Da... zaplacem i ne stidim se toga, uvek sam govorila da zaplakati nije odraz necije slabosti vec hrabrosti... da ima hrabrost da pokaze i suoci se sa svojim osecanjima.
Da... zaplacem i ne stidim se toga, uvek sam govorila da zaplakati nije odraz necije slabosti vec hrabrosti... da ima hrabrost da pokaze i suoci se sa svojim osecanjima.
Osmeh Je Kriva Linija Koja Ispravlja Sve Stvari
Naravno da zaplacem ponekad, pa i to je za ljude!
Primetila sam da sto sam starija, sve mi je lakse zaplakati, ali ne samo kad sam tuzna, besna, iznervirana, vec i kad mi je nesto jako lepo, kada sam jako ponosna na nekoga, kad sam jako srecna...Te "suze radosnice" su dosle sa godinama!
I, ne,ne stidim se suza!
Ne secam se kad sam zaplakao, ali stoji da jesam, i nije iskljuceno da ce me neki tuzni dogadjaj - (Ne daj Boze), opet naterati da pustim suzu. Covek sam od krvi, mesa i duse.
...................
Placem da ne daj boze da mi pocinatnajbliski a u ubicajene okolnosti ne a kad sam bila mladza od lutina bi mi pala nekoja suza.Sta znace mlade ne cvrstije.Sadmi je glupo to neko da me izvade od kontakta.Ja sad mogu da izvadem od kontakta.Svaka doba si nose svoje breme.
Placem, ali vrlo retko!
Nije me sramota pustiti suzu......sto..... pa i to je za ljude, cak sta vise uglavnom se posle osecam bolje, kao da mi je neki teret pao sa srca.
A da ne moze bas svako da vidi suzu u mom oku
Žena nije stvar od celika, ona je cvet. Ona ne traži suvoparnu stvarnost, ona želi vedrinu ljubaznih reci. Bolje je svakog dana reci nešto milo, nego surovom ozbiljnošcu raditi za nju celog veka.
не плачем,него суза сузу стиже
због филма,песме,ситуације...
лицем ка ветру
с ветром уз лице
Plakanje snižava količinu *negativnih hormona suze su korisne jer izlučuju štetne sastojke iz organizma ...ZAto ljudi kada vam to dodje
Mmmmmmmmmmmm, ne.
Ranije kada sam muvao devojcice (nekada kada sam bio decak) jesam, ko kisa, bogami palilo je.
Sada ucim cerku da ne veruje malim muskim skoticima koji to rade.
Kuda tako urno ti ratniče hodis ?
Ka sudbini !
Svakako, uvek kada imam potrebu za tim, kada mi je teško i nije me sramota da izrazim svoje emocije!
Ne toliko često, ali kad se napunim, onda jednostavno suze same krenu...I ne mogu da ih zaustavim... Samo ćutim i plačem. I naravno, sama, da me niko ne vidi, i da niko ne zna. Ne volim da pokazujem tu slabost...
Ćuti i prenesi dalje....
Placem, retko, ali placem i ne stidim se da placem.
Dok sam bio mali znao sam zaplakati i od besa.
Najgore mi je, kad sam duboko povredjen, kad me "dusa boli", a suze nece na oci.
Nije sve crno, nadje se i poneka plavusa
Ne placem. Jednostavno je to prestalo da mi se desava pre 4-5 godina. Ne stidim se placa, jednostavno ne mogu da zaplacem. Nekada mi se oci napune suzama, ali jako retko. To ne znaci da sam bezosecajna osoba, samo nikada nisam video vajde od toga. Ako se povredim (hehe, u mom slucaju lake povrede ne postoje), cemu plakanje? Nece pomoci. Smireno, sanirace se. Isto kada sam tuzan zbog necega. Izrazicu tugu na svoj nacin, ponasanje ce mi biti u skladu sa situacijom (nesvesno) ali, opet, nema razloga da placem. Sanirace se i to....
Sigurno ce doci trenutak kada cu posteno da se isplacem, ali ne vidim to u skoroj buducnosti. Jer ja sva svoja osecanja kanalisem malko drugacije od ostalih ljudi koji ih ne izrazavaju. Umesto ka nasilju, destrukciji, povucenosti, itd., trudim se u tuznim trenucima da se okrenem umetnosti. Retko kada nastane nesto vredno pomena, ali ipak nastane nesto. Bolje to nego da nesto NEstane.
Toliko od mene. Sad, ko hoce, moze da mi kaze da idem kod psihijatra ako hoce, primam kritike od 7-13.
-s
Nije bitno koliko jako udaras, vec koliko jako mozes biti udaren a da ne padnes.
Uberi cvet, jer ce uvenuti iako ga ne uberes.