Miroslav Antić - Strana 18
Strana 18 od 24 PrvaPrva ... 81617181920 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 256 do 270 od ukupno 348
  1. #256

    Odgovor: Miroslav Antic

    90. To ne odlaze ptice.
    One su utkane u vazduh.
    To se rateže pamćenje
    i odnosi ih u zaborav.

    91. Ugrađeni u vreme,
    to ne starimo mi.
    To se razilazi prolaznost
    i odnosi nas put večnosti.

    92. To se ne razleće lišće.
    Ono je uraslo u vetar.
    To se vidici otkidaju
    i gnjuraju ga u nepovrat.

    93. Ugrađeni u prostor,
    ne umiremo to mi.
    To se rasteže nebo
    i uzdiže nas ka zvezdama.


    Otvaranja (Hodajući na rukama)



    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #257

    Odgovor: Miroslav Antic

    moj omiljeni stih...ja od suza umem da pravim.....klikere lepe,prozracne......
    Ploviti se mora i bez broda ..

  3. #258

    Odgovor: Miroslav Antic

    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #259

    Odgovor: Miroslav Antic



    Počela je jesen...

    Počela je jesen. Sinoć. Kad smo poslednji put kod "Orača" sedeli pod drvećem i na nas je padalo lišće. Bio je tu Miša, Dragiša, Momir, Marko, dva vojnika Crnogorca koji su pevali iz sveg glasa, tri molera, jedan penzioner, dva glumca, četiri baletana i jedan bravar.
    Sedeli smo, i - odjednom - vetar je dunuo i sasuo nam u oči mnogo lišća.
    Govorili smo o stvarima koje znamo već unapred. Godinama mi tako govorimo, godinama se zna ko šta piše, ko koga voli, ko emituje šta na radiju, ko šta moluje, ko pravi kakve ključeve, ko šta pije...
    Nekada, na tom istom mestu, u takvom nekako istom sastavu, govorili smo o ženama. Danas govorimo o koncertima, Miša mi priča o povratku pravog džeza, Dragiša se osmehuje (nekada je bio prvak sveta u usnoj harmonici), Koma mi peva Sinatru i Sejmija Dejvisa, Crnogorci ga nadvikuju svojim pesmama, vojnicima odmah platimo po tri pića unapred, jer vojska je vojska, a lišće opada.
    I opada nešto u nama.
    Govorimo o beznačajnim stvarima. Venemo, đavo ga odneo, kao to lišće, kao ta jesen, kao taj grad koji gledamo mesecima, godinama iz iste perspektive.
    Jesen je, znači, u nama.
    Nikad se više neće vratiti Sačmo ili Brubek. Možemo mi da nostalgično vrtimo ploče Haka Dijevala i da jedan drugom slinimo nad glavom kad slušamo Dizija Gilespija.
    Jesen je, tu, u nama.
    Nema povratka. Jedno novo vreme duva u lišće, neki mladi ga mlate sa grana, i samo su nam oči pune kiše i te uvelosti.
    Počela je jesen. Sinoć nismo joj se ni nadali. Nemam ništa veliko da kažem, samo sam malo uplašen i tužan, oremo kod "Orača" po starim brazdama, Smilja nam da neku paru na kredit, proleti Bata Pežo kolima, pa se zaustavi, popije s nama i ode, naiđe Mića Mihajlović i žuri u galeriju, deca se još tu i tamo malo poigraju i beže pred prašinom...
    Jovica još uvek plače za Elom Ficdžerald. I pije zbog nje. Mi se dogovaramo da mu kupimo jednu ploču, pa da i to prestane. Miša ima plan da u sinagogi napravi neviđeni koncert. Dragiša mašta o jednoj poetsko-muzičkoj ludosti sa ansablom Bore Višnjičkog, u studiju "M".
    Tu smo. Pepi nas sve ređe posećuje. Taj Lorbek, klavirista, šašavi jedan genije, kao da se izgubio iz čovečanstva.
    Onaj bravar, naš drugar, ode pa se vrati. Momir takođe. A lišće opada. Ništa se strano nije dogodilo na ovom svetu, samo smo mi stariji za toliko mnogo godina i za toliko mnogo starosti.
    Moleri kažu:
    - Idemo časom da renoviramo ono tamo preko, u Srpskom narodnom pozorištu, pa se vraćamo...
    A ništa se neće renovirati. Možemo samo da se omolujemo kao ljudi, da prefarbamo svoje lepe i šašave duše, i da se ponovo nađemo tu, uz iste razgovore koji traju godinama. I da unapred znamo šta ćemo jedni drugima ispričati, i da unapred znamo kako će lišće da nas udari u oči i srce.
    Počela je jesen.

    Miroslav Antić


    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #260

    Odgovor: Miroslav Antic

    SAPUTNICI


    Znam: sve se neće na jedan osmeh svesti.
    Znam: neće svima jednako biti sunca.

    Na istoj cesti uvek će se uplesti
    trag povratnika sa stopama begunca.

    Hodaće oba u jednom istom smeru,
    tegleći svaki svoju drukčiju veru.

    Pa i mi tako, jedan uz drugog, nemo,
    po istoj cesti teglimo živote i dane.

    I uporedo, rame uz rame, idemo.
    I lagaćemo kako se razumemo,

    sve dok na kraju ne stignemo
    tim istim pravcem na dve suprotne strane.



    Tako zamišljam nebo
    a ne putujem ja. to beskraj po meni hoda

  6. #261

    Odgovor: Miroslav Antic


    REDOSLED

    Pravi i veliki letači,
    ti koji su nam uzor
    i kojima najviše verujemo,

    moraju na vreme da se povuku s neba,
    jer zablenuti u lepotu svog leta
    smetaju onima koji dolaze.

    Mrtvo drveće je ugalj.
    Mrtav ugalj je vatra.
    Mrtva vatra je pepeo
    iz kog niče korenje novog drveća.

    Zato se pravi i istinski letači
    na vreme povlače
    i ne gužvaju nebo.



    Tako zamišljam nebo
    a ne putujem ja. to beskraj po meni hoda

  7. #262

    Odgovor: Miroslav Antic


    KIŠA

    Kiša... kiša... krupna kiša...
    Sva su mokra leđa krova.

    Treba uzeti na nišan
    gorak šapat jasenova.

    Kad na usnu i u šaku
    kane tuga u razdanja,

    mudrost je u sivom mraku
    naći zlatne prste granja.

    Kiša... kiša bičevima
    krovove pretukla riđe.

    Samo jedna sreća ima.
    Noćas treba da naiđe.


    Tako zamišljam nebo
    a ne putujem ja. to beskraj po meni hoda

  8. #263

    Odgovor: Miroslav Antic

    PARAFRAZA XV


    Ogromno, lomno, ogromno.
    Uvis. A vratolomno.

    Pa opet u visine
    da se do zvezda sine.

    Pa opet u nizine
    da se do običnog skine.

    Ogromno. Lomno. Ogromno.
    Pa nikni. Ustani. Šikni.
    a ne putujem ja. to beskraj po meni hoda

  9. #264

    Odgovor: Miroslav Antic

    KOSMONAUTSKA PESMA


    Ja ne znam kako to drugi
    sa tatom razgovaraju,
    ali mi smo dva muškarca,
    pa sve muški i rešimo.

    Gledamo se u oči.
    Duše se širom otvaraju.
    Iskreni smo kad valjamo.
    Iskreni i kad grešimo.

    Jer nikog drugog nemam
    sem tate,
    da mu kažem
    sva ova zla i dobra
    što lome u meni kosti.

    I vrlo malo mi nude,
    a sve od mene traže,
    tvrdoglavog
    i nežnog,
    na pragu prve mladosti.

    Dosta je ma i toliko:
    jedna šetnja uz reku.
    Dosta je ruka u ruci:
    tako se samoća leči.

    Istina,
    katkad kroz osmeh
    i neke suze poteku,
    a nekad,
    opet,
    sve brige
    okopne i bez reči.

    Ali dobro je tako.
    Dobro je što se setimo
    da od života skrijemo
    dve-tri sopstvene tajne.

    I čini ti se: mi šetamo.

    A ja i tata letimo
    kroz neki samo naš svemir
    u visine beskrajne.

    Imamo svoje komete
    i zlatnu prašinu zvezda.

    Imamo svoja sunca.
    Planete.
    Magline blede.

    Mi smo dva kosmonauta
    što su brži od svetlosti,
    mada se lagano gegaju
    kraj reke niz drvorede.

    Istine se pred nama
    ljušte i same otvaraju.

    Iskreni smo kad valjamo.
    Iskreni i kad grešimo.

    Ja ne znam kako to drugi
    sa tatom razgovaraju,
    al mi smo dva muškarca,
    pa sve muški i rešimo.


    Tako zamišljam nebo
    a ne putujem ja. to beskraj po meni hoda

  10. #265

    Odgovor: Miroslav Antic


    Parafraza I


    Predeli, predeli, predeli
    vredeli, vredeli, vredeli.

    Predeli, predeli, predeli
    bledeli, bledeli, bledeli.

    Predeli, predeli, predeli
    u mestu sedeli, sedeli...

    Predeli, predeli, predeli
    u sedenju osedeli.



    Parafraza II

    Voleti, voleti, voleti,
    od ljubavi se razboleti.

    Voleti, voleti, voleti...
    to će me uvek boleti.

    Voleti. Voleti. Voleti...
    A kako tome odoleti?

    Odboleti. Preboleti.
    Šta dalje? Pa ponovo voleti.
    a ne putujem ja. to beskraj po meni hoda

  11. #266

    Odgovor: Miroslav Antic


    Parafraza III

    Čuvati, čuvati, čuvati,
    u snove se obuvati.

    I samo po zlatnom hodati.
    Još snova dodati. Dodati.

    Skupiti, skupiti, skupiti
    i čelom o smrt lupiti.

    Čuvati, Čuvati, Čuvati.
    A vetrovi će oduvati.



    Parafraza IV

    Ljubiti, ljubiti, ljubiti,
    Zubima srce izdubiti.

    Ljubiti, ljubiti, ljubiti
    usnama život obrubiti.

    Ljubiti, ljubiti, ljubiti,
    a ipak sve izgubiti.

    Ljubiti, ljubiti, ljubiti
    i ljubeće se ubiti.
    a ne putujem ja. to beskraj po meni hoda

  12. #267

    Odgovor: Miroslav Antic


    Parafraza V

    Patiti, patiti, patiti,
    pa dobro treba i platiti.

    Patiti, patiti, patiti,
    ali se nikad ne vratiti.

    Patiti, patiti, patiti,
    sebe u sebi skratiti.

    Patiti, patiti, patiti,
    to će me možda pozlatiti.



    Parafraza VI

    Ćutati, ćutati, ćutati,
    u sebe duboko odlutati.

    Ćutati, ćutati, ćutati,
    niz vetar samo šaputati.

    Ćutati, ćutati, ćutati
    zoru sa usne srkutati.

    Ćutati, ćutati, ćutati
    i ceo život progutati.
    a ne putujem ja. to beskraj po meni hoda

  13. #268

    Odgovor: Miroslav Antic

    Stara pesma

    Kad sunce sija
    Mi plačemo kao ludi
    Jer će uvek posle jednog sunca
    Biti nama jedna strašna kiša.

    Kad kiša pada
    Mi pevamo kao ludi,
    Jer će uvek posle jedne kiše
    Biti nama jedno lepo sunce.

    Posle dobrog uvek dođe loše,
    Jer nikad nam ništa bolje
    Nije bilo iza najboljeg.

    Posle lošeg mora doći dobro,
    Jer nikad nam ništa gore
    Nije bilo iza najgoreg.

    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  14. #269

    Odgovor: Miroslav Antic

    Čitanje iz dlana

    Kad umreš, i metnu te u zemlju,
    I oči ti popiju mravi, ovako,
    I dušu ti pozoblju bube, ovako,
    Samo tvoja kosa ostaće da živi,
    Jer kosa je nešto drugo nego ti:
    Kosa ti je čovek u čoveku,
    Neki sveti vetar u čoveku,
    Brate glupavi.

    Pa kad opet umreš, i metnu te u zemlju,
    I crvi ti srce posrču, ovako,
    I krtice posisaju pamet, ovako,
    Samo tvoji zubi ostaće da žive,
    Jer zubi su nešto drugo nego ti:
    Zubi su ti čovek u čoveku,
    Neka glad za samo lepim stvarima,
    Zubi su ti tvoje zlatno ujedanje
    Sa zvezdama,
    Brate glupavi.

    I kad umreš još jedanput,
    I još jednom metnu te u zemlju,
    I korenje progrize ti jezik,
    I usne ti izrastu u travi
    Da se ljubiš talasavo i zeleno
    S vetrovima,
    I od čela postanu ti stabla
    Bela kao breze i topole, ovako,
    I od srca postanu ti cvetovi
    Da miriše ceo svet na tvoju ljubav,
    Ovako,
    Samo tvoji nokti ostaće da žive,
    Jer nokti su nešto drugo nego ti:
    Nokti su ti čovek u čoveku,
    Neki večni prkos u čoveku,
    Brate glupavi.

    Vidiš da ti stoji zla sreća u dlanu.
    Gadno ti se piše.

    Kosa ti je prljava.
    Zubi su ti žuti.
    Operi bar ruke, brate glupavi,
    Pa da onda vidimo
    Neku bolju sudbinu.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  15. #270

    Odgovor: Miroslav Antic

    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


Strana 18 od 24 PrvaPrva ... 81617181920 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Aleksa Šantić
    Autor swba u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 54
    Poslednja poruka: 30.01.2014, 22:45
  2. Miroslav Mandić
    Autor alpinista u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 16
    Poslednja poruka: 21.08.2011, 13:22
  3. Miroslav Krleža
    Autor Bazarov u forumu Književnost
    Odgovora: 19
    Poslednja poruka: 03.01.2010, 11:11
  4. Antička Grčka o vladajućim sistemima
    Autor Carski u forumu Politika
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 09.04.2009, 22:41
  5. Anti Horoskop
    Autor principessa u forumu Astrologija
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 13.03.2008, 22:29

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •