Sreda, 31. decembar
Kao da je poslednji dan života, a ne stare godine.
Sve što smo imali, i što smo ukrali, i što smo pozajmili, i što smo podigli na kredit - sve smo uložili u ovu noć. Zaboravili smo: nećemo samo dočekati novu godinu, već ćemo i živeti u njoj.
Kad to čudo prođe, dogovorićemo se: šta više nikada nećemo raditi, kuda više nikada nećemo ići, koga više nikada nećemo poslušati i šta nam se poslednji put dogodilo i nikad više.
Neka deca već su dobila od Deda - Mraza male automobile, neka lutke, a neka batine, kad se sinoć vratio umoran i nervozan.
Nekima nove godine samo dolaze i dolaze, dok drugima samo prolaze.
Neki menjaju nove godine kao mala deca pelene.
Čim u jednoj godini urade onu stvar, odmah traže novu i čistu godinu.
Da nema boga u nekim zemljama na zapadu, mnoga naša deca ne bi videla svoje roditelje za novogodišnje praznike.
Za decu razvedenih roditelja doček Nove godine biće organizovan u Dragstoru i podzemnim pešačkim prolazima.
Biće im lepo. Njih niko ne čeka i ne traži. Oni će, ako imaju gde, moći da se vrate kad hoće.
Jedna Jelena iz Pete beogradske najzad je našla dečka.
Pitala ga je: Ko si ti?
A on joj je lepo rekao: Ja sam tvoj dečko.