Euženio de Andrade
Prikaz rezultata 1 do 4 od ukupno 4

Hybrid View

Prethodna poruka Prethodna poruka   Sledeća poruka Sledeća poruka
  1. #1

    Euženio de Andrade

    Euženio de Andrade (građansko ime Žoze Fontinjaš) rođen je 1923.u mestu Povoa de Atalaja. Živeo je u Lisabonu i Koimbri, Portu. Prvu knjigu objavio je 1942. Bavio se vanknjiževnim zanimanjem (poput Pesoe) i radio kao činovnik u medicinsko-socijalnoj službi. Preveo Lorku, brojne francuske, italijanske i savremene grčke pesnike, posebno Jana Ricosa. Njegova poezija prevedena je na francuski, španski, italijanski, engleski, nemački, ruski, švedski, rumunski, mađarski, norveški, kineski... "Redak je pesnik, koji je, poput Andradea, tokom više od pola veka stvaranja, kao savremenik i svedok najžešćih mena modernizma, avangardnih preloma i eksperimentalnih potresa, tako moćno odolevao uticajima, a čija monumentalna figura pri tom izražava duboko zasnovani govor kulture rodnog tla... Euženio de Andrade nadahnuto i mudro iznova formuliše svet, čija struktura jasnosti i tajanstva izražava nostalgičnu svest o drami i frustracijama savremenog doba."


    ADAGIO

    Jesen je to-
    kad trune plod
    zaboravljen u lišću.
    Kad voda izvire,
    neznano gde,
    slučajna i hladna
    i zalud teče.


    ČEKANJE

    Ovde, gde izgnanstvo boli
    Kao igle zarivene
    čekaću na tebe
    Dok sve stvari ne zaneme.

    Sve dok se kamen ne raščini
    I procveta.
    Sve dok mi iz grla ne izađe ptica
    I ne iščezne u tišini.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Euženio de Andrade

    NA RUBU MORA

    Na rubu mora,
    u šumu vetra,
    tamo gde su bile
    čiste crte tvog lica
    ili misao samo -
    tamo gde boravi, tajna,
    sunčana, silna,
    sva moja žudnja -
    tamo ću ubrati
    ružu i palmu.
    Tamo gde je kamen cvet,
    tamo gde je telo duša.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Euženio de Andrade

    DEO INTERVJUA KOJU JE DAO EUZENIO DE ANDRADE NIN-U 16.8.1996.

    ...S obzirom na to da ne znamo previše o njemu, želeli smo da nam sedamdeset četvorogodišnji pesnik sam skrene pažnju na momente koje u svojoj biografiji smatra najznačajnijim.
    - Teško je jedan dug život sažeti u nekoliko rečenica. Pa ipak šta me je formiralo kao pesnika? Možda ponajviše činjenica da sam rođen u jednom malom selu u Portugaliji, da sam imao divnu majku koja me je odgajila. A šta je za moju poeziju najvažnije - pa možda divan portugalski pejzaž i tradicionalna muzika.

    Da li to znači da ste vi pesnik tradicije?
    - Uvek sam pokušavao da usaglasim tradiciju sa sadašnjošću. To nije nimalo lako, ali mislim da sam našao formulu, okrenut tradiciji, pišem o sadašnjem vremenu - to je moja poezija.
    Ali ja nisam pesnik portugalske istorije, ne zanimaju me nekadašnja traganja za novim osvajanjima, novim zemljama, ne privlači me tradicija Portugalije kao velike kolonijalne sile. U tom smislu nisam ni nacionalni pesnik.

    Kod nas je prevedeno samo nekoliko vaših pesama; one govore o lepoti života, o prolaznosti...Dopire li surova stvarnost u vašu poeziju ili ste uspeli da je sačuvate od toga?
    - Nisam uspeo, bilo bi to veoma teško. Putujem duhom kroz vreme, i kada naiđem na kontroverze kojih je Portugalija prepuna, pišem o njima. Tako sam pisao o desetogodišnjoj diktaturi. Posvetio sam joj čitavu jednu knjigu. Pišem i o nasilju, a nedavno sam, kada su portugalski vojnici otišli da obezbede mir u Bosni, i o tome napisao pesmu.

    Možete li nam reći nešto više o toj pesmi?
    - To je pesma o miru. Reči majke upućene sinu koji odlazi na zaraćeno područje. Nije za nju nimalo utešno što je reč o mirovnoj misiji, jer njen sin je mlad, još nije stigao da oseti ni tugu ni lepote života, njegova kosa leprša ispod zastave mira, a majka moli zvezde i nebo da ga čuvaju i od letnje kiše i od teških životnih iskustava.

  4. #4

    Odgovor: Euženio de Andrade

    ...​Priblizi se izvoru...Približi se izvoru;
    neka te ne brine da li samo
    tišina do tvojih čula dopire;
    još uvek je muzika. Još jednom
    pokušaj da podigneš ruku sve do daha
    prve zvezde,
    učenice brižljive,
    do glasa svakog sloga;
    nemaš drugo nebo,
    nemaš drugu zemlju.
    Usnama, očima,
    prstima
    pokušaj da dotakneš
    zemlju ispunjenu tvojim srcem.
    Ponovo.

Slične teme

  1. Karlos Drumond de Andrade
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 15.08.2013, 23:04

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •