Sigurno postoje knjige koje vas nisu ostavile ravnodušnima i koje vas teraju da ih čitate opet i opet i opet. Koju (ili koje) ste to više puta čitali i zašto joj se vraćate?
Sigurno postoje knjige koje vas nisu ostavile ravnodušnima i koje vas teraju da ih čitate opet i opet i opet. Koju (ili koje) ste to više puta čitali i zašto joj se vraćate?
Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid
Ex ponto, Ivo Andrić
... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....
- ''mali princ''
- ''hleb povrh vode''
- ''magareće godine''
''mali princ'' da me podseti ''negujem'' dete u sebi
''hleb povrh vode'' da je po hiljaditi put doživim na hiljaditi način
''magareće godine'' da se smejem do suza, svaki put...
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.
Jedna od knjiga kojoj se stalno vraćam je Mansarda - Danilo Kiš
Svaki put je drugačija, doživljavam je iznova, budi različite emocije, prepoznajem druge momente, vidim nove horizonte, družimo se već desetak godina možda...
Evo ga samo dah, da osetite čaroliju...
No evo kako se to radi u Zalivu:
Mladić toga dana kada je mesečina najzvonkija uzima za ruku svoju izabranicu i vodi je na Tanga Sihaka (Hrid ljubavi). Tu, na mesečini, on joj dugo bez reči gleda u oči, satima i satima. Onda, posle te neme ispovesti, posle tog monodijaloga, on skida sa bedara svoj oštri tahinj (neka vrsta krivog bodeža) i preseca sebi kucavicu na levoj ruci. Za sve to vreme on ne skida oči sa nje, tako da ona može da prati u njegovim zenicama kako gasne život i kako mu oči počinju da bele. Onda, ako joj se učini da i ona voli njega, i ona uzima nož.
"A, ako ga ne voli?" - zapitah Tam- Tama.
"Zavoleće ga dok krvari", reče on.
"Ipak", rekoh.
"Onda pusti da umre pored nje. Čim mesec zađe, ona mu izvadi srce i baci ga delfinima. Zato su delfini skloni ljubavi."
"Čudno", rekoh: "Zašto je to tako?"
"Zato", reče Tam- Tam poučno "jer posle one noći kada je čovek priznao da njegovo srce nije njegovo, ono više nije upotrebljivo ni za šta. Ako neće da ga uzme ona kojoj je žrtvovano, nije ni za šta drugo nego da se baci delfinima."
"Surovo", rekoh kao za sebe, no on me je izgleda razumeo, jer mi reče:
"Mi ne trpimo kompromise kao vi Evropejci. Ja mislim da je to pošteno: ko bi bio toliko bezočan da isto srce dva puta nudi."
"Tam - Tam mudri", rekoh, "pa šta se zbiva sa onima na Hridi što su presekli sebi kucavicu?"
"Ništa", reče on. "Oni se vole."
"Znam", rekoh, "oni su presekli sebi vene!"
"Meseca mi, ti si naivan", reče.
"Zašto naivan?", upitah. "Zar nisi rekao da su presekli sebi vene?"
"Možda sam ti i rekao, ali ko zna da li su to i učinili.".
"...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."
mali princ (zbog djeteta u sebi, sto rece goga), lovac u razi (nemam poseban razlog, ali je uvijek mogu citati), antologija kratke price afrike (ima malo sentimentalan razlog, to je bila moja prva knjiga gdje sam uopste procitala nesto od africkih pisaca, ali nije sto je bila prva, nego uvijek ostavi neki cudan utisak)
nattydread is coming to dinner
mislim da sam Malog Princa i Galeba Dzonatana procitala poprilicno puta.. a jovo nanovo volim da citam Bijelog Ochnjaka i Veliki Talas..
moomoo meee jooouu
-"Citao sam i ja mnooge (vase) knjige, kao na primer.... da se slikamo"
-Ima knjiga, ali ne bih mogao da se bilo kojoj vracam. Zasto? Pa procitao sam je
Majstor i Margarita, Bulgakov
Ne znam zašto..ne mogu to da opišem..
potpuno sam fascinirana tom knjigom..
valjda me fasinira ideja prodaje duše đavolu..
i ljubavi prema nemogućem i dalekom...
čak sam nabavila i antikvitet: drugo izdanje na ruskom...
"Frankly my dear, I don't give a damn!"
Ima nekoliko knjiga kojima se gotovo svakodnevno vraćam.
Unamuno, Abel Sanchez, savršeno opisuje zavist i ljubomoru
Krleža, Na rubu pameti, odlomak kada igraju šah u lokalnom hotelu jedna žena sumljivog morala i jedan čovjek odbačen od društva
Kundera, Šala, neću otkriti toplu vodu, Kundera do perfekcije pravi igru okolnosti.. i to kako nam mjenjaju život
Knjiga koju bih mogla iznova i iznova da mogla citam, i cini me se da mi nikada ne dosadi, je knjiga "Rama" koju je napisao Arthur C. Clarke.Podseca me na to da smo mi kao vrsta sposobni za mnoge divne stvari uprkos nama samima.
Crveni sator ( od Anite Djamant ) je takode jedna od knjiga kojoj se iznova vracam. Da su Bibliju pisale zene ovako bi izgledala. Opisuje pocetke ljudske civilizacije gledane kroz oci zene.
Poruku je izmenio Aeryn, 29.11.2006 u 01:22
To su svakako mnoge knjige Viktora Jerofejeva od kojih meni omiljena je svakako... "Ruska Lepotica"
Potom sa uzivanjem citam Andrica i Stankovica...
a tek Francuze sto "gutam"...
Ubica mekog srca.
Mali Princ i Alhemicar
jer svaki put kad ih citam je kao prvi..
Definitivno "Gaj Julije Cezar" ali pre svega, Biblija nasa sveta knjiga...
Pa posto sam malo stariji imam pravo da kazem tri naslova: Kueljo "Alhemicar", Remark "Poslednja noc u Lisabonu" iSarlamov "Price sa Kolime" I i itd