Profit i troškovi nezavisnosti
Srbija bi profitirala od nezavisnosti Kosova, dok bi njegovo zadržavanje predstavljalo trošak, pokazuje istraživanje iz Beča.
Zadržavanje bi takođe značilo onemogućavanje privrednog razvoja Kosova, zaključak je studije Instituta za međunarodna uporedna ekonomska istraživanja u Beču, čije rezultate danas prenosi dnevnik Prese. Autor studije je Vladimir Gligorov.
Gligorov je razmotrio u studiji nekoliko scenarija za budućnost Kosova i ocenio da bi od pune nezavisnosti i međusobnog partnerstva i Srbija i Kosovo imali najviše koristi.
U tom slučaju Kosovo bi odmah moglo da započne obnovu, jer bi inostrani investitori kratkoročno već počeli da ulažu u rudarstvo, energetiku i infrastrukturu. Privredni rast na Kosovu bi se udvostručio na sedam do osam odsto.
U Srbiji bi on porastao sa šest na sedam odsto, jer više ne bi bilo rizika za potencijalne investitore, a popravile bi se i šanse za približavanje Evropskoj uniji. Pored toga, Beograd bi u znatnoj meri mogao da smanji bezbednosne izdatke koji sada iznose oko 8 milijardi evra.
I nadzirana nezavisnost, kakva je predložena planom posrednika UN Martija Ahtisarija, bila bi veliki podstrek za privredni razvoj na Kosovu.
Za Srbiju bi nastali neposredni troškovi od oko 130 miliona i povećale bi se doznake Srbima na Kosovu. Ali, otpali bi istovremeno troškovi za otplatu kosovskih dugova (oko 35 miliona evra godišnje), kao i deo troškova za bezbednost.
Ukoliko bi se ostvarila želja Srbije i Kosovo dobilo suštinsku autonomiju u njenim državnim okvirima, privreda ne bi imala mogućnosti za napredak ni u Srbiji ni na Kosovu, rekao je Gligorov na jučerasnjem predstavljanju studije.
Bilo bi to uglavnom produžavanje sadašnjeg stanja, a Srbija trenutno ima na Kosovu direktne izdatke od 50 miliona evra. Beograd u ovom slučaju ništa ne bi mogao da uštedi ni na bezbednosnim izdacima.
Za Kosovo bi ova opcija, kako se ocenjuje, bila fatalna, jer međunarodnih investitora na Kosovu i dalje ne bi bilo i stagnacija bi se nastavila.
Najzad, najgora bi bila varijanta koja je i najmanje zamisliva - povratak Kosova pod punu kontrolu Srbije. Time bi za Beograd nastali dodatni troškovi od 400 miliona evra godišnje.
Međunarodna pomoć bila bi odmah obustavljena, dok bi izdaci za bezbednost morali da budu uvećani. Kosovo bi zapalo u recesiju, dok bi se privredni rast u Srbiji prepolovio na tri procenta.
Pri tome je Srbija "već sada u vodi do grla", ocenio je istraživač sa bečkog instituta i ukazao da deficit u platnom bilansu Srbije iznosi 15 odsto društvenog bruto proizvoda, da inflacija praktično nije pod kontrolom i da je Beogradska berza zbog nestabilnosti poslednjih meseci izgubila 25 odsto.
Srbija mora najkasnije posle predsedničkih i lokalnih izbora naredne godine, kako smatra Gligorov, da "preduzme temeljne reforme, jer u protivnom, postoji opasnost da se sve izmakne kontroli".
Izvor: B92