Miroslav Antić - Strana 20
Strana 20 od 24 PrvaPrva ... 101819202122 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 286 do 300 od ukupno 348
  1. #286

    Odgovor: Miroslav Antic

    Ćutanje ovog razgovora
    ostavljam u amanet sinu, Vuku Antiću,
    sa prevelikom molbom da nikada ne pristane na čopor.


    Miroslav Antić, posveta zbirke "Horoskop" - Pra - govor N0 0

    Pa nastavlja pesmama: ... ja u sebi pevušim: "Prazna torba je bogatstvo, jer u nju staje mašta svega što živi i želi. U punu ne staje više ni jedna mrva sna.
    Ni jedna gipkost ovog pomalo okoštalog sveta."

  2. #287

    Odgovor: Miroslav Antic

    Kad umrem
    bar sam siguran:
    niko se nece dovuci da mi pljune u lice.

    Svi cete mi odjednom biti prijatelji
    i ko zna kakvo izmisliti priznanje.

    Potpuno vas razumem:
    mrtvi ljudi nisu zlocinci,
    nisu gadovi,
    nisu ubice.

    Smrt je - pomilovanje.

    Smrt je najpristojniji nacin da se ode
    bez pozdrava,
    bez obecanja,
    na miru.

    Smrt je invalidnina herojima za amputirane lobanje
    i nesanica pepela u kojoj duse trava vetrove ishtu.

    Odlaskom se znatno dobija:
    plakatiraju covekovo ime i prezime po uglovima
    na malo finijem papiru
    i svako vas chita,
    cita,
    kao da ste odjednom postali vrlo vazna izlozba
    ili premijera u pozoristu.

    Ako to mora da bude u nekakvu jesen,
    - neka bude.
    Zemlja ne menja boje kao trava i vetar.
    Zemlja uvek mirise samo na presne ljude
    uporno,
    metar po metar,

    uporno,
    grudvu po grudvu,
    zemlja je gluvonemo zgrusano vece
    sasuseno i tamno kao pokojne lude.
    Zemlja je veliki san o pticama krtica
    i zvezdama crva
    otecen,
    i ako sve to bas mora da bude u nekakvu jesen,
    - u redu,
    neka bude.

    Gledacu kako sunce nagriza drvecu ruke
    pa su dlanovi liscca ranjavi i krti,
    a mostovi tegle na ledjima topli vetar
    sto prve kise najavljuje.

    I ako vec svi odlaze
    po nekakvom zakonu pomirljivosti i umora,
    ucinicu to odjednom,
    ne postujuci priglupe i svakodnevne smrti,
    nestpljiv da dozivim taj mrak
    sto mi se u zenice strmoglavljuje.

    I smeskajuci se,
    a necu objasniti zasto se smeskam
    i sta osecam
    dok mi se u raznobojnim klikerima ociju
    hiljadu svetlosti menja.

    Morate vec jednom shvatiti:
    ja samo na sebe podsecam
    ovako pijan os snova i proklet od poverenja.

    Posle mene slobodno disite
    i vi
    sa rukama od crepa,
    i vi
    sa rukama od kolaca.

    I prelamajte se u bezbroj nijansi
    od crne
    od bele,
    - nikad me necete stici
    jer bio sam drukcija prizma.

    Ja sam
    ispred nosa svih vrlo postovanih pronalazaca
    prvi uspeo da patentiram
    pod istim rednim brojem osmeh zanosa
    i cinizma.

    Ja sam
    ispred nosa svoje vrlo cenjene generacije
    prvi isao da onjusim oblake
    i prvi se namrsten vratio.

    I sad znam
    da je mudrije uciniti korak van sebe
    nego proci milione kilometara
    u svojim grudima.

    Inace,
    bio sam pomalo vanbracno zaljubljen
    u vetrenjace
    i stanicne restoracije
    i posteno sam,
    cini mi se,
    platio,
    kiriju sto sam ziveo medj ljudima.

    Nije mi zao
    sto sam ispao naivan
    kao dimnjak - sanjalica
    koji za zivota ceka da ga proglase za vulkan,
    iako nisam bljuvao ni pepeo ni zhar
    put oblaka i ptica.

    Ja sam vecito cvetao plavo
    i to bez razloga plavo
    kao jorgovan
    u blatu ispred kasapnica.

    Ja sam mislio:
    dobro,
    razmrskajmo usijane celenke o zid,
    mozda ce se iz toga izleci nekakvi dani.

    Ja sam mislio:
    dobro,
    sve grobare na bastovanski kurs,
    mozda cemo nauciti
    na kosti da kalemimo cvet.

    Sad mi zbilja vise nicega nije zao
    i necu urlati
    ni sliniti u rukav ako sutra neko
    ko bude pozvan da nisani
    - na mene prstom ne nanisani.

    Pljujem ja pomalo na vs,
    nadmeni buduci.

    Da se nismo ovako prljavi grizli i parili,
    da nismo ovakvi nakazni pre vas krvarili
    i sanjarili,
    voleo bih da vidim na sta bi licio
    vas okupani,
    puderom posuti,
    razmazeni svet.

    Kad umrem,
    samo ce mi biti zao ptica,
    jer sve vreme sam sanjao letove,
    pa ono drugo za mene nije imalo
    narocitog smisla i znacenja.

    A vi se nasmejte
    kad spuste u raku velikog klovna
    i njegove nerazumljive svetove
    umorne od zivotnog segacenja.

    I neka sve prodje bez molitvi
    i rodoljublja.
    Ulicarkama
    donji ves od kaludjerickih riza!

    Nisam bio ni ikona,
    ni vojnik,
    ni gradonacelnik u provinciji
    kome bone decu vaspitavaju.

    Cirkusi su bili moja najveca ljubav
    i moj najveci patriotizam,
    i radjao sam se kad su ginuli,
    a umro kad vaskrsavaju.

    Vi mozda shvatate:
    bio sam tu
    da vam prstom na usni napisem osmeh
    i na trepavicama suzu u isti mah.

    Bio sam razapeta celicna zica
    izmedju bivsih koji sve lepo veruju
    i buducih koji u svemu traze trik.

    Po meni je igrala
    balerina sa amputiranom nogom
    i kisobranom u ruci,
    i svima vam je zastajao dah.

    Kazite hvala sto se nisam prekinuo
    i zgrusao vreme u crven krik.

    Hocu da cujem taj aplauz
    kojim ste dlanove raskrvarili
    pod ogromnim satorima neba
    naduvenim od ridjih vetrova sto oluju obecavaju.

    Jer posteno je,
    na kraju krajeva,
    razumeti komedijase koji su se zbog vas izmotavali.
    iako su mogli da sidju u publiku
    i da za svoje pare psuju i obozavaju.

    Ako sve to mora da bude u nekakvo prolece,
    - neka bude.
    Belo od kisa
    prolece je tek okrecena fabrika etiketa
    na granama ispod kojih idemo.

    Zalepite mi usput na celo jedan list
    i nista vise,
    - ako se razumemo.

    Ostalo moze da ostane kao i kad sam disao.
    Neka se leprsaju suknje i marame.
    Nek neko nekom zariva noz u vrat,
    i neko nekom i dalje sapuce: draga.

    Neka izgleda kao da sam se vrlo uctivo
    i diskretno udaljio
    i u slivnike prospite svaki svaki drugi smisao.

    U destoj sam leteo na mesec.
    U dvadesetoj sam leteo na grudobrane.
    U tridesetoj sam odleteo dovraga.

    Na kraju:
    ne umivajte me, molim vas.
    Maramicom mi pokrite lice
    ako vam smeta moja budalasta maska.

    I cegrtaljke u sake,
    a onda:

    orkestar,
    molim jedan sasvim tihi jecaj!

    Upalite sve ulicne svetiljke i reklame
    neka grad izgleda kao arena
    pre mog odlaska.

    Zar ne primecujete,
    gospodo i dame,
    da smo u smrti opet nekako samo deca.

    Vama ce od naseg poslednjeg kikota
    utrnuti rskavica u zglobovima,
    a to je,
    ustvari,
    nasa poslednja naivna sala,
    poslednja salva crnog snega
    po vasim licima sivim.

    I ko zna,
    mozda cemo samo svoju prazninu dati na cuvanje
    grobovima,
    a mi cemo ostati da se cerimo i naricemo
    ovde negde u travi,
    ovde negde u liscu,
    ovde negde pod kamenom i dalje neverovatno zivi.

    posmrtni mars klovnova

  3. #288

    Odgovor: Miroslav Antic



    Veceras, 26.03. u 23.15. na prvom programu RTV emisija "Sa Miroslavom Anticem"

  4. #289

    Odgovor: Miroslav Antic

    Savrsenstvo vatre

    CLXI



    Cekanje na tebe izgleda duze nego radjanje zvezda.
    Duze nego otvaranje pupoljaka da piju rosu.

    Ja ga gledam. Gledam ga kako ljusti svoje latice.
    Kako strasno polako pocinje zivot iznova i iznova.

    Mali, jos polumrtvi svemiri brze se rasprskavaju
    od nas. Svetlost, koja ti ulazi u pore,

    radi to bolje i uzbudljivije. Cekanje na tebe
    tesko je i uzviseno kao kazna.

    Srce ima sve manje otkucaja za samo sebe.
    Vid vidi krace. Pamet zaboravlja.

    Zivote, kako je tesko oprostiti se od tebe
    kad si spor i kad nosis brzinu svoje svetlosti.

    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  5. #290

    Odgovor: Miroslav Antić

    Pesma koju je Slobodan Pavicevic napisao kada je cuo vest o Mikinoj smrti:



    Umro je Miroslav Antic,
    javlja mi Drasko Redjep,
    i ne verujuci u to sto kaze,
    kaze: javi mu se.

    Okrecem 021,
    da preduhitrim voditeljku TV Dnevnika,
    biram 3-1-7-7-9-9,
    Sumadija sumi znajuci da svet se smanjuje
    brzinom vesti.

    Preko Dunava zvoni mi Novi Sad,
    u Ulici Mihala Babinke 1
    slusalicu podize Mika Vojvodina.
    Mika planinski venac usred ravnice,
    i kaze:
    Tacno je, umro sam.

    Idi, bre Miko, u pizdu materinu,
    kao sto ti je rekao Lao-Ce,
    nemoj da lazes,
    vicem ko da sam i ja umro pa me ne cuje,
    ako lazes, ima reci da ti poispadaju
    iz pesama u kojima si slavio zivot,
    u kojima si slavio ljubav sa zivotom,
    i sa ovog sveta neces moci da odes
    sve dok ih ponovo ne vratis u taj zivot
    kome si svasta obecao.

    Pogresno si umro, Miroslave,
    ako mislis da si stvarno umro
    tamo gde si stao.

    (24. jun 1986.)
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  6. #291

    Odgovor: Miroslav Antić

    ***


    Posrkao sam gutljaj svoje koštane srži.
    Nisam ni znao da imam ukus oronulog šljunka.

    Moja se razjapljena svest ponaša kao kora.
    Moje telo laže da je to ljubav, ako misli

    na mene, a drugo je u njemu. Mahovina se useljava.
    Useljava se u mene.

    Zar mi uopšte treba da me nešto voli? Čime?
    Čime, kad sam ja ljubav? Ja sam voljenje.

    A dosta mi je već i toga da neprekidno
    zavirujem u svemir. Neka vasiona

    malo zaviri i u mene. Imaće šta da vidi.
    Imaće da se uplaši od svetlosti i tame. I samoće....
    Poruku je izmenio Cecara, 20.03.2010 u 13:34 Razlog: š, ž, č, ć

  7. #292

    Odgovor: Miroslav Antić

    Probaš i uspeš


    I odjednom sam shvatio:
    postoje reči bez usana.
    I verovanje bez daha.
    To je nekakav izazov onoga što je ispred nas,
    kao da te začikuju da nešto nećeš uspeti,
    a ti probaš i uspeš.

    Zamisli da si sova i dužnost ti je da žmuriš
    i da se bojiš svetlosti.
    A ti se čvrsto zarekneš i hipnotišeš sunce.

    Objašnjavanjem stvari,
    oduzimamo im nešto od one lepe čarolije,
    od onog zlatastog omota,
    ispod kojeg se kriju tolika čudesna
    značenja svega što izgleda isto.

    Reči su iskraćale. I iznošene. I krpljene.
    Mereno od pre vremena i mnogo posle vremena,
    ostaje samo smisao kao čudo svih čudjenja.
    Poruku je izmenio Cecara, 20.03.2010 u 13:37 Razlog: š, ž, č, ć

  8. #293

    Odgovor: Miroslav Antić

    Razglednice

    1.

    U doba mog detinjstva igrao sam se pošte.
    Sakupljao sam lišće dok idem od škole do
    kuće. Svakom bih listu, uz osmeh, nešto
    lepo prišapnuo, najlepše što sam čuo i
    video tog dana.

    Sa druge strane lista šaptao sam adresu.
    Hiljade izmišljenih imena neznanih lijudi.
    Milione imena.
    Sve bih to onda, ovlaš, zapečatio poljupcem.
    I puštao niz vetar.

    I evo šta se sad događa, sad posle toliko godina!
    Javljaju mi se mnogi znani i nepoznati.
    Ponovo sakupljam lišće i čitam odgovore
    pisane rukopisom žilica koje venu.
    Javljaju mi se divni daleki prijatelji, azbukom
    rane jeseni koju umem da čitam. Nije
    teško naučiti. Samo malo zažmurim. Ovlaš.
    Kroz trepavice. I dišem polako vetar,
    A vetar se i ne čuje drukčije, sem nozdrvama
    i usnama.

    2.

    Katkad su razglednice vrlo čudne. Na jednoj
    strani piše nam Laoce sa neke pošte stare
    dve i po hiljade godina: "Ko zna da ne
    zna - najviši je."

    Na drugoj strani, dodato rukopisom Montenja.
    Mišel de Montenj. Francuska, 1553;
    "Ko misli da ništa ne zna, taj ne može ni
    znati da ništa ne zna".

    Zar ti to ne liči po malo na igru "pokvarenih
    telefona"? Kad reči putuju kroz vekove,
    svako ponešto dopiše ili izbriše. Ili sve
    izvrne naopako, po svome.
    Tako nastaje usijani vrh cčovekovog uma:
    poslovica. Ona pripada narodu. Zato narod
    i kaže : "Poslovica je svemir u zrnu
    žita."

    3.

    Noć polagano zri. Čuje se lepet krila. To se
    vetar umorio. Sleteo je na krov i kljuje
    oko dimnjaka staklene perle retke kiše.

    Od mnogo misli izaberi jednu, najvažniju.
    Bavi se samo njom, dok je sasvim ne
    savladaš, kao veliki džudista jedan munjeviti
    zahvat, kao veliki bokser svoj tajni kontraudarac,
    kao veliki hirurg, zanet vajanjem prirode,
    samo njemu znan rez na srcu.

    Uopšte nije važno imaš li neuredne džepove,
    neurednu frizuru i domaće zadatke.
    Najveća nevolja na svetu je, sine moj, imati
    neuredan um.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  9. #294

    Odgovor: Miroslav Antić

    Otkrića

    1.

    Ogroman je trud moga razmišljanja ove noći.
    Ništa ja ne znam o znanju, sine moj.
    Istorija otkrića možda i nije red, nego
    nered radoznalosti nas koji sve više znamo
    da ne znamo.

    Tebe će učiti znanju, ali se ne rugaj neznanju.
    Evo da ti pročitam poruku Karela Čapeka:
    "Zamisli onu tišinu, koja bi nastala na
    svetu, kad bi ljudi govorili samo ono što znaju."

    Muka je sve to sa znanjem, veruj mi. Ono se
    zasiti sebe i prestaje da saznaje. Neznanje
    je početak hiljadu novih početaka. I nemoj
    ga se nikad stideti.

    Svetlost znanja je slična svetlosti vasione.
    Sve su se misli dogodile odavno, kao
    zvezde.
    Lepota traženja nije u nalaženju, nego u našoj
    odluci da tražimo.

    2.

    Ja, koji ne znam šta je čulo starosti i samoće,
    jer okružen sam stalno ogledalima dečjih
    očiju, posmatram ovaj život kao nešto
    šareno,
    kao mnogostruki oblik, ogromni luna-park,
    kao vrtešku igre i vrtešku neznanja koja
    je kruna mudrosti.

    Izlazim iz svog tela. Pevač sam i otac himni.
    Lutam po udaljenim mestima. Opsenar
    sam i svetac koji je sišao sa freske.
    Možeš me upotrebiti kao nalepnicu.

    Umem da oblikujem vatru dlanovima i
    hodam po peni reka i okeana. Učenja kažu
    da je to nemoguće. A vidiš, moguće je,
    jer sve činim neznanjem.

    3.

    Badava Njutnova razglednica: "Priroda nije
    slična tebi, već sebi samoj".

    Ima ih koji su verovali i starom Sokratu:
    "Onaj ko ne zna, samo bi trebalo da se
    seti sebe".
    "Jer znanje se" - kaže Platon - "u ljude ne
    unosi učenjem. Donosiš ga rođenjem na
    ovaj svet".

    Ne znam kome da verujem. Najbolje ti je
    da pitaš Ajnštajna. Taj je sve izbrisao,
    i sve počeo iz početka.

    Brižljivo neguj neznanje i razlikuj se od
    onih koji, ošamućeni od sreće, likuju što
    uspevaju na nov način da izgovore neku
    potpuno istu stvar.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  10. #295

    Odgovor: Miroslav Antić

    Bio je opkoljen psima. Nijedan nije smeo da mu skoči u lice. Nijedan nije smeo da mu skoči za vrat.
    Pratili su ga režeći. I kadgod podigne njušku, usrče nebo i rikne, kevtali su uz njega, zamišljajući tako da su i sami vukovi.

    Hteo sam da mu kažem: Psi su razroke pameti, sujeverni i priglupi. Ne mrze oni vas, nego je velika tuga što misle da, ako odgrizu i komad vašeg mesa, mogu postati vukovi. Moj vuče, psi su sekta.

    Već to, kad udišu vazduh koji vi udišete, čini ih uzvišenima. Već to, što idu pravcem kojim se vi batrgate, čini im čast i slavu. Psi nisu čak ni čopor. Oni su menažerija.

    Ovo su odlomci iz Vuka. Sina je nazvao tako...moj nick je vezan za taj tekst. Kapa dole majstoru .
    Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .

  11. #296

    Odgovor: Miroslav Antić

    Uhapsio sam sebe i time što društvo u kome živim gleda na mene ozbiljno. Imam li ja pravo, pitam Vas, da se izujem i hodam bos? Dosta mi je čarapa. Dosta mi je brijanja. Dosta mi je šavova na pantalonama. Možda bih i ja farmerke. Ali - ne može. Kaže mi pre dve godine jedan milicionar na ulazu u Skupštinu, u klub poslanika: "Idite, druže, kući i uzmite belu košulju i kravatu. Mogu ja Vas da pustim unutra i ovako. Ali moja deca vas uče u školi. Nemate pravo da se lično ponašate drukčije nego što vas zamišljaju."
    Uhapsio sam sebe i time što sam u godinama. Rastao sam. Stario. I sad, kad sednem na bicikl, kaže mi žena na pijaci, od koje kupujem sir i kajmak :" Siđite sa tog bicikla, ne priliči Vam. Ja pisca drukčije zamišljam: brada, brkovi, dugačka kosa, dostojanstveni hod..."
    Uhapsio sam sebe svojim sopstvenim životom.
    Sva sreća što sam jedini na ovom svetu. Što su svi ostali slobodni.

    25. maj 1979.



    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  12. #297

    Odgovor: Miroslav Antić




    BRIGE U LEVI DŽEP!

    Ne znam s kim se vi družite, ali ja već više meseci, kako sednem za neki sto, čujem kukanje. Žale se ljudi na dinar, na cene, na penzije, na situaciju ovde ili tamo, na mlade, na stare... I kukaju. Čak i kad ćute oni samo klimaju glavom, znam: oni glasno kukaju, oni riču od kukanja, duša im se kida u froncle.
    Sve mi je dosadnije, zato, da se viđam i da se srećem. Znam unapred o čemu će biti razgovora. Pa mi je lepše da se zatvorim u svoju sobu (pre toga nepročitane novine bacio sam u korpu), da prelistam neku poštenu knjigu i da još malo verujem, đavo ga odneo, da na svetu ima i lepih stvari.
    A ima ih. Verujte.
    Juče mi je došla do ruku zbirka pesama za mališane "Dečak i breza". (Izdanje "Slova Ljubve" iz Beograda) koju je napisao jedan darovit, maštoviti, pošteni pesnik, poljoprivredni tehničar iz Vrbasa, Spasoje Labudović. Navikao sam već na gomile zbirki za decu i obično se libim kad vidim neko novo ime u zaglavlju, ali ovog puta vredelo je pokloniti poverenje piscu.
    Labudović nije ni tako mlad. Piše za decu od 1962. i, tu i tamo, viđao sam njegove lepe, raspevane stihove, klesane u nekom mekom kamenu reči, čiste i nadasve humane.
    Nije moje da raspravljam ovde ko je veći pesnik: Desanka ili Duško Radović, Ršum ili Dragan Lukić. Volim ih podjednako sve, jer imaju svoju ličnost u pesmi i nikad ih neću pobrkati sa nekim drugim piscem. Tačno znam šta je napisao Mića Danojlić, čak i kad nema potpisa. Ili Grigor Vitez.
    Sad bih morao da se zabrinem što u Vojvodini ima malo dobrih pisaca za decu. I obraduje me ovakva knjiga kao što je Spasojeva. Obraduje me što ne liči ni na koga, što je svoj, što se ne stidi tradicije, što ume da napiše zrelu pesmu pravu:

    " Napusti mesec stazu nebesku
    i siđe, voćnjak da obiđe,
    pa kada spazi punu breskvu,
    ozari mu se lice riđe.
    Pojeo mesec breskve najslađe
    a da to ne bi znali seljaci,
    on - da sakrije tragove krađe -
    sve koštice u nebo baci... "

    Vrbas je nesumnjivo jedan od divnih gradova zato što još uvek predano neguje literarnu tradiciju i uporno organizuje jugoslovenski festival mlade poezije svakog maja. Nije ni čudo, zato što vremenom iz njega niču pesnici kao što je Gojko Janjušević, Nedeljko Mijušković, a evo sada i Labudović i još nekoliko mladih za njima.
    Ja sam duboko uveren da neću umeti da popravim ovaj svet u svoj njegovoj glomaznosti. Pa ni sebi neću udesiti da svaki dan bude sasvim naštimovan. Ali, dobro je kad u kuknjavi i pokunjenosti ljudi koje ste već napamet naučili, sretnete nekog novog prijatelja, makar i tako, kroz bezazlene stihove, provedete s njim jedno veče i on vam pomogne da brige i nevolje vaše i ovog sveta, stavite u levi džep, i zaboravite do sutra.
    A šta ja znam. Možda i grešim. Možda bi mi i Labudović sutra dosadio da s njim provodim svako veče. Možda i on kuka. Uvek na isti glas, za istim stolom kluba ili kafane, uz istu porciju pića.
    Zato je i bolje družiti se sa ljudima samo jedan dan. I posle ih se samo sećati.

    Miroslav Antić



    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  13. #298

    Odgovor: Miroslav Antić

    Ljudi, hvala vam za postavljanje svkog stiha....
    Mika je tako zivotan....
    Ko god da ga je ikada citao, uvek mu se vracao, nalazeci u njemu iznova i uvek neki deo sebe....

  14. #299

    Odgovor: Miroslav Antić

    PROZIVNIK

    Kada bi se trenucima davala
    imena kao mališanima
    a minutima kao vetru,
    kao svetlosti,
    kao travi,
    meni bi se svi sati
    u ovim dečačkim danima
    jednako zvali:
    kao neko sa viticama plavim.

    Kad bi se danima u nedelji
    davala imena kao deci,
    i nedeljama,
    recimo,
    kao da su cvetovi,
    ili vode i trave, i listovi
    za mene bi se,
    redom,
    svih dvanaest meseci,
    jednako zvali:
    kao neko
    sa nosom prćastim
    i pegavim.

    I godišnja bi se doba
    Tako nekako zvala.
    Bucmasto.
    Tršavo.
    Divno.

    I godine.
    Sav život.
    Sve što se namigivalo
    Ili sakrivalo.

    Sve bi se isto zvalo.

    Jednim imenom.
    Ženskim.
    Srneći.
    I naivno.

    Jedino bi se muški
    i mangupski prezivalo.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  15. #300

    Odgovor: Miroslav Antić

    BELO


    Nebo.
    Nebo.
    Sreće dosta.
    U proleću po drveću
    od meseca kikot osta.
    Ej umreću.

    Ej umreću ispod granja
    kraj zaspale vodenice
    za devojke,
    milovanja,
    pletenice.

    Ej, umreću od daljina,
    od mladosti
    i od snage,
    za krčage pune vina,
    za krčage,

    da se pije,
    da se smeje,
    da se peva preko njiva,
    sav od sunca po ustima
    ispolivan.

    Da me čekaš ispred kuća,
    da razvezeš ruke zrele,
    oči bi se od svanuća
    razbolele.

    Razbolele i opile
    da se smejem do bolesti.

    Ej, da mi je niz aprile
    tebe sresti.
    Ej, da mi je da izludim,
    a bagrenje rascvetano.
    Ej, da mi je golih grudi,
    sa košuljom poderanom.

    Ej, da mi je da te ljubim
    slab do ropca,
    jak do krika,
    kad zabele zdravi zubi
    harmonika.

    Ej, da mi je u proleću
    u milion vrelih boja.

    Ej umreću bos po cveću
    samog sebe razboleću.
    Ej devojko dušo moja.


    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


Strana 20 od 24 PrvaPrva ... 101819202122 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Aleksa Šantić
    Autor swba u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 54
    Poslednja poruka: 30.01.2014, 22:45
  2. Miroslav Mandić
    Autor alpinista u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 16
    Poslednja poruka: 21.08.2011, 13:22
  3. Miroslav Krleža
    Autor Bazarov u forumu Književnost
    Odgovora: 19
    Poslednja poruka: 03.01.2010, 11:11
  4. Antička Grčka o vladajućim sistemima
    Autor Carski u forumu Politika
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 09.04.2009, 22:41
  5. Anti Horoskop
    Autor principessa u forumu Astrologija
    Odgovora: 8
    Poslednja poruka: 13.03.2008, 22:29

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •