U avionu .
U Mexiku.
Ali ne u onom Sitiju tamo gore vec u nekom nalom mestu kao u onom filmu gde vreme stoji i
gde bih pitao sav takav radoznao onog mehikanca ispod slamnatog sesira : Jel spavas ili intenzivno razmisljas?"
A onda bih otisao sav srecan zbog tog saznanja da je coveku malo potrebno za srecu u neku gostionu i narucio Tekilu
da obrisem prasinu sa duse ...pa jos jednu ..
.i tako....
Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !
..i JaOj kakvu bih romantiku ...bellissimo..
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
Bilo gde, al' pod uslovom da ne moram da pakujem ni jedan kofer.
Trenutno imam osecaj da mi se moj zivot i zivot mojih ukucana svodi na pakovanje i ispakivanje raznoraznih kUfera...
Never confuse movement with action.
Volela bih da se nalazim u mom gradu,gde je nevidjena gužva,gde voze nervozni vozači gde i ako ima pet mostova ( ako nije u medjuvremenu nikao još koji) nekad ne možeš sat vremena stići kući .Volela bih da prošetam Deltom i da vidim masu ljobera koji se ufuravaju u skupe butike stvarajući sebi tako lažni osećaj pripadanja tom gradu.Sve mi to nedostaje nevidjeno.Volela bih da pijem sada običnu tursku kafu sa jednom dragom osobom na jednom malom ofucanom splavu na Savskom keju.Uhhh,kako bih volela da sam tamo.Znam da bi me to izlečilo u fulu.
O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih
jedna ljuljaška, ja sama,
pustim kosu i jaaaako se zaljuljam...
i pustim samo da prolazi svet kraj mene
ne tražim mnogo, zar ne?
Postoje samo dva načina da živiš: da živiš kao da ništa nije čudo ili da živiš kao da je sve čudo.
Sada bih najvise voleo da sam u svom dvoristu. Da sedim sa svojim Petrom pod vinovom lozom, da pijemo kafu kao i obicno, da razgovaramo. Voleo bih da smo blizu jedan drugome, bar toliko blizu da mu mogu bar jos jednom videti njegove vesele oci, da mu mogu pricati kako je ovde, koliko mi je dobro, a koliko tesko...voleo bih da me sada slusa kao i uvek, voleo bih da mu mogu kao nebrojano puta do sada pomilovati njegovu sedu kosu, da ga mogu ustinuti za uvo od dragosti, da ga zagrlim i vezem cvrsto za moje grudi ali ipak da ne cuje koliko me moje srce i dusa boli za njim.... Voleo bih sada da sam sa svojim ocem bar na sekund, bar toliko da mi kaze ...klipane jedan....da mi se nasmeje onako kako samo on zna i da mi kaze da je sretan sto smo zajedno.... da mu kazem koliko ga volim i da zna da nas njegova smrt ne moze rastaviti.
Живима по заслузи, мртвима по обичају
U polju maslacaka i sarenih cvetica,bosa...da trcim i rasirim ruke kao da cu da zagrlim ceo svet
bilo bi tu i jedno staro drvo srusenog hrasta da spustim i odmorim dusu...
Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...
Evo ovde npr, i da prespavam pod vedrim nebom
http://24.media.tumblr.com/8849b46ee...c9f7o1_500.jpg
Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...
Grčka-Mikonos
...slatko grčko crveno vino
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
Vidi, da t' kažem, nije da ne bih volela da se nađem ovom iznad
Gather ye rosebuds while ye may...
Jao, na moru
Krek, krek.. Ne gudra
na njemu....
ispod njega
pored njega
ispred njega....
'Ako vam se neka ptica posere na glavu, obrišite se diskretno i pravite se ludi, kao i uvek kad su vas posrali.' - čika Dušan Radović