Negde gde me niko ne poznaje, gde se govori drugim jezikom, gde niko nikog ne gleda jer žuri, nema vremena.
Gde je lepa rana jesen, gde ima kafeknjižara sa velikim staklenim izlogom koji gleda na ulicu,
gde me niko neće pronaći, pozvati, ništa pitati
sa fotoaparatom i nešto keša sigurice radi, tamo bi mi trenutno bilo sasvim potaman.