"Nekada su se ploče kupovale po strasti, po intrigantnosti samog omota. Omot je bio dio cijele priče, golicao je maštu. Mogao si ga opipati, morao si iz njega vaditi ploču, gotovo ritualno je stavljati na gramofon u svojoj sobi kad bi ti došao neki »komad«, a ona bi krckala jer si je sto puta slušao. Cijeli taj ritual je vrlo važan, kaže Branko Kostelnik, inicijator i producent izložbe", piše u osvrtu na kaštelsku izložbu omota gramofonskih ploča i CD-ova.
Negde pri kraju teksta starog broja Glasa Istre piše o tome kako su dolazili do pojedinih ploča:"...On otvori svoje ormare, a u njima desetak tisuća omota. Sada počinje mali kviz i ne d'o Bog da nešto ne znaš. On te pita, propituje. Daje ti relikviju, daje ti dio sebe, doslovce komad svoga tijela, i to besplatno, ali samo ako prođeš test da li ti to dovoljno kužiš. Nema tu puno uvoda. On kaže: Tuxedomoon? (grupa), ja kažem: Half mute (album), on kaže: Kieslowski? (redatelj), ja kažem: Kratki film o ubijanju. Pita me imam li ga jer mu nedostaje u kolekciji. Imam, pa nazovem da mu ga donesu. To je bio kviz kao u mračnom srednjem vijeku. To potpuno razumijem i to mi je bilo jedno od najerotičnijih iskustava u životu. Nakon te blic ankete, čovjek je otvorio sve svoje ormare i rekao: »Nosi kaj ti treba!«, živo se prisjeća Branko Kostelnik."
~
Pokažite koji omoti su vam i pre nego ste čuli sadržaj privukli pažnju ili one omote u koje se zagledate duže nego u ostale iako ih stoti put gledate. Da li je umetnost ili i strast iz nekih vama znanih razloga prema određenim "benkicama za muziku" , nebitno.
Neka nose i odavde "...kaj im treba" oni koji tek formiraju ukus i prave svoje kolekcije muzike. Na nama je da se prisetimo dragih stvari koje bi im preporučili.