Walt Whitman (Volt Vitmen)
Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 50
  1. #1

    Walt Whitman (Volt Vitmen)


    Walt Whitman
    1819 - 1892

    Volt Vitmen (Vest Hils, 31. maj 1819. - Nju Džerzi, 26. mart 1892.), je bio američki pesnik.
    U mladosti je živeo nemirnim životom menjajući mnoge poslove. Sam štampa svoje glavno delo, poznatu knjigu pesama Vlati trave, koja se posle pojavila u mnogim izdanjima, na mnogim jezicima. Piše joj predgovor, u kojem iznosi zahteve za novom američkom književnošću. Vlati trave je zbirka pesama u slobodnom stihu, koja na snažan način slavi individualizam Amerike, demokratiju i bratstvo među ljudima, te živo i ushićeno opisuje američki život, posebno Nju Jork. Delo je proglašeno nemoralnim zbog slobodne obrade polnog života, pa pesnik biva neshvaćen od savremenika. Međutim, moderna kritika ga smatra jednim od najvažnijih stvaralaca u istoriji američke književnosti.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #2

    Odgovor: Volt Vitmen

    ZAR SI OD MENE TRAŽILA SLATKE STIHOVE?

    Zar si od mene tražila slatke stihove?
    Zar ti se cini da je ovo, što do sada pjevah,
    toliko teško slijediti i teško razumjeti?
    Zato što ni dosad nisam pjevao
    da me ti slijediš i razumiješ-necu ni sada;
    Što su, uostalom, takvima kao ti, pjesnici k'o ja?
    -ostavi zato moja djela,
    I uljujkuj se onim što možeš razumjeti;
    Jer ja nikog ne uljujkujem-
    i ti me nikada neceš razumjeti.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #3

    Odgovor: Volt Vitmen

    PJESMA O MENI

    Ja svetkujem samoga sebe i pjevam samoga sebe,
    a što ja sebi dopuštam, morate i vi sebi dopustiti,
    jer svaki atom koji pripada meni, pripada takoder i tebi.
    Ja plandujem i pozivam svoju dušu u goste.
    Ja ležim i lagodno tracim vrijeme promatrajuci vlat ljetne trave.
    Moj jezik, svaki atom moje krvi, stvoren je od ovoga
    tla, ovoga zraka,
    roden sam ovdje od roditelja rodenih ovdje od
    roditelja
    isto tako, a i njihovi roditelji isto tako;
    ja sada, u mladosti od trideset i sedam godina, u
    potpunome zdravlju pocinjem u nadi, da necu
    prestati do smrti.
    Vjeroispovjesti i škole još neodlucne povuku se ucas,
    ocijenjene na svoju pravu cijenu, al se nikada ne zaboravljaju.
    Primam u goste i dobro i zlo; ja dopuštam da govori uz
    ma kakvu pogibelj priroda bez smetnje s
    izvornom, iskonskom energijom.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #4

    Odgovor: Volt Vitmen

    O KAPETANE! MOJ KAPETANE!

    O kapetane! Moj kapetane! Strašna je plovidba svršila!
    Pobijedismo! Najgora oluja nije nam broda skršila,
    Luka je blizu, zvona cujem, klicanje ljudi i trk,
    Dok oci prate cvrsti naš brod, što pristaje smion i mrk!
    Ali o srce! srce! Srce!
    Na palubi je moj kapetan,
    U svojoj rujnoj krvi leži,
    Mrtav i ledan.

    O kapetane! Moj kapetane! Ustaj! Cuj: zvona biju!
    Ustaj! Za tebe trube jece i zastave se viju,
    Za tebe vijenci, cvijece, i ljudi što se sticu
    Na molo hrpimice. Slušaj! To tebi željno klicu.
    O kapetane! Oce!
    Ko u snu nekom gledam
    U narucju mi ovdje ležiš
    Mrtav i ledan.

    Usne su mu blijede, mirne, kapetan samo šuti,
    Bezvoljno bilo mu stoji, ruke mi ne cuti.
    Usidrio se brod naš, dovršen naš je put,
    S plovidbe strašne vratismo se, cilj je postignut.
    Kliknite obale! Zvonite zvona!
    A ja- sjetan i bijedan
    Palubom šetam, gdje leži kapetan,
    Mrtav i ledan.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #5

    Odgovor: Volt Vitmen

    ZA BRODOM MORSKIM

    Za brodom morskim, za zviždećim vjetrima,
    Za sivobijelim jedrima zapetim za oblice i konopce,
    Dolje, mirijade, mirijade valova hrle, podižu svoje
    vratove,
    Smjerajuć u neprekidnu dotoku ka brodskome tragu,
    Valovi okeana što ključaju i grgljaju, veseli uhode,
    Valovi, lelujavi valovi, bistri, hiroviti, prpošni
    valovi,
    Ka toj virovitoj struji, radosni i plutasti, zavojiti,
    Gdje velika lađa, jedreći i vrludajući, raspršuje
    površ,
    Veći i mani valovi u širu okeanskom čeznutljivo
    plove,
    Brazda morskog broda koji prođje ljeska se,
    vragolasta na suncu,
    Šarena povorka, s mnogim mrljom od pjene i
    mnogim dijelovima,
    Što prati gordi i žurni brod, u brazdi što prati...
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #6

    Odgovor: Volt Vitmen

    ZBOGOM, MASTO MOJA

    Zbogom , Masto moja!
    Zbogom mili druze, ljubavi mila!
    Ja odlazim, ne znam kuda,
    Ni kakvoj kobi, ni da li cu te opet videti.
    Zbogom dakle, masto moja .

    Jos samo jedno - da se osvrnem za trenutak;
    Sve sporije , sve slabije otkucava sat u meni,
    Odlazak, sumrak , ubrzo stace srcani damar.

    Dugo smo zajedno ziveli, radovali se , milovali ;
    Divno ! - a sada rastanak- zbogom , Masto moja .

    Pa ipak , da se ne zaletim;
    Zaista , dugo smo ziveli , spavali , prociscavali se ,
    u stvari se stopili u jedno;
    Pa ipak , tako umiremo li, zajedno umiremo ( jeste,
    ostacemo jedno)
    Odlazimo li ikuda, zajedno idemo u susret onome
    sto biva ,
    Mozda cemo bogatiji biti i radosniji , i nesto
    nauciti,
    Mozda me to sada u stvari ti privodis istinskim
    pesmama ( ko zna ? )
    Mozda to ti zapravo otvaras , okreces bravu smrti -
    pa onda , konacno.
    Zbogom - i zdravo ! - Masto moja .
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  7. #7

    Odgovor: Volt Vitmen

    SUZE


    Suze! Suze! Suze !
    U noci, u samoci , suze ,
    Po belom zalu kaplju, kaplju, pesak ih upija ,
    Suze, ni zvezda da zasija, sve je mracno i
    pustosno,
    vlazne suze iz ociju umotane jedne glave;
    O , ko je taj duh? Taj lik u tami, u suzama ?
    Kakva je to grudva bezoblicna, sagnuta , zgurena
    na tom pesku?
    Suze sto teku, suze jecave, ljuti bolovi pomamnim
    kricima prigusivani ;
    O ta oluja , otelotvorena , sto dize se , brzim
    koracima hita duz obale!
    O ta divlja i kobna oluja nocna, s vetrom - o kako
    riga, kako ocajnicki!
    O senko sto tako sabrana si i uljudna po danu,
    smirena izgleda i odmerena koraka,
    Ali nocu kada pobegnes, a ne gleda te niko - o ,
    onda taj oslobodjeni okean
    Od suza! Suza ! Suza !
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  8. #8

    Odgovor: Volt Vitmen

    Pesma o meni, 20.



    Sta je uopste covek? Sta sam ja? Sta si ti?
    Sve sto oznacavam kao svoje sopstveno
    ti ces izravnati svojim sopstvenim,
    inace bi slusati me znacilo gubiti vreme.

    U svima ljudima vidim sebe, nista vise i ni zeru manje,
    a dobro ili lose sto o sebi zborim, to zborim o njima.

    Znam da sam cvrst i citav,
    predmeti svemira sto teze istom cilju stalno idu ka meni,
    svi su ispisani za mene, a moram saznati znacenje pisanog.

    Znam da sam besmrtan,
    znam da ovu moju putanju ne moze izbrisati drvodeljin krug,
    znam da necu proci kao sara
    koju dete useca nocu u vazduh upaljenim prutom.

    Znam da sam uzvisen,
    ne teram duh svoj da muci se dokazujuci ili objasnjavajuci sebe,
    vidim da se elementarni znakovi nikad ne izvinjavaju.

    (Smatram, najzad, da se ne ponasam ponosnije
    od ravni na kojoj podizem svoju kucu)

    Postojim kakav jesam, to je dosta;
    ako toga niko drugi na svetu nije svestan, ja ostajem zadovoljan;
    i ako su svi toga svesni, ostajem zadovoljan.

    Jedan svet je svestan i za mene daleko najveci,
    a to sam ja licno;
    i svejedno je da li cu postici svoje
    danas, ili za deset hiljada godina, ili za deset miliona godina,
    mogu to veselo primiti danas, ili cekati sa istim veseljem.

    Uporiste moje uglavljeno je i urezano u granit,
    smejem se onom sto nazivate rastocenje,
    i poznajem obim vremena.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  9. #9

    Odgovor: Volt Vitmen

    PROLAZIO SAM JEDNOM
    KROZ JEDAN MNOGOLJUDAN GRAD

    Prolazio sam jednom kroz jedan mnogoljudan
    grad i utiskivao u mozak, buduću
    upotrebu, prizore njegove, arhitekturu,
    običaje, tradicije,
    pa ipak, od čitavog tog grada sada se sećam
    samo jedne žene koju slučajno sretoh tamo
    i koja me zadrža jer me je volela;
    danima i noćima bili smo zajedno - sve
    drugo sam odavno već zaboravio,
    kažem, sećam se jedino te žene koja se
    strasno držala mene,
    ponovo lutamo, volimo se, ponovo se
    rastajemo,
    ponovo me ona drži za ruku, ne smem da odem,
    vidim je tesno uz sebe, usne su joj neme i
    treperave.

  10. #10

    Odgovor: Volt Vitmen

    Običnoj Prostitutki

    Budi sabrana - sa mnom možeš biti mirna -
    ja sam Volt Vitman, slobodouman i bujan kao priroda.

    Dok te sunce ne odstrani, ni ja te neću oterati.
    Dok ti vode ne uskrate blistanje i šuštanje,
    neće ti ni reči moje uskratiti blistanje i šuštanje.

    Moja devojko, ugovaram s tobom sastanak,
    i obavezujem te da se pripremiš,
    da budeš vredna mene.
    Obavezujem te da budeš strpljiva i savršena,
    Dok ja ne dodjem.

    Do tada, pozdravljam te značajnim pogledom,
    da me ne zaboraviš.
    tvoj poslednji umski patuljak...

  11. #11

    Odgovor: Volt Vitmen

    IZ HUČNOG OKEANA IZ GOMILE

    Iz hučnog okeana iz gomile jedna kap nježno kanu
    Na mene, šapućući, Volim te, skoro mi je mrijeti,
    Prevalih goleme pute samo da te gledam, taknem,
    Jer ne bih mogla umrijeti dok te jednom ne vidim,
    Jer bojah se da bi poslije mogla te izgubiti.

    A sad smo se sreli, pogledali, mirni smo,
    Vrati se bez brige u okean, moja ljubavi,
    I ja sam dio toga okeana, moja ljubavi, nismo tako
    silno razdvojeni,
    Pogledaj tu golemu vrtnju, povezanost svega, kakvo
    savršenstvo!
    Ali mene, tebe, neodoljivo more će sad rastaviti,
    Tek načas nas ralučujući, ali nas ne može razlučiti zauvijek;
    Budi strpljiva malo samo znaj da pozdravljam
    zrak, more i zemlju
    Svakog dana u zalaz, tebi u čast, moja draga
    ljubavi.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  12. #12

    Odgovor: Volt Vitmen

    Usuđuješ li se sada, o dušo


    Usuđuješ li se sada, o dušo,
    Da izađeš sa mnom prema predelu
    nepoznatom
    Gde nema ni tla stopalima ni staze da se
    njome krene?

    Nema tamo mape ni vodiča,

    Ni glasa da zazvuči, ni dodira ruke ljudske,
    Niti lica mesa ružičasta, ni usana, ni
    očiju nema u toj zemlji.

    Ne poznajem je, o dušo,
    Niti je ti poznaješ, prazno je sve pred nama,
    Sve čeka nesanjano još u tom predelu, toj
    nedokučivoj zemlji.

    Sve dok spone ne popuste,
    Sve spone osim večnih, Vremena i Prostora.
    Ni tama, sila teže, čula, ni jedna granica
    da ne međi nas.

    A onda probijamo napolje, lebdimo
    u vremenu i Prostoru, o dušo, pripremljeni
    za njih,
    Jednaki, opremljeni najzad (o radosti!
    o plode svega!) da ispunimo ih, o dušo.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  13. #13

    Odgovor: Volt Vitmen

    Jednoj lokomotivi u zimi

    Ti da budeš moj recitativ,
    Ti u nasrtljivoj oluji baš kao sada, u snegu,
    a zimski je dan na izmaku,
    Ti sva u oklopu, a odmereno tvoje dvojstvo
    kuca i damaranje je tvoje potresno,
    Tvoje crno cilindrično telo, zlatan tuč i
    srebrnasti čelik,
    Tvoje teške bočne šipke, poluge paralelne
    što povezuju, vrte se, lete bočno kao čunkovi,
    Tvoj metrički dah, čas nabujalo brektanje
    i grohot, čas istanjen u daljini,
    Tvoj veliki istureni fenjer učvršćen s
    prednje strane,
    Tvoje duge, blede, zabledele zastavice pare,
    nežnim purpurom natopljene,
    Gusti i tmasti oblaci izrigani iz tvog
    dimnjaka,
    Tvoj spojeni oblik, opruge tvoje i ventili,
    treperavo blistanje tvojih točkova,
    Voz vagona iza tebe, poslušan, u živahnom
    sledu,
    Kroz buru ili tišinu, sad brzo, sad tromo,
    ali pouzdanim tokom;
    Ti što primer si savremenoga - amblem
    pokreta i snage - damar kontinenta,
    Hajde jednom posluži Muzu i stopi se sa
    stihom, baš kako te ovde gledam,
    U oluji, provalama, udaraca vetra, u snegu
    što pada,
    Danju kada zvuči opomena tvog glasnog zvona,
    Noću kad se njišu tvoja nema signalna
    svetla.
    Lepotice razjarena grla!
    Kotrljaj se mojom pesmom sa svom tvojom
    muzikom bezakonom, svetiljkama tvojim
    što njišu se u noći,
    Sa pomamnim zviždukom tvog smeha što
    odjekuje, tutnji kao zemljotres, sve
    uzrujava,
    Sebi si potpuni zakon, čvrsto se držiš
    sopstvenog koloseka,
    (Strana ti je prijazna slatkoća suzne
    harfe ili okretnog klavira)
    Stene i bregovi uzvraćaju odjek treperavih
    tvojih krikova
    Hitnutih preko prostranih prerija, preko
    jezera,
    Slobodnim nebesima puštenih, radosno i
    snažno.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  14. #14

    Odgovor: Volt Vitmen

    Kada sam počeo da učim

    Kada sam počeo da učim prvi mi se korak
    toliko dopao,
    Sama činjenica svesti, ti oblici, moć kretanja,
    Najmanji insekt ili životinja, čula, vid,
    ljubav,
    Prvi korak, kažem, toliko me uplašio i
    dopao mi se,
    Jedva da sam pošao i jedva da sam poželeo
    da pođem dalje,
    Već da stanem i dangubim sve vreme, da to
    pevam oduševljenim pesmama.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  15. #15

    Odgovor: Volt Vitmen

    Pesnici budući

    Pesnici budući! Govornici, pevači,
    muzičari budući!
    Nije današnjici dano da me pravda i
    odgovori čemu sam kadar,
    Nego vama, novom jednom rodu, domaćem,
    atletskom, kontinentalnom, većem od
    ranije znanog;
    Dižite se! Jer vi me morate opravdati.

    Ja lično samo pišem reč-dve nagoveštaja
    za budućnost,
    Ja samo napredujem za trenutak, da okrenem
    se i pohitam natrag u tamu.

    Čovek sam koji tumara, a ne zaustavlja se
    sasvim, pa na vas pogled slučajan skreće
    i zatim odvraća lice,
    Prepuštajući vama da dokažete ga i
    odredite,
    Očekujući ono glavno od vas.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •