Šarl Bodler (Charles Baudelaire) - Strana 3
Strana 3 od 3 PrvaPrva 123
Prikaz rezultata 31 do 45 od ukupno 45
  1. #31

    Odgovor: Šarl Bodler

    Uništenje

    Progoni me Demon kroz moja bespuća,
    Lebdi oko mene kao vazduh, svuda;
    Prodire u srce i razara pluća,
    Ispunjava mi dušu čežnjom večnog bluda.
    Znajuć da Umetnost ljubav mi je prava,
    Uzme katkad oblik divnog ženskog bića,
    I pod izgovorom, lažnim, privikava
    Moje vrele usne na beščasna pića.
    Vodi me daleko od Božjega oka,
    Bez daha i lomna, na pučinu sinju
    Dosade što zjapi pusta i duboka;
    Baca mi u oči smušene od bdenja
    Zamazane krpe, rane, golotinju,
    Sav jezivi pribor i stroj Uništenja!
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  2. #32

    Odgovor: Šarl Bodler

    Vampir

    Ti, što si ko ubod igle
    Kroz jadno mi srce prošla,
    Što si kao da su stigle
    Sve vještice ludo došla.

    Da mi duh u negve stežeš
    I da stvoriš ležaj sebi,
    - Bestidnice, što me vežeš
    Da me đavo bolje ne bi,

    Ni igrača ne bi kocka,
    Nit' se pjanom žeđa gasi,
    Nit' crv tako leš svoj bocka,
    - Prokleta, prokleta da si!

    Molio sam sve bodeže
    Moju da slobodu vrate,
    Molio sam se otrove
    Kukavstvo da moje skrate,

    Al' svatko mi je rekao
    Pun prezira nekog zloga:
    Slobodu od ropstva svoga,

    Jer za takve nema mira!
    Sam si svoju bol skrivio,
    Sam bi opet oživio
    I ljubio svog vampira!
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  3. #33

    Odgovor: Šarl Bodler

    Nakit


    Dragana beše naga, ali je, znajući me,
    zadržala svoj zvonki nakit, i njeno lice
    likovalo je gordo, sve ozareno njime,
    srećno ko što su katkad mavarske robinjice.

    Kada u igri zveči podrugljivo i jasno,
    taj svet što se metalom i kamenjem preliva
    ushućuje me, i ja volim besno i strasno
    stvari u kojima se zvuk sa svetlošću sliva.

    Na divanuje tako ležala, sasvim gore,
    i smešila se milo onome kom se dala -
    ljubavi mojoj blagoj, dubokoj kao more,
    što se k njoj propinjala kao put svog žala.

    Gledajući me, nalik na ukroćenog tigra,
    sanjalački je razne zauzimala poze,
    i nevina je ova i pohotljiva igra
    krasila novom draži njene metamorfoze;

    Njezine ruke, noge i slabine i bedra,
    glatki ko nauljeni i labuđe gipkoće,
    tkali su ispred moga pogleda oštro-vedra;
    a trbuh njen i grudi, to je moje zrelo voće,

    Umiljatiji nego Anđeli zla, put mene
    bližili su se da mi dušu iz mirovanja
    trgnu i da je smame s kristalne one stene
    gde se spustila, željna spokojnog samovanja.

    Bokovi Antilope i grudni koš dečaka
    kao da neki novi crtež spoji:
    struk joj je tako uzan, a stegna tako jaka.
    Kako joj divno šminka na smeđem licu stoji!

    - Kad se svetiljka zatim ugasi, zatreperivši,
    jedino još je kamin po našoj sobi sjao
    i s vremena na vreme s uzdahom proplamsavši,
    njenu je ambra-kožu krvlju obasipao

  4. #34

    Odgovor: Šarl Bodler

    Griža savesti


    Kad ćeš ti da spavaš, lepotice mračna,
    Na dnu spomenlka od crna mramora,
    Pa ti stan i krevet budu jama plačna
    Od kiše i rupa tesna, bez otvora;

    Kad će kamen - tišteći plašljive ti grudi
    I bokove koji za mekoću znaju -
    Prečit srcu tvome da se, želeći, budi,
    A nozi da trči putem, k Dogođaju:

    Grob, taj pouzdanlk sanje mi beskrajne
    (Raka razume pesnika), u vajne
    Noći bez sna, reće: "Da l' ti vredi sade,
    Kurtizano jadna, što ne upoznade
    Za čim mrtvi plaču?" - I na te crv će sesti,
    l kožu ti točiti ko griža savesti.

  5. #35

    Odgovor: Šarl Bodler (Charles Baudelaire)

    Obožavam Te Poput Svoda Noćnog il Duge


    Obožavam te poput svoda noćnog il duge,
    velika ćutljivice, o, ti sasudo tuge,
    a još te više volim što me ti izbegavaš,
    ukrasu mojih noći, lepša od sveg biserja,
    i kao da uz podsmeh milje nagomilavaš
    što dele moje ruke od plavog nepremerja.
    Ja polazim u napad, verem se, puzim bliže,
    ko jato crva koje prema lešini gmiže,
    pa volim još, o, zveri svirepa u daljini,
    čak i hladnoću ovu što mi te lepšom čini!
    Poruku je izmenio Cecara, 20.03.2010 u 14:53 Razlog: š, ž, č, ć

  6. #36

    Odgovor: Šarl Bodler (Charles Baudelaire)

    HEMISFERA U KOSI


    Dopusti mi da udišem dugo, dugo,
    miris tvojih kosa,
    da uronim u njih svoje lice
    kao što žedan uranja glavu u vodu izvora
    i da mašem njima
    kao mirišljavom maramicom
    istresajući iz njih uspomene.
    Kad bi samo mogla znati šta sve vidim
    šta sve osećam
    šta sve čujem u tvojim kosama
    moja duša lebdi na mirisima
    kao što duša drugih lebdi na muzici.
    Tvoje kose kriju ceo jedan svet
    pun jedara i jarbola,
    u njima leže velika mora
    čiji me monsuni nose prema
    blaženim podnebljima
    gde je prostor plavetniji i dublji
    gde je vazduh mirišljav
    od plodova lišća i ljudske puti
    U okeanu tvojih kosa
    nazirem luku
    punu tužnih pesama
    krepkih ljudi
    svih nacija
    ladja svih oblika
    koje ocrtavaju svoju tananu složenu arhitekturu
    na beskrajnom nebu
    gde počiva večna toplota.
    U milovanju tvojih kosa
    ponovo nalazim malaksalu tugu
    dugih časova
    provedenih na divanu
    u kabini neke lepe lađe
    koju jedva primetno ljulja zanjihana voda bure
    izmedju saksija sa cvećem
    i praznih posuda iz kojih struji svežina
    u toplom domu tvojih kosa
    udišem miris duvana izmešan s' opijumom, šećerom
    u noći tvojih kosa vidim
    blistavo plavetnilo tropskog neba.
    U maljavim pribežjima tvojih kosa
    opijam se mirisima sačinjenim od šumske smole, mošusa i kokosovog ulja.
    Dopusti mi da ujedam
    tvoje crne, teške pletenice,
    Kada grickam tvoje gipke i nepokorne kose
    čini mi se da jedem uspomene...
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  7. #37

    Odgovor: Šarl Bodler (Charles Baudelaire)

    Opijajte se

    Treba uvek biti pijan.
    Sve je tu: to je jedino pitanje.
    Da ne bi ste osećali strašno breme Vremena
    koje vam slama pleća i povija vas prema zemlji,
    treba da se opijate bez predaha.
    A čime?
    Vinom, poezijom ili vrlinom, kako vam volja.
    Ali opijajte se.
    Pa ako se katkad , na stepeništu kakve palate,
    na zelenoj travi u nekom jarku,
    u sumornoj samoći svoje sobe probudite,
    kad je pijanstvo već
    popustilo ili nestalo,
    zapitajte
    vetar,
    talas,
    zvezdu,
    pticu,
    časovnik,
    sve što juri,
    sve što kruži,
    sve što huči,
    sve što peva,
    sve što govori,
    zapitajte koji je čas;
    i vjetar,
    talas,
    zvezda,
    ptica,
    časovnik,
    odgovoriće vam: " Čas je da se opijate!
    Da ne biste bili mučeničko roblje Vremena,
    opijajte se;
    opijajte se bez prestanka!
    Vinom, poezijom ili vrlinom, kako vam volja.
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  8. #38

    Odgovor: Šarl Bodler (Charles Baudelaire)

    Znam kako da vratim sve trenutke sreće,
    Da u tvom kolenu prošlost vidim celu.
    Jer gde da lepote nađem neizrečene,
    Do u tvom srcu,tvome dragom telu?
    Znam kako da vratim sve trenutke seće.

    Te zakletve,miris,poljupci bez kraja,
    Da li će se dići iz gluhih ponora,
    Ko sunca na nebo,podmlađena sjaj,
    Sa dna kad ustanu iz dubokih mora?
    -------O zakletve,miris,poljupci bez kraja!
    pesma bez naslova

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  9. #39

    Odgovor: Šarl Bodler

    UZNOŠENJA

    Više od svih dolina i jezera,
    planina,šuma,oblaka i voda.
    više od sunca,vazdušastog svoda,
    vi od međa ozvezdanih sfera,

    duše moj hitri,okretno se viješ
    i,ko vešt plivač što u more roni,
    s mužjačkom strašću svud po vasioni
    brazdaš, i radost neizrečnu piješ.

    Beži od ovog okuženog smrada
    visinom zračnom umij svoje biće
    i pij,ko čisto i božansko piće.
    oganj što jasnim prostorima vlada.

    Srećan ko može zbaciti očajni
    životni teret,sve magle i more,
    i snažnim krilom vinuti se gore
    u vedra polja,u predeo sjajni!

    Onaj ko mišlju u nebesa stremi,
    slobodno,ko što samo ševa ume,
    ----ko lebdi nad životom i razume,
    šta zbori cveće i predmeti nemi !

    Pesma je iz zbirke pesama CVEĆE ZLA,,,a posveta je :

    besprekornom pesniku

    savršenom
    čarobnjaku
    francuske pisane reči
    svom veoma dragom
    i veoma poštovanom
    učitelju i prijatelju

    TEOFILU GOTTJEU

    sa osećanjima
    najsmernije
    odanosti
    posvećujem
    OVO BOLEŠLJIVO CVEĆE
    Š.B.

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  10. #40

    Odgovor: Šarl Bodler (Charles Baudelaire)

    Balkon

    O,ženo mimo druge,o majko
    spominjanja!
    Uživanje sve moje!Jedina vredna pošte!
    Ti se sećati moraš lepote milovanja,
    domaće pitomosti i večernje milošte,
    o,ženo mimo druge,o,majko
    spominjanja!
    Večerom na balkonu,u ružičastoj seni,
    il! kada se od sjaja ugljevlja veče žari!
    kako si bila dobra i blaga prema meni!
    Neprolazne tolike kazivali smo stvari
    večerom na balkonu u ružičastoj seni.

    Kako su lepa sunca o toplim večerima!
    Beskrajan prostor! Snažno srce sve bede
    mrvi!
    Naginjući se k tebi ,carice među svima,
    ko da sam udisao sam miris tvoje krvi.
    Kako su lepa sunca o toplim večerima!

    Kao pregrada kakva,mrak je sve gušći
    bio :kroz tminu pogledom sam slutio oči
    tvoje
    i- kakva slast i kakav otrov!-tvoj dah
    sam pio,
    i stopala ti bratski grejahu šake moje;
    kao pregrada kakva ,mrak je sve gušći bio

    Ja umem da prizovem časove davne sreće,
    u uspomeni živim nagnut nad tvojim krilom.
    Jer požudne lepote gde ću da tražim veće
    do u tvom srcu nežnom i u tvom telu milom?
    Ja umem da prizovem časove davne sreće!

    Te zakletve,taj miris, ti poljupci bez kraja!
    Da l' će iz bezdana da se vrate jednoga dana
    ko što se k nebu penju,podmlađenoga sjaja,
    sunca oprana u snu dubokih okeana?
    -O, zakletve! O , miris! O, poljupci bez kraja!

  11. #41

    Odgovor: Šarl Bodler (Charles Baudelaire)

    BOLESNA MUZA

    Šta ti je jutros, Muzo moja jadna?
    Noćne se slike tvojim okom roje,
    čas ludilo, čas groza iznenadna
    hladno i ćutke senče lice tvoje.

    Da l' strah il' ljubav posrka iz urni
    zelenoga zduhaća il' patuljka?
    Da l' te u nekoj blatnjavoj Minturni
    udavi More nasilnička ruka?

    A ja bih hteo da te, punu zdravlja,
    pohode snažne misli svaki dan
    i da ti krv hrišćanska skladno struji

    ko antičko mnogoglasje što bruji,
    gde čas se Feb, začetnik pesme, javlja,
    a čas gospodar žetve, silni Pan.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  12. #42

    Odgovor: Šarl Bodler (Charles Baudelaire)

    MUZA KOJA SE PRODAJE

    O Muzo srca moga, sada u sjaju bodra,
    Hoćeš li drvce barem ti imati, da modra
    Stopala svoja zgreješ, kad usred čame snežne
    Januar pusti svoje vihore neizbežne?

    Da li će ti mramorna oživeti ramena
    Kad budu bledom noćnom svetlošću oblivena?
    Tvoj sjajni stan je prazan, pusta je tvoja kesa;
    Hoćeš li zlato žeti sa azurnih nebesa?

    Ako hoćeš da opet večernji hleb zaradiš,
    Tad ćeš, kao na misi, morati i da kadiš,
    Da pevaš Tedeume u koje ne veruješ,

    Da se, o klovne gladni, jedino smehom čuješ,
    Ali da suze kriješ otkrivajući draži,
    I da prostaku, željnom veselja, daš što traži.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  13. #43

    Odgovor: Šarl Bodler (Charles Baudelaire)

    LOŠ INOK

    Sa ogromnih zidova manastira je drevnih
    često Istina sveta gledala naslikana;
    to je grejalo srca iskušenika revnih
    i blažilo hladnoću njihovih strogih dana.

    U ono doba kada Hristov je usev cvao,
    mnogi kaluđer, danas neznan a onda slavan,
    za radionicu svoju groblje je uzimao
    i Smrt je veličao na način jednostavan.

    - Duša je moja raka u kojoj dane tratim,
    loš inok, od iskoni bludeći po njoj gredem;
    a golih je zidova ta ćelija duboka.

    Kada ću, monah lenji, znati da preobratim
    uskomešane slike pretužne moje bede
    u delo svojih ruku i sreću svoga oka?
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  14. #44

    Odgovor: Šarl Bodler (Charles Baudelaire)

    SMRT UMETNIKA


    Kol'ko još puta da ti, uz zveku praporaca,
    poljubim nisko celo, mutno izoblicenje?
    Da pogodim u metu, to tajno odrecenje,
    koliko, moj toboce, da strela još pobacam?
    Spletkama oštroumnim istrošicemo duše
    i mnoge cemo teške skele da pokrhamo
    pre nego što Stvorenje veliko ugledamo
    za kojim nas paklena želja i jecaj guše
    Neki još ne videše Idola za života,
    vajari koje prati prokletstvo i sramota
    te hode bijuci se u celo i u grudi,
    a nada im je, mracni Kapitol, samo ovo:
    da ce im Smrt, lebdeci ko neko sunce novo,
    pupoljke mozga jednom u cvece da razbudi!
    Poruku je izmenio Cecara, 05.06.2012 u 13:25 Razlog: izostavljeno slovo u naslovu
    Ima dana kada mi treba neko... Neko, ko ništa ne pita, a zna sve.

  15. #45

    Odgovor: Šarl Bodler (Charles Baudelaire)

    Uzletimo zajedno i potrazimo dno neba!


    Najteze je, nastavi on, sto se svaka ljubav uvek ruzno svrsava, utoliko ruznije ukoliko je bila bozanskija, krilatija u svome pocetku. Nema sna, ma kako idealan bio, koji se ne zavrsi prozdrljivim drekavcicem na dojci; nema utocista, kucice nema tako divne i tako snevane koju pijuk ne porusi. Nego, to je jos razaranje materijalno; no postoji jos jedno nemilosrdnije i potajnije koje se obara na stvari nevidljive: Zamislite kako se u trenutku kad se oslanjate na bice koje ste odabrali, i kad mu govorite : ”Uzletimo zajedno i potrazimo dno neba!” – neki se glas neumoljiv i turoban nadnosi nad vase uho da bi vam rekao da su nase strasti lazljivice, da nam se u kratkovidosti nasoj pricinjavaju lepa lica a u nasem neznanju krasne duse, i da nuzno dolazi dan u koji idol, pred bistrijim pogledom, postaje tek samo predmet, ne mrznje, nego prezira i cudjenja!
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

Strana 3 od 3 PrvaPrva 123

Slične teme

  1. Charles Bukowski (Čarls Bukovski)
    Autor SQUAW u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 128
    Poslednja poruka: 07.08.2018, 16:51
  2. Čarls Dikens (Charles Dickens)
    Autor Cecara u forumu Književnost
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 08.02.2012, 23:06
  3. Charles C. Finn
    Autor gaga73 u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 05.03.2010, 12:44
  4. Arthur Charles Clarke (Artur Čarls Klark)
    Autor MaNemoj u forumu Književnost
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 24.12.2009, 23:22
  5. Arthur Charles Clarke
    Autor Goga u forumu Književnici
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 10.08.2008, 23:29

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •