatelji nas ocenjuju samo po nasim manama."

  2. #17

    Odgovor: Rabindranat Tagore

    AKO ME NIKADA NE POZOVES

    Kad mojih stopala vise ne bude
    u prasini puta ovoga,
    i skela bude redovno plovila bez mene,
    kad budem kupio i prodao
    poslednji put,
    i mojim odlascima na pijacu u zoru,
    i povratcima kuci u suton
    bude dosao kraj,
    sta ako me se ne budes secala,
    ako me nikada ne budes pozvala
    podizuci pogled ka zvezdama.

    Kada prah bude prekrio
    strune mog instrumenta,
    i gusteri se
    po mom dovratku budu verali,
    kada vrt moj asketsko ruho odene
    spreman za pustinju,
    a korov zakrili vodu u mom bunaru,
    sta ako me se ne budes secala,
    ako me nikada ne budes pozvala,
    podizuci pogled ka zvezdama.

    Muzika nece cutati
    u flauti zivota,
    a sati ce teci
    neprekidno brujeci.
    Skele ce biti pune,
    kao danas sto su,
    ljudi koji zele na drugu stranu da predju.
    Goveda ce pasti,
    govedari ce se igrati na livadama.
    A sta ako me se ne budes setila,
    ako me nikad ne budes pozvala
    podizuci pogled ka zvezdama.

    Ali ko kaze
    da mene nece biti toga jutra ?
    Ja cu se igrati
    u svim igrama onih sto zive.
    Imacu nova imena
    I druge ruke da ljubavlju me vezu,
    jer ja u svim vremenima postojim
    i vecito cu se na suncu kretati.
    Sta onda ako me se ne setis,
    ako me nikad ne pozoves
    podizuci pogled ka zvezdama ?

    Izostavi moje ime iz poklona
    ako ti je ono breme,
    ali sacuvaj moju pesmu.
    Ćuti i prenesi dalje....

  3. #18

    Odgovor: Rabindranat Tagore

    Gradinar
    65.



    Zoveš li me ti to ponovo?
    Dođe veče. Umor se obavija oko mene kao ruke žedne ljubavi.
    Zoveš li me ti to?
    Sav svoj dan dao sam ti,svirepa vladarko,moraš li me lišiti i noći moje?
    Negde se sve završava, a nama pripada samoća tame.
    Zar je morao glas tvoj da je probije i mene da pogodi?
    Zar veče ne svira svoju svirku sna pred tvojim vratima?
    I krilate zvezde zar se nikada ne pružaju tiho na nebu iznad tvoje nemilosrdne kule?

    Ne umire li cveće u tvom cvetnjaku nikada blago u prašini?
    Moraš li me zvati, nemirnice?
    Neka onda tužne oči ljubavi uzalud bde i plaču.
    Neka žižak gori u samotnoj kući.
    Neka splav vrati domovima umorne radnike.
    Ja se otimam od svojih snova i hitam na tvoj poziv.
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  4. #19

    Odgovor: Rabindranat Tagore

    Gradinar
    27.


    "Veruj ljubavi i onda kada zadaje bol! Ne zatvaraj svoje srce."
    "Ah, ne, prijatelju, mracne su tvoje reci, ne mogu ih razumeti."

    "O dragana, srce je tu da se daruje samo jednom suzom, jednom pesmom."
    "Ah, ne, prijatelju, tvoje su reci mracne, ne mogu ih razumeti."

    "Radost je osetljiva kao kap rose: dok se smeje, vec umire.
    Ali je jad jak i žilav. Pusti ljubav punu jada neka bdi u ocima tvojim."
    "Ah, ne, prijatelju, tvoje su reci mracne, ne mogu ih razumeti."

    "Lotos cveta gledajuci sunce i gubi sve što ima.
    Ne bi mogao poneti pupoljke u vecitoj zimskoj magli."
    "Ah, ne, prijatelju, tvoje su reci mracne, ne mogu ih razumeti."
    __________________
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  5. #20

    Odgovor: Rabindranat Tagore

    Zadrhtacu bez sumnje... ako se ikad budemo sreli
    u drugome zivotu,
    u svetlosti udaljenog sveta...
    Zaustavljajuci se, prepoznacu tvoje oci,
    tamne kao jutarnje zvjezde,
    i znacu da su pripadale
    zaboravljenom sumraku predjashnjeg zivota...
    Reci cu:
    car tvog lica nije samo u njemu,
    u nju se utkala zarka svetlost
    moga pogleda pri susretu
    koji se ne pamti,
    i moja ljubav joj je dala
    tajnu koja se izgubila...

    Uvecala si me svojom ljubavlju,
    mene koji sam samo...
    jedan covjek izmedju drugih,
    koji plovi obicnim tokom,
    pokretan voljom promenljive milosti sveta...
    Dala si mi mjesto
    tamo gde pjesnici svih vremena
    donose svoje darove,
    gdje ljubavnici u ime vjecnog
    pozdravljaju jedan drugoga kroz stoljeca...

    U tvome smijehu je muzika izvora moga zivota..
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  6. #21

    Odgovor: Rabindranat Tagore

    Gradinar
    42.


    O ludace, divna pijanico!
    Kada razvalis svoja vrata i stanes igrati budalu pred gomilom;
    Kada za jednu noc istreses kesu i rugas se trezvenosti;
    Kada ides cudnim putevima i igras se beskorisnim stvarima;
    Ne haj za sklad i pravo!
    Kada razvijes svoja jedrila na buri i krmilo se krha nadvoje,
    Onda ću te i ja pratiti , druze, i pijan u ponor poci.

    Stracio sam svoje dane i noci u drustvu trezvenih, mudrih suseda.
    Mnogo znanja osedelo mi kosu, mnogo bdenja pomutilo mi pogled.
    Godinama sam pabircio medju stvarima i gomilao parcad i tralje;
    Smrvi ih i igraj po njima i zavitlaj sve u vetar.
    Jer znam da je najvisa mudrost pijan u ponor otici
    Ostavi neka se izgube krivudave sumnje, ostavi me da izgubim putanju svoju bez nade.
    Pusti besnu buru neka me otkine sa mojih lengera.
    Svet je naseljen dostojnicima i radnicima, korisnim i pametnim.
    Tu su ljudi koji su lako prvi, i ljudi koji skromno idu za njima.
    Ostavi ih neka budu srecni a i nek rade na srecu drugih, a mene ostavi da budem lud i nekoristan.
    Jer znam da je kraj svakog rada: pijan u ponor otici.

    Ovoga se casa odricem svih prava da me ubrajaju u redove cestitih ljudi.
    Necu se vise ponositi znanjem i sudom svojim o dobru i zlu.
    Razbicu sud secanja, prosucu poslednje kapi suza.
    Okupacu se u peni rujnoga bisernog vina i razvedriti svoj smeh.
    I namerno cu razderati obrazinu stalozenog gradjanina.

    I zavetovacu se sveto da cu biti bez dostojanstva i pijan u ponor otici.
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  7. #22

    Odgovor: Rabindranat Tagore

    Čežnjama ljubavi svoje dajem ti boju i oblik.
    Ti si moja, moja, ti koja obitavaš u mojim beskonačnim snovima!
    Tvoja su stopala ružičasto rumena od ognja mog čežnjivog srca, ti koja žnješ moje večernje pesme!
    Tvoje su usne gorkoslatke od ukusa vina mojih patnji.
    Ti si moja, moja, ti koja obitavaš u mojim usamljenim snovima!
    Senkom svoje strasti zacrnio sam oči tvoje, stalna gošćo u dubinama moga pogleda.
    Vezao sam te, dragana, i uhvatio u mrežu svoje svirke.
    Ti si moja, moja, ti koja obitavaš u mojim besmrtnim snovima!
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  8. #23

    Odgovor: Rabindranat Tagore

    Čini mi se da sam te morao voljeti


    Čini mi se da sam te morao voljeti na bezbroj načina, bezbroj puta,
    U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvijek.
    Moje opčinjeno srce je napravilo i iznova stvorilo ogrlicu pjesama
    Primi je kao dar i nosi oko vrata na svoje različite načine
    U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvijek.

    Kada god čujem stare priče o ljubavi, to je stoljećima star bol,
    Ta stara priča o razdvojenosti ili zajedničkom životu,
    Kao što uvijek gledam iznova u prošlost, na kraju uvijek ti iskrsneš
    Prekrivač sjaja polarne zvijezde koja isijava kroz tamu vremena:
    Postaješ simbol onoga što se pamti zauvijek.

    Ti i ja plutamo na ovom mlazu koji dolazi iz izvora
    Srca vremena ljubavi jednog prema drugom.
    Igrali smo uz milijun drugih ljubavnika, dijeleći istu
    Stidljivu dragost zbog sastanka, iste potresne suze rastanka -
    Stara ljubav, ali u obliku koji se rađa i rađa uvijek iznova.

    Danas je ta sila pred tvojim nogama, pronašavši svoj kraj u tebi,
    Ljubav čovjeka svih vremena, prošlosti i vječnosti:
    Univerzalna sreća, univerzalna tuga, univerzalni život.
    Sjećanja na sve ljubavi spajaju se sa ovom našom ljubavlju -
    I pjesme svih pjesnika, prošlosti i vječnosti.

  9. #24

    Odgovor: Rabindranat Tagore

    Jednog trenutka sve zaboravih


    Jednog trenutka sve zaboravih i dođoh.
    A ti mi pogledom svojim otkri da l' onih dana
    postoji
    još sen, kao daleki bledi oblak na vidiku u kome
    kiše više nema.
    Oprosti mi moj zanos, samo sad.

    Ruže su još u pupoljku; ne znaju one da ovog leta
    cveća mirisnog brati nećemo.
    Jutarnja zvezda treperi u zoru, ranu svetlost
    zamrežilo granje
    pred tvojim prozorima, ka nekad, onih dana.
    A ja zaboravih da vreme je sad drugo, i dođoh.

    Zaboravih kako si me postidela, okrenuvši glavu od srca
    koje sam ti nudio.
    Sećam se samo onih reči što izgovaraše drhtavim usnama,
    sećam se u svojim tamnim očima bleska strasti
    kako pomicaše, kao u smiraj dana krilo ptice
    što traži svoj dom.
    Zaboravih da se ti i ne sećaš i dođoh.

    *

    Srećan sam što me više nećeš čekati sa izrazom
    sažaljenja u pogledu.
    Na oči mi suze naviru, al' to je samo čarolija noći,
    to su samo reči moje na rastanku, što i mene
    zbunjuju prizvukom očaja.
    Proći će noć i doći svetlost dana, oči će se osušiti, srce će
    se smiriti; i neće više biti vremena za plač.
    Ko kaće da je teško zaboraviti?
    Milosrdna smrt nagriza srž života i ludoj upornosti
    njegovoj smirenje donosi.
    uzburkano more utišaće se najzad u svojoj stenovitoj kolevci;
    šumski požar pašče u san na postelji od pepela.
    Ti i ja ćemo se rastati, raskid će sakriti mlada trava
    i cveće što se smeje na suncu.

    *

    Ako ljubav nije ništa nego bol,
    zašto će ljubav ova?
    Kakva ludost tražiti uzdarje srca njenog
    za svoje što joj dade.
    Sa gorućom u krvi strašću
    i žarom mahnitim u pogledu.
    Zašto lutanje kroz pustinju?
    Ne čezne ni za čim na svetu
    onaj koji sebe poseduje sam.
    Za njega nije slatki miris proleća, cveće i ptica poj;
    A ljubav kad dođe, kao senka zakloni sav svet,
    Potire život i mladost.
    Zašto onda tražiti u magli ljubavi
    pomračenje postojanja svog?


    ...kada Vreme povuče nazad, nije ba lako ni ostati na svom mestu...

  10. #25

    Odgovor: Rabindranat Tagore

    ***

    Riba u vodi je tiha
    životinje na zemlji su bučne
    ptica u vazduhu peva.
    Ali, čovek u sebi nosi
    tišinu mora,
    buku zemlje
    i muziku vazduha.

  11. #26
    Rabindranat Tagore (Rabindranath Tagore; Kalkuta 7. maj 1861 - 7. avgust 1941) je bio indijski književnik, dramaturg i filozof.




    Napisao je više od 1000 poema, 24 drame, osam romana, više od 2000 pesama, veliki broj eseja i druge proze. Njegova poezija se odlikuje jednostavnošću emocija, eseji jačinom misli, a romani društvenom svešću. Glavni cilj mu je bio povezivanje istoka i zapada. Sam je prevodio svoju lirsku poeziju na engleski jezik.

    Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1913. godine.

    Bio je najmlađi sin (sedmo dete) hinduističkog filozofa i verskog mistika Devendranaha. Zadivljen prirodom i njenim detaljima, svoje prve pesme napisao je u svojoj osmoj godini. Do sedamnaeste godine života obrazovao se kod kuće, kada je na očevo insistiranje otišao u Englesku i da bi studirao prava. Studije u Engleskoj nije dovršio, već se vratio u Indiju i opredelio za književnost. Tokom boravka u Londonu objavio je svoje prve dve zbirke pesama - Večernje pesme i Jutarnje pesme .

    Godine 1913. dobio je Nobelovu nagradu za književnost za zbirku pesama Gitandžali, upravo u to vreme gubi i ženu i decu. Ovu zbirku pesama je napisao 1910. u Bengalu, a dve godine kasnije ista se izdaje u Londonu prevedena na engleski jezik.

    Godine 1915. je proglašen za viteza od strane britanske vlade. Titule se odrekao posle masakra u Amricaru 1919. godine, kao znak protesta protiv vladara.

    Osnovao je eksperimentalnu školu u Shantiniketanu, zasnovanu na Upandisanskim idealima obrazovanja. Povremeno je učestvovao u Indijskom nacionalističkom pokretu. Tu se sprijateljio sa Gandijem.

    Najznačajnija dela su mu zbirke pesama Gradinar i Gitandžali , a od romana Brodolom.

    Tagore je takođe pisao i priče, romane, pozorišne komade, eseje, mjuzikle, putopise i memoare. Bavio se i slikanjem i komponovanjem.

    Reči indijske nacionalne himne napisao je Tagore.

    Umro je u svom rodnom gradu 7. avgusta 1941. godine.

    Wikipedia

    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

    Gradinar

    5.

    Nespokojan sam. Žudim za dalekim stvarima.
    Duša moja bludi u čežnji da dodirne rub tamne pučine .
    O veliki drugi svete, o plahoviti doziv tvoje frule!
    Zaboravljam, zaboravljam uvek da nemam krila za letenje, da sam prikovan za ovo parce zemlje za večita vremena.

    Budan sam i pun žudnje; tuđinac sam u tuđoj zemlji.
    Tvoj dah dopire do mene i došaptava mi nemoguće nade.
    Tvoje su reči prisne mome srcu, kao njegove.
    O meto u daljinama, o plahoviti doziv tvoje frule!
    Zaboravljam, zaboravljam uvek da ne poznajem puta, da nemam krilatog hata.

    Nespokojan sam, putnik sam u svom srcu.
    U sunčanoj magli oklevajućih časova, kakvo je silno tvoje priviđenje u plavetnilu nebesnom!
    O najdalji kraju, o plahoviti doziv tvoje frule!
    Zaboravljam, zaboravljam uvek da su sva vrata zatvorena u kući u kojoj boravim sam.

    6.

    U kavezu je bila pitoma ptica, slobodna ptica bila je u gori.
    Kada je došlo vreme, susretoše se, tako je hteo usud.
    Slobodna ptica peva: O draga, vinimo se u goru.
    Ptica u kavezu cvrkuće: Hajde da živimo zajedno u kavezu.
    Slobodna ptica reče: Gde je prostora za rešetkom da se rašire krila?
    Avaj, vapije ptica u kavezu, gde ću se u oblacima odmarati bez šipke?

    Slobodna ptica kliče: Miljeno moje, otpevaj mi pesme dubrava.
    Ptica u kavezu veli: Sedi do mene da te naučim govoru mudraca.
    Šumska ptica kliče: Ah, ne, ne! Pesme se ne mogu nikada naučiti.
    Ptica u kavezu veli:Teško meni, zaobravila sam pesme dubrava.

    Njihova je ljubav žarka, puna žudnje; ali one ne mogu nikada da lete krilo uz krilo.
    Kroz rešetku na kavezu gledaju se i uzalud trude da se upoznaju.
    Lepršaju čežnjivo krilima svojim i pevaju: Hodi bliže, drago moje!
    Slobodna ptica klice: Ne ide, strah me zatvorenih vrata na kavezu.
    Ptica u kavezu cvrkuće: Avaj, krila su mi iznemogla i mrtva.
    Poruku je izmenio Cecara, 21.07.2009 u 12:20
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  12. #27

    Odgovor: Rabindranat Tagore

    Miruj,miruj srce moje,
    neka čas rastanka bude sladak.
    Neka se ljubav istopi
    u uspomeni,
    a bol u pesmi.
    Neka se let kroz nebo
    završi sklapanjem krila
    nad gnezdom.
    Nek poslednji dodir
    tvojih ruku bude nežan
    kao cvet.
    O, miruj, miruj, divni svršetku
    za trenutak samo
    i kazi svoju poslednju reč
    u ćutanju.
    Klanjam se pred tobom
    i podižem u vis svetlo,
    da ti osvetlim put tvoj.
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  13. #28

    Odgovor: Rabindranat Tagore

    Gradinar

    1.

    Sluga
    Sažali se na svog slugu, kraljice!

    Kraljica
    Svečanost je prošla i sve su me sluge ostavile. Šta ćeš ti tako dockan?

    Sluga
    Pošto si druge otpustila, došao je moj čas. Došao sam da te pitam šta ima tvoj poslednji rob još da uradi.

    Kraljica
    Šta možeš da očekuješ ovako pozno?

    Sluga
    Učini me gradinarom svoga cvetnjaka.

    Kraljica
    Kakva ludost!

    Sluga
    Hoću da napustim svoj stari posao.
    Baciću mač i koplje u prašinu. Ne šalji me više na daleke dvore; ne kreći me u nove pobede.
    Ušini me gradinarom svoga cvetnjaka.

    Kraljica
    Koje bi ti bile dužnosti?

    Sluga
    Da te služim u dokolici.
    Održavaću svežu travu na tvom putu, kojim jutrom šećeš i gde sumorno cveće pri svakom tvom koraku klicanjem pozdravlja stopala tvoja.
    Ljuljaću te u ljuljašci u hladu saptaparne, kroz čije će se lišće probijati ran mesec da celiva rub haljina tvojih.
    Puniću ti mirisnim uljem kandilo kraj postelje i čudnim ću ti slikama šarati podnožje pastom od šafrana i sandala.

    Kraljica
    A kakva će ti biti nagrada?

    Sluga
    Da smem držati tvoje šačice male kao nežne lotosove pupoljke, i preko članaka nogu tvojih navlačiti cvetne lance; da ti smem tabane obojiti crvenim sokom ašokovog cveta i poljupcima otrti trun prašine, koji na njima možda još okleva.

    Kraljica
    Slugo moja, tvoja je molba uslišena, bićeš gradinar moga cvetnjaka.

  14. #29

    Odgovor: Rabindranat Tagore

    PEVAČEVE ŽRTVE

    1

    Sazdao si me beskrajnim, tako Ti beše drago. Jednako
    si ispražnjivao ovaj trošni sud i punio ga sveudilj novim
    životom.
    Ovu malenu frulu nosio si preko humova i dolina i
    duvao kroz nju večito nove melodije.
    Pri besmrtnom dodiru tvojih ruku moje se maleno
    srce gubi u radosti i rađa neiskazane reči.
    Bezmerne darove Tvoje primam samo preko svojih
    premalenih ruku. Vekovi prolaze, a Ti još uvek ispunjavaš
    i uvek je još prostora što treba ispuniti.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  15. #30

    Odgovor: Rabindranat Tagore

    PEVAČEVE ŽRTVE

    2

    Kada mi zapovedaš da pevam, čini mi se da će mi srce
    od ponosa prepući; gledam Te u lice i suze mi naviru na oči.
    Sve neskladno i oporo u mom životu rastapa se u slatku
    harmoniju, i moje obožavanje razmahuje krilima
    kao vesela prica u letu preko mora.
    Znam, moje Te pevanje veseli; znam, samo kao pevač
    biću pušten preda Te.
    Rubom daleko razmahnutih krila pesme svoje dotičem se
    stopala Tvojih, koje sam očajavao da ću ikada
    dostići.
    Pijan od pevanja potpuno se zaboravljam i zovem
    prijateljem Tebe koji si moj gospodar.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Slične teme

  1. Rabindranat Tagore
    Autor jamiroyu u forumu Književnici
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 07.04.2009, 23:41

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •