Beograde, dobro jutro! ~ Dušan Radović - Strana 8
Strana 8 od 8 PrvaPrva ... 678
Prikaz rezultata 106 do 115 od ukupno 115
  1. #106

    Odgovor: Beograde, dobro jutro! ~ Dušan Radović

    Unesite u monotoniju i mrtvilo necijeg zivota malo
    svoje neozbiljnosti, neodgovornosti i loseg ukusa.


    Vise cujemo jedni druge nego sto se razumemo.

    Svaki novi dan je ili nagrada ili kazna za ono
    sto smo juce uradili.

    Hladno je. Bice vam potrebne ili rukavice ili tudja
    ruka.


    Sto je brak duzi, reci i recenice su krace.

    Kad znamo, svi znamo isto, a kad ne znamo, svako
    ne zna drugacije.

    Mnoge zene mogle bi mnogo i lepo da vole, ali nemaju
    koga. Svi se prave da su vec voljeni, sramota ih je da
    priznaju da nisu.


    Vi vise licite na poraz nego na bilo ciju pobedu.

    Budni su oni koji vole, jos spavaju oni koji su
    voljeni.


    Nije zdrava ona pamet koja mnogo zna, a malo moze.


    Prvi pitajte da ne biste morali odgovarati. Prvi
    trazite da ne biste morali davati.

    Za sve sto niste mogli recite da niste hteli.

    Hrabri muskarci treskaju vratima kad dolaze u kucu,
    a kukavice samo kada odlaze.

    Za zivot je potrebno malo. Za nesrecan zivot
    trazi se mnogo vise.


    Kisa bi padala i ne bi, ne radi jos se ni jedno
    ni drugo.

    Juce je neko nasao ono sto nije trazio. Ono sto
    je on trazio nasao je neko drugi.


    Lepse je biti necija baba nego samo baba.

    Deco, tata vam je ostavio mamu za uspomenu.


    Muskarci mogu da vole samo kada nadju malo slobodnog
    vremena i samo one zene koje im se u tom trenutku nadju
    pri ruci.

    Nas vole neke dobre, prave zene, a mi volimo one
    druge, koje niko ne bi voleo da nema nas.

    Tucite svoju decu sve dok vam ne priznaju zasto
    ste ih tukli.

    Ko ima visoku devojku, pere samo zube, a kome je
    devojka mala, mora prati i noge.

  2. #107

    Odgovor: Beograde, dobro jutro! ~ Dušan Radović

    Ako ne mozete da nadjete izlaz iz ove situacije,
    promenite situaciju.


    Tesko je biti sam. Od toga je jedino teze kad su
    dvoje sami.


    Izgleda glupo svako ko je pametan kad ne treba.

    Niko toliko ne brine o sebi kao oni koji nikom
    drugom nisu potrebni.


    Mnogo, to je svakog dana po malo.

    Dobri su oni muzevi cije zene hoce da ih trpe.

    Muz je ime za onoga koji vas je nekad voleo. Zena je
    ime za onu koja je volela nekog drugog a udala se za vas.


    Sto je bolest manja, sve je glasnija.

    Ako mozete nemojte voleti one koji vas ne vole.
    Ako to ne mozete, volite ih samo malo. Ako ni to ne mozete,
    volite ih mnogo ali kratko.


    Nije svejedno koje je vere bog u koga ne verujemo.

    Dok nemate jedno, ne moze vam nedostajati drugo.

    Klinci prave klince. Klinci se klincima izbijaju.

    Drugarice danju rade, a gospodje ne mogu nocu da
    spavaju.


    Ako je zena prava zena i ako ume da voli, to je
    dovoljno ljubavi za jedan brak. Muzevi neka trose svoju
    ljubav gde je nema.

    Dobri ljudi imaju vremena.

    Zene ce pricati sta su sanjale a muzevi sta im se
    dogodilo.

    Oni koji primaju uvek mogu vise nego oni koji daju.

    Neko je prevario onu koju voli sa onom sa kojom
    zivi.


    Sirotinja jede samo kad je gladna.

    Mlade majke ne mogu da spavaju. Stalno nekome nesto
    treba.

    Ko mlad trosi novac, nece stici da potrosi mladost.

    Sve se moze kad se mnogo ne misli o tome.


    Ne trcite za zenama da se ne sudarite sa onima koji
    od njih beze.


    Fudbal skuplja dve vrste muskaraca: one koji nemaju
    devojke i one koji imaju zene.

  3. #108

    Odgovor: Beograde, dobro jutro! ~ Dušan Radović

    Budite dostojni tudje ljubavi, zavisti ili
    ljubomore.


    Cekajte sto duze ono sto treba da cekate. Jer kad
    to docekate, posle necete imati vise sta da cekate.

    Lako je voleti one koji vas ne vole. Pokusajte
    jednom da volite one koji vas vole.


    Zenama je potreban samo mali znak, nagovestaj,
    jedan mig, nevidljiv detalj, sitan povod, a zatim sve
    rade same; vole, pate, nadaju se, mastaju i placu.


    Ko nema iskustva sa decom postace roditelj.

    Ko ima problema neka digne ruku. I neka je drzi
    tako dok mu ne utrne. Kad spusti ruku bice mu mnogo
    lakse.


    Ko moze, ne mora da placa. Ko placa, moze i
    da ne moze.

    Politicari su nam mnogo bolji od politike.
    Ovo zakljucujemo po tome sto cesce menjamo politiku
    nego politicare.


    Zene vole da vole a manje im je vazno koga ce
    voleti. Muskarci vole da su voljeni ali bi hteli da
    biraju ko ce ih voleti.


    Sve sto vam treba trazite od dobrih ljudi. Oni
    nemaju mnogo, ali misle da ni to ne zasluzuju.

    Kad zena voli muza to ne mora da znaci da on
    nju ne voli.

  4. #109
    Volimo decu i kad su kriva, jer će ih život kažnjavati i kad nisu.

    Izaberite posao kom ste dorasli, koji vas neće ponižavati.

    Sve što vam treba tražite od dobrih ljudi.
    Oni nemaju mnogo, ali misle da ni to ne zaslužuju.

    Pre nego što ostarite, potrošite mladost.
    Mnoge starosti imaju velike zalihe neostvarenih mladalačkih želja.

    Lekari greše, malo sami ,a malo sa medicinskim sestrama.

    Svako je pametan samo onoliko koliko pameti uspe da upotrebi, a ne onoliko koliko je ima.

    U životu ima više posla za žensko srce nego za mušku pamet.


    Pravi muškarci merkaju žene od nogu na više.
    I tek ako je sve to u redu, pregovaraju sa glavom.


    Lepo je kad neko može više nego što hoće, pa sve radi otmeno i elegantno, bez napora, i grča.
    Strašno je gledati one druge, koji bi hteli više nego što mogu.
    Oni žive i rade kao da se dave.



    Ako radite dobro, ne morate raditi mnogo.
    Samo oni koji ne umeju da rade, imaju utisak da rade mnogo.


    Pametni i dalje popuštaju.
    Nadamo se da glupi ne mogu biti toliko glupi da pametni to ne bi mogli izdržati.

    Samo deca koja ne slušaju mogu postati bolja od svojih roditelja.


    Za koga se danas može reći da je budala?
    Za svakog onog ko misli da drugi nisu.


    Muškarcu je potrebna mlada i lepa žena samo za početak.
    Posle može i sam.


    Čuvajte se iskrenih, oni su najdosadniji.
    Oni kojima se ništa ne dešava, imaju da vam kažu mnogo beznačajnih stvari.


    Pametni i skromni ljudi neće ono što ne mogu, zato se drugima čini da mogu sve što hoće.


    Stida se treba osloboditi na vreme, dok još možemo da radimo sve ono čega se stidimo.


    Molimo pametne i poštene da čuvaju zdravlje i ne gube nadu.
    Za sveki slučaj.
    Ako nam niko drugi ne pomogne.


    Najviše vas mrze oni koji vam najviše duguju.

    Šta nam vredi to što imamo ono što drugi nemaju kad oni sve to više vole od nas.
    Poruku je izmenio Cecara, 26.09.2010 u 18:59

  5. #110
    Knjiga 2, ''Beograde, dobro jutro''

    Subota, 1. oktobar 1977.

    Počeo je novi dan, subota, 1. oktobar.
    Prolazi ono što nije valjalo, doći će, nadajmo se, ono što je dobro.
    Lepo je živeti sa nadom, kao sa dobrom ženom.

    Penzioneri čitaju novine.
    A novine su pažljive, pa izlaze svakog dana, daju značaj svakom danu proređenog penzionerskog života.

    Ima porodica koje vole i umeju da žive zajedno.
    Za njih je svaka slobodna subota praznik. Okupe se oko svog doma kao prasići oko krmače, češu se jedni o druge, greju jedni druge, svako je našao po jednu sisu u tom velikom i toplom vimenu, uživa i grokće.

    U drugim i drukčijim domovima i porodicama subota je dan velike neizvesnosti.
    Svako čuči u svom ćošku, kao u zasedi, svaka reč, svaki zvuk je kao metak, svi su napeti, nepoverljivi, oprezni.

    Svi su ugroženi i svi se brane.
    U hodnicima i antreima svakoga časa može planuti ulična borba.

    Glave su nam kao zvečke ili sasušene mahune. Više zvečimo nego što mislimo.
    I više čujemo jedni druge nego što se razumemo.

    Neke stare beogradske kuće kao da imaju naočari umesto prozora.
    Naginju se da pročitaju na kući prekoputa ko je još umro.

    Knjiga 2, ''Beograde, dobro jutro''

    Sreda, 5. oktobar

    Stojimo bespomoćni pod ovim ogromnim plavim nebom.
    Moglo bi nas izlečiti od mnogočega, ali je suviše i lepo i veliko.
    Sakrićemo se negde i tražitit nešto što je manje, po našoj meri.

    Privatni pekari ne prodaju samo hleb, već i miris svežeg, toplog hleba.
    Sve ostale prodavnice hleba liče i mirišu na komisisone.
    Trebalo bi zakonom utvrditi maksimalno rastojanje između peći u kojoj se hleb peče i tezge na kojoj se taj isti hleb prodaje.

    Dobri i tihi ljudi imaju tajne želje koje ostvaruju na neki, za nas nevidljiv, način.
    Ne zavidimo im na željama, jer su naše veće, ali im zavidimo na sreći.

    Poznajete čoveka praznog, dosadnog, bezbojnog.
    Kad čujete ili pročitate da je takav čovek postao nešto veliko i važno, uplašite se da će bez posla ostati sve ono što životu i vremenu daje boju i ukus.

    Svaki novi dan je ili nagrada ili kazna za ono što smo juče uradili.

    Mame treba da su dobre a ne lepe.
    Kad su lepe, mame liče na žene, a što više liče na žene, sve manje liče na mame.

    Priroda tiho i spokojno stari.
    Tako stare samo oni koji su dobro i na vreme posvršavali svoje poslove.

    Knjiga 2, ''Beograde, dobro jutro''

    Ponedeljak, 17. oktobar

    Hladno je.
    Biće vam potrebne ili rukavice ili tuđa ruka.

    Dani su kao ona ulična ekspres lutrija. Otvorite jednu - ništa, otvorite drugu - ništa, u trećoj - takođe ništa, u četvrtoj - nešto malo, tek da vas zavara i namami, pa dalje opet ništa....

    Drugarice i drugovi, pre nego što potpišete neku važnu odluku, prekrstite se.
    Tih nekoliko dragocenih sekundi mogu vam pomoći da se predomislite.

    Ne morate biti ni dobri ako vam je dobrota jedina vrlina.
    Lenji i dobri, nesposobni i dobri, ravnodušni i dobri samo su kompromitovali dobrotu.

    Čovek je pravljen samo sa jedne strane. Na drugoj strani nema ničeg ni lepog ni aktivnog.
    Da nemaju leđa, muževi i žene ne bi mogli spavati u istom krevetu.

    Što je brak duži, rečenice su sve kraće.
    Stari supružnici sporazumevaju se samo samoglasnicima ili prvim slogovima reči.

    Sumorni neki dani.
    Sad je dobro imati prijatelja, jednostavnog, vedrog, veselog, lekovitog.
    Da nas nauči šta je važno a šta nevažno u životu.
    Da nas lupi šakom po ramenu i da od tog udarca ozdravimo.

    Knjiga 2, ''Beograde, dobro jutro''

    Subota, 22. oktobar

    Subotom i nedeljom stanovi liče na kace u kojima se kisele glave i glavice. S vremena na vreme treba ih naliti vodom, alkoholom ili kafom.

    Ako jutros odete u kasapnicu, ponovo ćete tamo zateći zadrigle i vesele kasape.
    Sve živo oko njih je zaklano, samo su oni živi.

    Navikavamo se jedni na druge.
    Počinjemo da ličimo jedni na druge.
    Sve nam je teže da se setimo zašto smo se nekad voleli ili mrzeli.

    Kukavice imaju sjajna zapažanja.
    Niko nema tako velike oči i uši kao kukavica.
    Više vide i čuju oni koji se više plaše.
    Iz kukavičluka su rođena mnoga velika umetnička dela.

    Lepše je pobeđivati nego gubiti.
    Porazi su grozni samo zbog toga što se moraju objašnjavati i pravdati.

    Jedan građanin posvađao se jutros sa golubom u Tašmajdanskom parku.
    Bili smo svedoci: golub je prvi počeo i građanin je stvarno bio u pravu.

    Dan je kao ona klopka za ptice.
    Nebo se podupre suncem a ispod neba stavi se neki mamac, nešto bez čega ne možemo da živimo, ili nam se tako čini.
    Kako se uhvatimo za mamac, nebo nas poklopi i nastane noć.

    Imati prijatelje, to znači pristati na to da ima lepših, pamtenijih i boljih od vas.
    Ko to ne može da prihvati, nema prijatelja.
    Što je dalje od drugih ljudi sve lepše misli o sebi.
    Poruku je izmenio Cecara, 27.03.2010 u 12:39
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  6. #111
    Knjiga 2, ''Beograde, dobro jutro''

    Petak, 28. oktobar

    Danas je sve više mladih.
    A dok smo mi bili mladi, činilo nam se da više ima starijih.
    Ne zna se ko je gori i neprijatniji - da li stari dok smo mladi ili mladi kad ostarimo.

    Stvorili smo uslove da svi koji žele mogu biti jednaki i ravnopravni.
    Međutim, vidimo i dalje neke sluge koje se raspituju za adrese i telefone mogućih gospodara.

    Mala deca su kao svilene bube.
    Uveče se četvoronoške dovuku do svojih postelja, kao gusenice.
    Noć provedu u belim čaurama posteljina, da bi ujutru iz tih čaura izletela kao leptiri.

    Najviše opraštamo sebi a zatim onima kojih se plašimo.

    Kad bi kod nas, nekim slučajem, došlo do otmice aviona, zahtev otmičara ne bi bio da se neko pusti iz zatvora, već da se određeni broj ljudi zatvori.

    Budite iskreni i strogi prema svima koje volite, do kojih vam je stalo, a lepo vaspitani za sve druge prema kojima ste ravnodušni.

    Vaške mora da nisu bile daleko kad su se ponovo vratile u beogradske škole. Evo jednog matematičog zadatka za poslednji dan školske nedelje: akojedna vaška krene iz Bloka 45 a druga sa Karaburme, kada će se sresti, ako se jedna vozi audijem, a druga volvoom?



    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~


    Utorak, 1. novembar


    Danas u našem gradu počinju več tradicionalni novembarski dani.
    Sve će biti u znaku ove lepe manifestacije.
    U tom smislu, dogovoreno je da već ovaj utorak nosi prvi novembarski datum.

    Sve pošiljke pošte će udarati prigodne novembarske štambilje, svi listovi štampaće posebna novembarske izdanja, televizija je, takođe, pripremila novembarski program.

    Svakom detetu koje se rodi, u okviru ove manifestacije, novembar će biti upisan kao mesec rođenja.

    Kao i ranijih godina, po već ustaljenoj tradiciji, svi pretplatnici gradskog saobraćaja dobiće specijalne novembarske markice.

    Kad se, uz mnoge nove radne uspehe i pobede, završe novembarski, prvog decembra počinju decembarski dani, takođe radosna i lepa manifestacija.

    Ne umemo više da živimo normalno.
    Nećemo da živimo ako to nije u vezi s nečim, u okviru nečega, povodom nečega, u znaku nečega, u čast nečega.

    Knjiga 2, ''Beograde, dobro jutro''

    Ponedeljak, 7. novembar

    Mladi bi hteli ono što stari imaju.
    Stari bi voleli ono što mladi mogu.
    Međutim, ne može se i jedno i drugo.
    Prvo ćete samo moći, a onda ćete samo imati.

    Žene su kao velike a muževi kao male kazaljke na satu.
    Dok žene lako i živahno optrče ceo krug, muževi se jedva pomere do sledeće numere.

    Upropastili smo svoje živote i stanove.
    Nesigurni u sebe, ispunili smo ih samo onim što drugi vole i cene.

    POgubili smo decu u velikim stanovima i više ne možemo da ih pronađemo. Dete koje ima svoju sobu sve je manje naše dete.
    Svoja soba, to je dobro rešenje samo za decu koja imaju loše roditelje.
    Deca dobrih roditelja nisu zaslužila da žive sama.

    Pošte nje je ukinuto a da o tome nismo na vreme obavešteni.
    Ko je to prvi saznao preko neke veze, na vreme je rešio sve svoje probleme.
    Sad, kad je došao red na nas, može se dogoditi da se poštenje ponovo vrati.

    Oko svakog drveta u Košutnjaku gomila lišća. Kao odeća oko nogu dece koja se spremaju za spavanje.
    I drveće će zaspati.
    Lepo i retko naše beogradsko drveće, laku noć.

    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

    Subota, 12. novembar

    Još jedna subota našeg života.
    Tiha i plitka voda za neplivače.
    Mogli smo potonuti u virovima i brzacima srede i četvrtka.
    Spasli smo se, dokopali se plićaka i danas ćemo se samo brčkati.

    Ko ume da se raduje, ima čemu da se raduje. Radost je privilegija onih koji skromno misle o sebi a lepo o životu.

    Nema živog čoveka koji ne dođe u iskušenje da učini dobro nekom drugom čioveku.
    U takva iskušenja dolazimo svi i po tome se ne razlikujemo.
    Međutim, slabići ne mogu da odole pa učine dobro, a jaki ljudi imaju smage da se uzdrže.

    Među nesposobnim ljudima ima mnogo ljubitelja istine i pravde.
    Oni nemaju drugih dokaza o sebi sem da nema ni istine ni pravde.

    Nama se dešava ono što i svima drugima, kao na primer: jesen, kiša, loše grejanje, zemljotresi i slično.
    A neki ljudi imaju i svoje lične događaje i doživljaje.

    Ako već nema ko da čuva cveće na groblju, sahranjujte nas dve - tri nedelje ranije, pa ćemo ga čuvati sami.

    Budite dobri i delikatni.
    Birajte koga ćete obradovatisvojim uspesima a koga svojim nesrećama.

    Mnoge žene ne znaju od čega se goje.
    Od hrane sigurno nije.
    To je tako malo a one su tako velike.
    Poruku je izmenio Cecara, 26.09.2010 u 18:55
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  7. #112
    Knjiga 2, ''Beograde, dobro jutro''

    Ponedeljak, 30. januar 1978.

    Strašno je, ali je moguće zamisliti:
    I ovog jutra se negde dogovaraju da naprave neku veliku grešku.
    Imaju najbolje namere, čini im se da rade nešto pametno, a napraviće glupost.
    I niko ih ne bi mogao razuveriti, sve dok glupost ne bude gotova i očigledna.

    Žene, kao nojevi, zavlače glaveu mala ogledalca, u koja može da stane samo ono što je na njima lepo.
    One vide samo ono što je lepo, a svi drugi sve ostalo.

    Znanje je dosadno, neznanje je mnogo zanimljivije.
    Kad znamo, svi znamo isto, a kad ne znamo, svako ne zna drugačije.

    Ćutati se može samo ili sa pravom srećom ili pravom nesrećom.
    Ko nema jedan od tih razloga da ćuti, mora da govori.
    Govore samo besposleni.

    Takozvane sitne duše hrane se, kao kokoške, na djubrištima tudjih života.
    Kljucaju i kokodaču čim naidju na zrno ili mrvu naše slabosti.

    Jedan mali dečak nalaktio se na sto i zagledao u nebo.
    Roditelji ga pitaju šta mu je, a on odsutno odgovara:
    Ništa, gledam u Mars....
    Zatim napravi pauzu, pribere se i kaže:
    U stvari, ne gledam u Mars nego sam se ukakio.
    Deca su iskrena, a odrasli nisu, u tome je jedina razlika.


    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~


    Subota, 11. februar

    Danas će se na piajci gledati skupa teletina i siromašni penzioner.
    Penzioner će uzdisati: Jao, kako bih te rado....
    A teletina će izazovno odgovarati: Kad bi mogao!

    Juče se završila jedna školska nedelja, u ponedeljak počinje sledeća.
    Deca koja idu u školu u ponedeljak popodne, učiće toga dana pre podne.
    A deca koja moraju u školu u ponedeljak pre podne, neće imati kada da uče.

    Svima nam je potreban neko ko će nas voleti mnogo, galantno, bez ostatka.
    Zatim nam je potreban još neko kome ćemo svu tu ljubav vratiti.

    Teško očevima ženske dece kad pomisle šta su sve nekad radili tudjoj ženskoj deci.

    Retko je zadovoljstvo sresti lepog a pametnog i sposobnog čoveka ili ženu.
    Dosadili su nam već ružni i pametni i lepi i glupi.

    Prijatelji nas kvare, gledaju nam kroz prste i opraštaju.
    Za uspeh u životu potrebno nam je nekoliko dobrih neprijatelja.

    Da bi ugostiteljstvo dobro radilo, potrebno je da odgovarajući broj ljudi ne radi.
    Da ne radi a da troši.
    Eto na kakvim klimavim moralnim predpostavkama živi ova grana privrede.

    Očevi vole sebe a majke decu i ne zna se ko je više voljen i razmažen.


    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

    Utorak, 21. februar

    Nemojte se ženiti zbog noći.
    Noću možete i spavati.
    Tražite ženu koja će vam rešiti problem dana.

    Nekada su škole bile retke i udaljene od kuća, pa se najlepši deo detinjstva i mladosti provodio na tom dugom putu izmedju kuće i škole.
    Današnja deca, bar u gradu, nemaju ni taj deo života.

    Pošten svet gleda samo prvi program televizije.
    Oni drugi traže neštona drugom programu.

    Ako ne možete ono što drugi mogu, optužite njih, a ne sebe.
    Oni bi mogli i manje a vi ne možete više.

    Kad pametan čovek govori gluposti, uvek imamo utisak da se nekome izvinjava i ulaguje.
    Pamet nije mala krivica.

    Radjajte decu, neka ona žive kad se vi umorite.
    Ne morate vi trčati, neka vam trče deca, deci je to lakše i prirodnije.
    Neukusno je insistirati na životu kad ima pozvanijih i spremnijih od nas da žive.


    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

    Ponedeljak, 27. februar

    Na jednoj strani su nam želje, na drugoj uspomene.
    A mi smo negde na sredini, daleko i od jednih i od drugih.

    Žene su iovog jutra bele i tople.
    To znaju samo oni koji nisu sa njima.

    Nema zdravih i nema nevinih.
    Zdravi su samo oni koji još ne znaju da su bolesni.
    I nevini su samo oni za koje se još ne zna da su krivi.

    I najmanje važno može biti najvažnije za onoga koji nema ništa važnije.

    Neke prave i dobre žene ponašaju se javno kao da su pobedile u borbi za ravnopravnost.
    Medjutim, u kući, one tajno vode drugi život: još uvek su dobrovoljno neravnopravne.
    Kuća i porodica mogu da žive i postoje samo na ženskoj neravnopravnosti.

    Nema više komaraca, sve je manje ptica i riba.
    Stvorili smo najzad takvu životnu sredinu u kojoj još jedino čovek može da živi.

    Budite i lepi i pametni i sposobni u granicama pristojnosti.
    Samo toliko da ne ponižavate druge.

    Sve neke, manje ili veće, interesne zajednice.
    Nigde slobodnog čoveka da vam bude samo prijatelj.


    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

    Subota, 4. mart

    Na plavom nebu trag aviona kao trag zubne paste na obrazu.

    Čovek je kao peščani sat.
    Vreme neprimetno prolazi.
    I samo jednog dana osetimo kako nam se pesak spustio u donji deo - u bubrege, u žuč, u mokraćne kanale i bešiku.

    Pre nego što su krenule na dug i neizvestan put sopstvene emancipacije, žene su bile punačke i rumene.
    Kad su nekako stigle do cilja, od njih su ostale samo kost i koža.

    Čovek je gostpodar svoje sreće, što znači i nesreće.
    Ako nas uzbudjuje i pogadja tudja nesreća, lakše ćemo podneti svoju.

    U Beogradu ima manogo pozorišnih predstava bez publike i još više praznih ljudi i života.
    Mogli bi da ispune jedni druge, ali neće i ne umeju.

    Loše knjige mogao bi pisati svako.
    Medjutim, pisci su samo oni koji ih pišu.

    Pravim ljudima se ne vidi ni kad su gladni ni kad nemaju para.
    Slabom i nikakvom čoveku primeti se i kad nema stolicu.

    Zdravi majmuni ostali su majmuni.
    Čovek je postao od majmuna dekadenata. Mi smo, jednom reči, izdali majmunsku stvar.


    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

    Utorak, 7. mart

    I ovoga jutra nekoliko desetina hiljada Beogradjana preseliće se iz stanova u kancelarije.
    Za stanovanje u kancelarijama primaju platu od koje plaćaju stanovanje u stanovima.

    Svako čovek treba da ima samo onoliko problema koliko je u stanju sam da reši.
    Zato nemojte biti neskromni i imati više problema nego što zaslužujete.

    Poštenje i nepoštenje jedno drugom smetaju.
    Trebalo bi suzbijati ono čega ima manje.

    U modi je život.
    Svi bi hteli da žive, svako mora da jede, a niko ne želi da bude pojeden.
    Zato svi za nekim jure i svako od ponekog beži.

    Lako je biti nezadovoljan.
    Zbog toga se mudri ljudi klone i stide nezadovoljstva.

    Oni koji primaju mito neka se ne ljute na one koji im ga ne daju.
    Nije tako lako ponuditi mito koliko ga je lako rpimiti.

    Srećna deca imaju jednog roditelja koji ih uči vrlinama i još jednog koji im oprašta greške.

    Umetnici žive od naših para a mi od njihove umetnosti.
    Sležemo ramenima, izvinjavamo se, žao nam je što jedni drugima ne možemo više dati.

    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

    Sreda, 8. mart

    Danas je Osmi mart, praznik sažaljenja, ili praznik laži, ili praznik ljubavi i poštovanja - kako se već kojoj ženi zalomilo.

    Postoje drugarice i postoje ženske.
    Medju njima ima velikih razlika.
    Drugarice idu često na sastanke sa mnogo drugova a retko sa jednim.
    A kod ženskih je obrnuto.

    Beograd je jedno vreme gradjen samo za pokazivanje, da ostavi dobar utisak na one koji ne žive u njemu.
    Sad bismo ponovo mogli graditi nešto malo, nisko, jeftino, toplo - samo za svoju dušu, što se neće pokazivati, već samo trošiti.

    Beogradjani šuvaju na štednim knjižicama BILIONE starih dinara.
    Predpostavlja se da u toliko novac mogli uštedeti samo oni koji doručkuju paštete na kiosku ispred Kasine a ručaju viršle na kiosku ispred Balkana.

    Neki ljudi ništa ne rade, ali su toliko ozbiljni i strogi da im se to računa kao da rade.

    Mnoge žene mogle bi mnogo i lepo da vole, ali nemaju koga.
    Svi se prave da su već voljeni, sramota ih je da priznaju da nisu.

    Kako je moguće da je u onakvoj konkurenciji pobedio sprematozoid od koga ste vi postali?! Vi više ličite na poraz nego na bilo čiju pobedu.



    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

    Sreda, 15. mart

    Danas je već sreda, 15. mart.
    Nadali smo se prvoj lasti, da nam najavi proleće, a pojavila se muva.
    Muva, kao vesnik novih i lepših dana.

    Nemojte se vakcinisati protiv gripa, da bar znate zašto ste ga dobili.
    Zbunjeno i uvredjeno izgledaju oni koji su se vakcinisali i razboleli.


    Samo još na selu postoje usamljeni petlovi - seljaci.
    U urbanističkim sredinama, kakva je naša, postoje samo muške i ženske kokosške.

    Ako umete da ćutite, mogu vas pozvati da ćutite i na nekom odgovornijem mestu.

    Ako vam je teško da učite, udajte se.
    Ako ne možete da nadjete posao, rodite dete.
    Mali problemi uspežno se rešavaju većim.

    Bolje je sećati se nekih drugova nego ih još uvek sretati.

    Mnogi ljudi raspoloženi su da čitaju knjige, ali ne znaju kako.
    Nije lako čitati knjige.
    Ako se namestiš tako da ti bude lepo i udobno, ispadne da je bolje spavati nego čitati.
    A ako ne pronadješ dobar položaj, zabole te ili vrat, ili ruka, uvek ti nešto utrne, čitanje se pretvar u težak fizički rad.
    Poruku je izmenio Cecara, 26.09.2010 u 18:58
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  8. #113
    Knjiga 2, ''Beograde, dobro jutro''

    Subota, 1. april

    SUbota, tiho proletnje juutro.
    Budni su oni koji vole, još spavaju oni koji su voljeni.
    Ljubav ima još malo vremena da smisli kako će sve voleti one koji još spavaju.

    Ne oslanjajte se uvek i mnogo na svoju pamet.
    Nemojte se baviti mišljenjem ako ono ne unapreduje vaš život.
    Nije zdrava ona pamet koja mnogo zna a malo može.
    Poznajemo mnogo ljudi otrovanih pameću.

    Sretnete čoveka koji liči na nosoroga i koji se ponaša kao nosorog: mrzi vas samo zato što ste ga videli.

    Budite uvek prvi.
    Prvi pitajte, da ne biste morali odgovarati.
    Prvi tražite, da ne biste morali davati.
    Prvi kritikujte, da ne biste morali polagati račune.

    Neki nesposobni ljudi dogurali su daleko.
    Ko je nesposoban, može raditi sve, sposobni samo ono što umeju.

    Druže, kad razmišljate o ŽENI SVOG ŽIVOTA, dozvolite i majci da konkuriše za to visoko zvanje.

    Žene duže žive od muškaraca jer imaju tu privilegiju da više brinu o drugima nego o sebi. Briga o sebi skraćuje život.


    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

    Četvrtak, 6. april

    Šestog aprila 1941. godine prvi put je počelo da se govori o tome kako je bilo pre rata.
    Toga dana počeo je rat.

    Rano jutros ustali su oni koji traže rešenja za svoje probleme.
    Hitro su ustali, na brzinu se spremili i požurili da uhvate red na šalterima.
    Oni koji će te probleme rešavati ustali su kasno, spremili se natenane i svratili negde usput da popiju kafu i pročitaju novine.

    Vrata na beogradskim tramvajima i trolejbusima otvaraju se i zatvaraju uz tresak.
    I uvek probude ponekog putnika koji je umoran zadremao na stolici i sanjao neke zavičajne slike.

    Završava se veliki stambeni bunker na Banjici.
    U nemu će biti stacionirana jedna od većih jedinica opštenarodne odbrane.

    Ne idemo u pozorište. O koncertima i ne mislimo. Malo nas ima u bioskopima. Poslednji put smo bili u muzeju još u osnovnoj školi. Knjige ne čitamo.
    Mi, ukratko, ne gubimo vreme, svaki trenutak nam je dragocen i trošimo ga samo na život.

    Uice i putevi podeljeni su belim medjama.
    Ne prelazite medju, jer će vas oni sa druge strane ubiti.


    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

    Subota, 8. april

    Prolećni datum, a jesenji dan.
    Hladno je, bilo bi dobro popiti malo toplog čaja.
    Bilo bi dobro, ali mnogi naši sugradjani nemaju ni onoga ko bi im ukuvao čaj, ni ono na čemu se kuva, ni ono iz čega se pije.
    Ničeg nemaju, sem potrebe za šoljom toplog, mirisnog čaja.

    Neko se jutros rano probudio, nalaktio na kuhinjski sto i misli - da li da vam kaže ili da li da vam ne kaže ono što ste već odavno zaslužili da vam se kaže.

    Gledamo sa visokog prozora palate "Beograd" kako se bude beogradski dimnjaci.
    Neko brine da mu se neko ne smrzne, da mu bude toplo i lepo kad ustane. Ako već i danas mora nekuda da ide, da ne ode odmah, već da posedi makar malo duže nego svakog drugog dana.

    Istina ima mnogo i raznih, dovoljno da svaki čovek bude u pravu.

    Budite ponosni i nemojte priznavati svoje poraze.
    Za sve što niste mogli, recite da niste hteli.
    Veličajte ono malo što možete, ismejavajte sve drugo što je iznad vaših mogućnosti.

    Ne bacajte ono što vam je mao i kratko. Iza vas dolaze još manji i kraći.

    Ima zdravih i čednih ljudi.
    Oni se svakog jutra bude kao da im je prvi put.
    Ako uveče legnu mutni, do jutra se izbistre.
    Kao da su zaboravili ili izbrisali sve što je bilo.
    Ništa od juče nije im potrebno danas.


    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

    Četvrtak, 20. april

    Žene i ovog jutra uskaču u autobuse i tramvaje koji ih voze daleko i sve dalje od kuće i dece.
    Ravnopravnost žena plaćena je neravnopravnošću dece.

    Sava je podelila Beograd na levi i desni.
    Levi je, kao što mu samo ime kaže - novi, moderni, progresivni.
    Desni je - desni, stari i konzervativni. U desnom Beogradu je Železnička stanica, u levom - Aerodrom.
    U levom su novi studenti - u desnom stari fakulteti.
    U desnom Beogradu su sokaci i male, a u levom - blokovi i bulevari.
    U desnom Beogradu još postoje stara, preživela pozoričta - u levom se isključivo gleda televizija.

    Neki ljudi izgledaju tako kao da su sastavljeni od delova mnogo različitih ljudi.
    Sve na njima izgleda tudje i proizvoljno. Uvek vam je poneki deo poznat, ali ne možete da se setite na kome ste ga već videli.

    Jedan čovek se žali:
    Kad već ja ne valjam, da je bar sve drugo kako treba.

    Neko traži stan a neko dom.
    Neko bi menjao veliki, komforni stan za mali, ali pravi dom.

    Vi vezujete čvorove, a mi ih odvezujemo.
    Dukčije biste ih vi vezivali kada biste ih sami odvezivali.


    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

    Utorak, 25. april

    Neki ljudi žive kao pod kamenom.
    Pobegli, sakrili se, šćućurili se od straha i nepoverenja.
    Malo provire pa opet pobegnu.
    Pokrili se kamenom da im bude lakše.

    Nemojte ovo jutro trošiti na uzdisanje i kajanje zbog onoga što je bilo juče.
    Pokušajte da danas izbegnete ono zbog čega biste se mogli kajati sutra.

    Komšija iznad vašeg stana možda i ne zna kako je vama, ali onaj koji stanuje ispod vas morao bi znati.
    Zamolite komšiju ispod vas da ode do komšije iznad vas i ispriča mu kako je to kad mu neko skače, lupa i svira iznad glave.

    Imka nepodmitljivih ljudi.
    To su oni od kojih ništa ne zavisi.

    Hrabri muškarci tredskaju vratima kad dolaze u kuću, a kukavice samo kad odlaze.

    Ko je mnogo voljen, postaje sebičan.
    Ko je sebičan, postaje usamljen.
    A ko je usamljen, postaje nesrećan.

    Čim vas nešto negde zaboli, obeležite to mesto flomasterom na koži.
    MOžete staviti i datum kad vas je zabolelo.
    Tetovirajte se tako pre nego što stignete kod lekara.
    Ništa vam neće vredeti to što vas je bolelo ako u medjuvremenu zaboravite gde vas je bolelo.


    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

    Subota, 29. april

    Posmatrali smo jutros kako se sunce radja, malo i crveno kao višnja.
    Dugo se ta crvena kap otkidala sa tamne grane horizonta dok nije pala u nebo.
    Činilo nam se kao da je Zemlja rodila Sunce a ne Sunce Zemlju.

    Povodom svetog Prvog maja Beograd obaveštava sve rodjake i prijatelje da neće primati uobičajene posete jer će biti na putu.

    AUtomobili su kao mala deca, stalno traže da ih nekuda vodimo.
    A i mi više nemamo drugih putokaza u životu sem saobraćajnih znakova.

    I oni koji se ne vole pošli su kolima zajedno da traže nešto treće, što oboje vole.

    Kauboji su uzjahali svoje automobile i napustili grad.
    Ostali su samo staroseeoci, Indijanci.
    Oni kroz svoje dimnjake emituju dimne signale i krišom se nešto dogovaraju.

    Nemojte živeti u Beogradu samo zato da bi vaši rodjaci i prijatelji iz unutrašnjosti imali kod koga da dodju.
    Oni samo spavaju i jedu kod vas a zatim trče da vide ono što vi niste stigli.
    BRanite se od gostiju, postanite sami gosti Beograda.

    Na dnu Karaburme postoji i živi malo divlje naselje gradjeno na djubretu i od djubreta.
    Za život je potrebno malo. Za nesrećan život traži se mnogo više.

    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

    Utorak, 2. maj

    Utorak, drugi dan maja, četvrti dan duge praynične dokolice.
    Nebo nad Beogradom je mutno.
    Kiša bi i padala i ne bi, ne radi joj se ni jedno ni drugo.
    Učiniće ono što i mi - počeće pa će prestati, misliće potom da je bilo bolje da nije ni pokušavala.

    Slušali smo jutros rano ptice kako cvrkuću nešto kroz zube.
    Tek da se kaže da cvrkuću.
    Ima ih malo pa mogu i tako.

    Nesreća je mnogih muževa što svoje najlepše doživljaje ne mogu da pričaju onima koje najviše vole.

    Beograd proširuje mostove ne bi li nekoga prevario da izadje i ode iz grada. Medjutim, niko ni izlazi, široki mostovi postali su razlog više da se udje u Beograd.

    Deco, da li više volite mamu ili tatu? Mame imate previše, tate premalo - šta vam više smeta?

    Jedna bruka htela je da pukne, ali joj nisu dozvolili.
    Nije zgodno, to bi moglo delovati zarazno na sve druge bruke.

    Šta li sada rade oni koji bolje žive od nas? Njihov život se, verovatno, već opd jutra razlikuje od našeg.
    Oni noću nose jedna, a danju sasvim druga odela.
    Pre nego što promene odela, oni se i kupaju. Sve je kod njih drukčije i bolje.
    Oni govore tiho i sve što kažu, kažu samo jednom.
    A mi vičemo, i to što vičemo moramo ponoviti nekoliko puta.

    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

    Subota, 13. maj

    Subota je dan kad se menja posteljina u boljim kućama i lošim hotelima.
    To je dan kad se kupuju stvari koje moraju dugo da se biraju.

    Neko je juče našao ono što nije tražio.
    Ono što je on tražio, našao je neko drugi.
    Nikako da dodjemo do svojih para, svojih kišobrana i svojih žena.
    Provešćemo čitav život sa tudjim.

    Bivše šuše čude se šta su sve sadašnje šuše postigle.
    Niko nije zaboravan kao bivše šuše.

    Lepše je boriti se za nešto veliko i lepo, samo se boriti, pa makar i bezuspešno, nego se izboriti za nešto malo i nedostojno.

    Najviše para potrebno je onima koji ne znaju šta hoće, koji nemaju pravih želja.
    Želje čuvaju pare, a nedostatak želja ih troši.

    Mame tuku decu zato što ih vole.
    Tate ih tuku zato što nisu takva da bi ih i oni mogli voleti.

    Srela se posle dužeg vremena dva Burazera.
    A Burazeri su zato što ne mogu da se sete odakle se znaju, i kako se zovu, i šta bi jedan drugom mogli biti.

    Zdravo burazeru, gde si burazeru, šta ima novo burazeru - sve oprezno i polako dok ne dodju do nekog dragocenog podatka.

    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

    Sreda, 17. maj

    Lepo majsko jutro.
    Nemojte još buditi one koji će vam praviti probleme kako otvore oči.

    Nema ničeg sumornijeg od kancelarija.
    Kancelarije nivelišu sve ljudske vrednosti, u njima se uspostavljaju vrlo niski standardi mišljenja, ponašanja i života.

    Nigde se ljudski duh tako brzo ne zamori i otupi kao u kancelarijama.

    Teško je biti srećan.
    Ili nešto nemamo, ili imamo nekoga više.

    Intelektualci se noću svadjaju u mraku.
    Primitivni svet mora da pali svetlo da bi mogao da se svadja.
    Ima nekih narodnih uvreda koje se ne mogu reći već samo pokazati.

    Drugarice, razmišljajte o tome na vreme:
    Lepše je biti nečja baba, nego samo baba.

    Lekari ne vole kad im vi kažete šta vas boli.
    Sujetni su i vole sami da pogadjaju.
    Jedan lekar kladio se sa bolesnikom da će pogoditi od čega je bolestan.
    Lekar je izgubio opkladu, a bolesnik život.

    Evo, na kraju, jedne od karakterističnih beogradskih slika:
    Poverioci su već odavno budni, ne mogu da spavaju, a dužnici još hrču i ko zna kada će se probuditi.
    Poruku je izmenio Cecara, 26.09.2010 u 18:57

  9. #114

    Odgovor: Beograde, dobro jutro! ~ Dušan Radović

    Knjiga 2, ''Beograde, dobro jutro''

    Ponedeljak, 16. oktobar

    U nekim velikim admistrativnim zgradama ponedeljkom rade samo liftovi.
    Ponedeljak je poslednji dan vikenda za sve one kojima vikend počinje u petak pre podne.

    Hvala svetskim prvacima u košarci što su izabrali baš našu zemlju da u njoj slete.
    Sa takvom titulom mogli su birati gde će sleteti, svako bi ih rado primio.

    Roditelji, ako možete, radjajte dobru decu.
    Ako se ne rode dobra, posle ih nema ko popravljati.

    Ozbiljni ljudi su usamljeni.
    Onine pripadaju ovom masovnom pokretu lakomislenosti i površnosti.
    Poraženi su pamet i ozbiljnost i nastalo je veliko narodno veselje.

    Nemojte sa malo para i malo vlasti dokazivati da ste u pravu.
    To uvek izgleda naivno i neubedljivo.

    Beogradski tramvaji tandrču kao taljige.
    Vrapci uzalud sveću na tramvajske šine.
    Svako tandrkanje ne stvara balegu.

    Otrovana Sava nekako se dotetura do Beograda i tu umire.
    Tu gde je savi kraj, podignut je spomenik - Sava Centar.

    Svaki Beogradjanin ima svoga pacova.
    U podrumu ili u duši.


    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

    Četvrtak, 19. oktobar

    Dimnjaci se puše.
    To gori utroba zemlje.
    Zapalili smo planetu koja nas je rodila da bismo se ugrejali.

    danas se razvodi jedan bračni par, a da nisu zajedno prošli ni 20 000 kilometara.
    Za duža bračna putovanja potrebna su veća i jača kola.

    Više se niko ne voli ozbiljno. Sve je pretvoreno u zezanje.
    Malo zeza on nju, malo ona njega.
    Kad, na kraju, utvrde da ne mogu bez zezanja - venčavaju se.

    Neki skromni i stidljivi ljudi ostali su anonimni.
    Uspeh je zanimanje bestidnih.

    Kad nekih rukovodilaca nema jedne večeri u televizijskom dnevniku, žene ih odmah saleću i pitaju - gde su bili izmedju dva dnevnika.

    Tamo gde je i otac problem, manje se vidi koliki su problem deca.
    To je privilegija neke loše dece.
    Lakše je biti loše dete loših nego dobrih roditelja.

    Ako vas boli zub, držite se za srce.
    Kad vas zaboli bubreg, uhvatite se za zub.
    Lažnom osećanju podmećite lažne bolesti.

    BUdite neko pre nego što postanete nešto, da se imate na šta vratiti.


    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

    Petak, 20. oktobar

    U selu se pamti malo ali dugo.
    U Beogradu se sve brzo zaboravlja.

    U selu te čeka zaposlenje kako se rodiš, za svako dete ima posla.
    A u Beogradu ne rade ni svi roditelji.

    U selu se svi žene i udaju mladi.
    U Beogradu samo oni koji nemaju škole ni zaposlenja.

    U selu rade sve žene.
    U Beogradu samo one koje nisu zaposlene.

    U selu je lakše zajmiti neg u Beogradu.
    U Beogradu je lakše krasti.

    U selu još ima i grehote i sramote.
    U Beogradu se živi bez toga. Nema veze.


    U selu ćeš se lakše obrukati, u Beogradu lakše proslaviti.

    Kad sve ovako lepo razložimo i sagledamo, mi mislimo da je ipak najbolje u Beogradu! I blago svima onima koji su nas slušali u Beogradu.


    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

    Utorak, 31. oktobar

    Danas je utorak trideset i prvi dan oktobra, praznik svih onih koji vole da žive.
    Pa srećan vam praznik, dobri ljudi, srećna vam pamet koja vas je tome naučila.

    Na drveću trešeri požutelo lišće.
    Liči na kusur.
    To je sve što nam je ostalo pošto smo potrošili proleće i leto.

    Deco, tata vam je ostavio mamu za uspomenu.
    Kad god vidite mamu, setite se tate..

    Komfornije se živi u lažima nego u istinama.
    Laži su velike i raskošne, a istine male, gole i teskobne.

    Šta da radimo, kako da rešimo ovaj društveni problem:
    Nesposobni se prave kao da su moralno-politički podobni,, a sposobni kao da nisu?!

    Ono što pisci traže uvek je konkretno, jasno i mnogo.
    Ono što nude, po pravilu je mutno, konfuzno i malo.

    Kupujte maloj deci knjige malih pisaca!
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  10. #115

    Odgovor: Beograde, dobro jutro! ~ Dušan Radović

    Knjiga 2, ''Beograde, dobro jutro''

    Subota, 4. novembar

    Evo nam još jednog dana života, lepe, tihe subote kada se ne radi.
    Dobro je.
    Srce nam je živo, kuca polako.... Jetra još može da služi.... I bubrezi životare kako-tako....
    Kad se sve to sabere, mi smo manje-više živi.

    Naivne majke savetuju svoje odrasle kćeri.
    ove ih više gledaju ispod veštačkih trepavica nego što ih slušaju.
    namerno tresu pepeo pored pepeljare, da ih vrate na njihove prave teme i kompetencije.
    Majke promene temu, a ćerke se odvuku u kupatilo.
    Češu se od svraba jer su alergične na tamjan.

    Nekada smo imali dobre veze.
    Moglo se što-šta obaviti preko reda, bez čekanja.
    Medjutim, vreme prolazi, vaše veze stare, umiru ili odlaze u penziju.
    Na one telefone javljaju se neki novi ljudi, kojima naše preime ništa ne znači.

    Potrebni smo jedni drugima.
    Lakše je nama kad znamo da ni vama nije dobro.

    Muškarci mogu da vole samo onda kad nadju malo slobodnog vremena i samo one žene koje im se u tom ternutku nadju pri ruci.

    Drveću lišće više nije potebno.
    To uvelo, ugaslo lišće liči na lozove i tikete već odigranih kola sportske prognoze i lutrije.


    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

    Ponedeljak, 6. novembar

    Oni koji još čekaju na posao jutros su izašli na ulice da vide kako izgledaju oni drugi, koje posao čeka.
    Oni koji su bolesni stoje na prozorima i gledaju kako izgledaju i kako su raspoloženi oni koji su zdravi.
    Slika je žalosna.
    Niti zaposleni zaslužuju posao, niti zdravi zaslužuju zdralje.

    Deca sve češće beže iz škola, roditelji sve više beže s posla.
    Šteta je što bar to vreme ne provode zajedno.

    Nas vole neke dobre, prave žene, a mi volimo one druge, koje niko ne bi voleo da nema nas.

    Ako želite da savremeno i moderno opremite svoj stan, iz njega najpre morate izbaciti stare roditelje.

    Neki dolaze na odgovorna mesta zato da bi radili a neki samo zato da ne bi smetali drugima da rade.

    Lekari ne znaju šta će pre - da li da pomognu bolesnima ili sebi.
    Jedan hirurg vas raspori i trči na avion da stigne na stručni sastanak, a drugi se vraća sa nekog simpozijuma da vas zašije.

    Posle duže upotrebe, lastiš na donjem vešu hoće da se istegne i olabavi.
    Zbog toga celog dana morate podizati tu stvar koja se drži na olabavljenom lastišu.
    S vremena na vreme uštinete je sa dva prsta i povučete nagore a istovremeno napravite trzaj donjim delom tela.
    Onda ste za izvesno vreme mirni i možete otklanjati neke druge kvarove.

    Tucite decu sve dok vam ne priznaju zašto ste ih tukli.


    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

    Ponedeljak, 20. novembar

    Stigosmo do još jednog jutra i dana.
    Namigujemojedni drugima, radosni što smo živi, ako da smo nekome podvalili.

    U soliterima nema petlova.
    Umesto petlova kukurišu rezervoari u veceu. Kad kukuriče rezervoar na devetom spratu, odgovara mu rezervoar sa petog. i tako se dozivaju i odazivaju dok se ne probudi ceo soliter.
    Strpljivi muževi mogu da izdrže pet dana samo sa viljuškom.
    Šestog dana već se hvataju za nož.

    Oni koji su ove jeseni postali muškarci krenuli su na prve ljubavne sastanke. Ko ima visoku devojku, pere samo zube, a kome je devojka mala, mora prati i noge.

    Ako u kući više niko neće da vas sluša, izadjite na ulicu i savetujte tudje žene i decu.
    Neće vas ni oni slušati, ali to je manje čudo i manja sramota.

    Svi na balkonima čuvamo uspomene na bivše skromne stanove i živote.
    Da drugi nisu prvi počeli, mi smo još mogli živeti lepo i pošteno, kao nekad.

    Hoće li skoro taj beogradski metro?
    mnogi Beogradjani su već pod zemljom i čekaju.


    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

    Četvrtak, 30. novembar

    Četvrtak, trideseti novembar.
    Drugi dan prazničnog odmora.
    Bajate novine, bajat hleb, iz radijatora nas greje neka ustajala voda.
    ono što imamo, ne jede nam se.... Ono što bismo jeli, toga nema.
    Pokušavamo da razgovaramo, ali ni to više ne umemo.
    Zašto se ne odobri eutanazija, bar za praznike?

    Život liči na tramvaj.
    Menjamo saputnike, stalno neko ulazi i izlazi. Jedno vreme smo zajedno da bismo na kraju ponovo ostali sami.

    Ako ne možete da nadjete izlaz iz ove situacije, promenite situaciju. Ima situacija sa izlazom.

    Ima muškaraca koji sa bolesnom strapšću troše novac.
    Pomozite im ovih dana, dok su u kući.
    Naplaćujte im sve što zatraže.
    Biće vam zahvalni i još ćete dobiti bogat bakšiš.

    Govorite šta hoćete ali pre nego što donesete odluke, pitajte ipak one koji ćute.

    Oni koji se ne vole, i ovog jutra treskaju vratima, a svaki tresak odjekuje kao pucanj. Tako pucaju vratima jedni na druge, ranjavaju se, a zatim beže iz kuće da se negde zaleče i nastave rat.
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

Strana 8 od 8 PrvaPrva ... 678

Slične teme

  1. Dušan Radović
    Autor Lilith_021 u forumu Književnost
    Odgovora: 33
    Poslednja poruka: 06.02.2014, 00:26
  2. Konačno dobro...
    Autor kohili u forumu Filozofija
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 07.08.2013, 21:03
  3. Dobro drvo
    Autor greco u forumu Filozofija
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 07.12.2011, 15:07
  4. Relacija dobro-zlo
    Autor WEISHAUPT u forumu Filozofija
    Odgovora: 15
    Poslednja poruka: 19.07.2010, 21:57
  5. Jutro koje Beograd neće zaboraviti
    Autor SQUAW u forumu Istorija
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 27.01.2009, 16:02

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •