Inostrane turističke destinacije - Strana 3
Strana 3 od 5 PrvaPrva 12345 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 31 do 45 od ukupno 63
  1. #31

    Odgovor: Rim

    Koloseum



    Ovaj trajni simbol antičkog Rima čvrsto se oslanja na njegove osnove kao mesto nekadašnjih gladijatorskih osvajanja i pokoravanja. Njegova arhitektura se uzdiže na impresivnoj grupi dorskih, jonskih i koritskih stubova i na jednoj podzemnoj mreži ćelija, koridora, rampi i liftova koji su korišćeni za prevođenje životinja od njihovih kaveza do arena. Fantastična originalna struktura je bila nagrižena i izlizana kroz godine haranja i zemljotresa tako da je samo glavna mreža ostala trajna.

    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  2. #32

    Odgovor: Rim

    Pantenon



    Veličanstveni Pantenon je jedna od svetski najinspirativnijih arhitektura. Izgrađen kao Hram za Bogove od Hadrijana u 120. veku, njegov savršeno proporcijalan pokretni krov je privlačno oslonjen na čvrste i postojane mermerne stubove. Jedini izvor svetlosti koji prolazi kroz centralni okulus je bio korišćen od Rimljana kao jedinica za merenje vremena, kao i za datiranje ravnodnevnice i sunčevih prekretnica. U južnom delu je smeštena grobnica Fra Angelika, čiji su ostaci smešteni na levoj strani oltara.



    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  3. #33

    Odgovor: Rim

    Španske stepenice i Španski trg


    Prelepe stepenice izgrađene 1725. godine, elegantno krivudaju svojim putem od Španskog trga do Crkve Santa Trinit dei Monti, pastelno odslikavajući neoklasično građenje. Raj za kupce u Via Kondoti vodi nazad do Španskih stepenica do Via del Korso a u toku proleća stepenice su ukrašene pink azalejama. U podnožju stepenica je Berninijeva Barcacia fontana u obliku broda, a sa desne strane je nenametljiva Memorijalna kuća Kets-Seli.


    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  4. #34

    Odgovor: Rim

    Trevi fontana

    Trg di Trevi je ostao besmrtan sa svojim fontanama koje je izgradio Pope Klement 12. Statue koje krase ovaj vodeni prizor predstavljaju Abudance, Agrippa, Salubrity, Virgin i Neptun sa dva tritona. Ubacivši novčić u fontanu sebi garantujete da se ponovo vratite u Rim.

    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  5. #35

    Odgovor: Brisel

    Manekin-pis


    Ova statua je opisana kao Ajfelov toranj Brisela i turisti prave gužvu u ulici da bi videli malog dečaka koji piški. Bronzani Manekin je osmišljen da predstavi razuzdani duh Brisela, ali postoji veliki broj izmena od njegovog početka. Počev od Luja 15 iz Francuske, pre mnogo godina, bilo je puno kupača iz stranih država, kompanija i posetilaca iz dobrotvornih društava koji su dali donacije da se opremi Manekin pis i mali dečak je obično odeven u najnoviji kostim, prethodni kostimi su prikazani u Gradskom muzeju Brisela.

    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  6. #36

    Odgovor: Monako

    ja sam odushevljena Monakom.......
    Na tako malom prostoru spakovati sve to.....
    najsmeshnija mi je bila njihova Skupshtina... bash onako, minijaturna

    inache, bili smo tamo poslednjeg dana Formule 1 pa je sve treshtalo od muzike sa jahti....

    98% teritorije pokriveno kamerama... najbezbedniji grad na svetu......
    fantastichno zaista

    svidja mi se i to shto su na tako maloj povrshini nashli mesta i za zelenilo, i to vrlo bogato..... nije sve samo sivi beton

    ma imaju stila......
    Moras prihvatiti poraze i pobede,
    moras se navitji na tugu i sretju,
    moras da volis i da te vole,
    moras biti deo stvarnosti,
    ipak,
    nikada ne napustaj svoje snove!

  7. #37

    Inostrane turističke destinacije

    Češka Republika

    Češka Republika je jedna od najpopularnijih turističkih destinacija u Evropi. Od vibrantne prestonice Praga do živopisnih sela Moravije, od svetski poznatog Pilsnera do melodija Smetane i Dvoržaka, to je zemlja koja za svakog ima po nešto. Pred vama je skraćena verzija bedekera Lonely Planet.



    Češka Republika je još uvek meka za svakoga. Zadivljujuće arhitekture u Pragu ima na pretek – gotske, renesansne i barokne fasade nižu se jedna za drugom. Arhitektura je fascinantna i u mestima Kutn Hora u centralnoj Bohemiji; Cheb, Loket i Domažlice u zapadnoj Bohemiji; Olomouc u severnoj Moraviji; i Telč i Kromřž u južnoj Moraviji.

    Opšti podaci

    Puno ime države: Češka Republika
    Glavni grad: Prag (1.2 miliona stanovnika)
    Površina: 78,866 km2
    Broj stanovnika: 10.3 miliona
    Vremenska zona: GMT/UTC +1
    Jezik: Češki
    Religije: 40% Rimokatolici, 10% Protestanti
    Valuta: Češka kruna (CZK) – (1 euro je oko 30 kruna, a jedna kruna oko 0.033 eura)
    Pozivni broj: +420

    Oblast Moravsk Slovcko

    Glavne prednosti ovog regiona je blaga klima ali i temperament lokalaca – strasni, ali relaksirani. To je jedna od oblasti sa najbogatijom folk kulturom u Evropi i jedno od najboljih turističkih destinacija u Češkoj Republici.

    Tokom godine ovde se održava nekoliko tradicionalnih festivala, restorani su sjajni, naročito uz obilje lokalnog vina.

    Prag

    Prva asocijacija su predivne zgrade i jeftino dobro pivo. Matička Praha - 'majčica Prag' - je preživela Drugi svetski rat maltene neoštećena, a građevine su zadivljujuće. Njegov kompaktni srednjevekovni centar vrvi od uskih krivudavih uličica, starih dvorišta, mračnih prolaza i crkava, sve to uz 1100 godina stari dvorac.

    Prag je preživeo 40 godina komunizma i brzo postao jedna od najpopularnijih turističkih destinacija u Evropi. Ponuda tradicionalnih pabova i kafana dopunjena je talasom gurmanskih restorana, koktel barova i trendy kafića – iako i dalje imate gde da se rasturite od svinjetine i knedli, i sve to zalijete galonima piva.



    Kada otići u Prag

    Dok su atrakcije širom zemlje u glavnom dostupne tokom letnje sezone, Prag privlači turiste tokom čitave godine. Periodi kada je Prag naročito na udaru turista su Uskrs, Božić i Nova godina, kao i maj i jun. Većina Čeha na odmor odlazi u julu i avgustu, i to je dobar trenutak ukoliko tražite vrlo jeftin smeštaj jer su tada studentski domovi otvoreni za turiste. Ako vam ne smeta hladnoća i periodični naleti smoga, tokom zime praznih hotelskih soba ima na pretek, a Prag pod snegom je nezaboravan.

    U Pragu živi samo 1.2 miliona ljudi, a danas tamo dolazi 10 puta više posetilaca nego pre dvadeset godina. Ali ako mislite da je Prag danas prepun turista i da je bolje malo sačekati, grešite. Tokom 2004. kroz grad je prošlo 7.4 miliona turista, a predviđanja govore da će se na kraju decenije taj broj udvostručiti.

    Šumava


    Planine Šumava obiluju očuvanim šumama, nezagađenim kiselim kišama, i prostiru se duž granice sa Austrijom i Nemačkom. Zbog preterivanja u lovu tokom ranijeg perioda mnoge životinjske vrste su istrebljene. Ostale su uglavnom ptice, a polako se vraćaju i srndaći. Divljeg cveća ima na svakom koraku.

    Šumava je najstariji planinski venac u Češkoj Republici. Između dva venca planina nalaze se visoravni, tako da je ova oblast idealna za šetnju ili hajking. Osim toga, postoji veliki broj makadamskih puteva koji su zgodni za avanturistički vožnju biciklom.

    Zamak Karlstejn

    Karlstejn je najčuveniji zamak u Češkoj Republici i premašiće sva vaša očekivanja. Nalazi se 25 km jugozapadno od Praga, a sagrađen je na litici iznad reke Berounka. Sjajna dekoracija, visoke tavanice i brojni tornjevi ostaviće vas bez daha.

    Informacije - tel: 274 008 154
    Email: rezervace@stc.npu.cz

    Kladruby

    Kladruby se nalazi 35 km zapadno od Plzena, i na ovom mestu je 1115. godine osnovan benediktanski samostan. Nakon kontinuiranog pljačkanja tokom Tridesetogodišnjeg rata savršeno su ga doterali čuveni bohemski umetnici Giovanni Santini i Kilian Ignatz Dientzenhofer. Glavna atrakcija je Crkva Svete device, koju je između 1712. i 1726. Santini rekonstruisao u neviđenom 'barokno gotskom' stilu.

    Informacije - tel: 374 631 773
    Email: kladruby@mybox.cz



    Pećine Koneprusy

    Ljudske kosti, ostaci krznenog nilskog konja, kovnica za falsifikovanje novčića iz 15. veka samo su neke od atrakcija koje ćete videti u ovim impresivnim dubokim pećinama od krečnjaka.

    Ne zaboravite jaknu, jer dole je konstantno prohladno, oko 10C, a tura traje od 45 do 60 minuta.

    Radno vreme za posete:
    jul-avgust: 8:00 AM-5:00 PM
    april-jun: 8:00 AM-4:00 PM
    septembar: 8:00 AM-4:00 PM
    oktobar: 8:00 AM-3:00 PM

    Praški dvorac

    Praški dvorac je jedna od najimpresivnijih zgrada ikada sagrađenih i najveći drevni dvorac na svetu. U 12. veku Praški dvorac je obnovljen do posljednjeg kamena i to u romanskom stilu, dok je za vreme vladavine princa Premysla Otakara II, u 13. veku, restauriran u ranogotskom stilu.

    Radno vreme za posete:
    april-oktobar 5:00 AM-12:00 AM;
    novembar-mart: 5:00 AM-11:00 PM

    Događaji

    U Češkoj Republici je skoro svaki dan neki verski praznik, a 'posebni dani', festivali i javni praznici su široko prihvaćeni. U Pragu se svakog 30. aprila održava češka verzija Walpurgisnachta, i ovde se zove Paleni Carodejnic (Spaljivanje veštica). To je predhrišćansko slavlje čiji je cilj da otera zlo. Politički nekorektno spaljivanje veštica danas je zamenjeno celovečernjim vatrometom na ostrvu Kampa i u dvorištima kuća u praškim predgrađima. Međunarodni muzički festival Praško proleće održava se u maju i junu, Međunarodni sajam knjiga u Pragu je takođe u maju, a Mocartov festival u septembru. Božić i Nova godina se relativno mirno proslavljaju u najvećem delu Češke republike, osim u Pragu gde turisti ne prestaju da divljaju.

    Kako stići

    U Češkoj Republici postoji samo jedan međunarodni aerodrom (u Pragu) ali i čitavih 18 železničkih graničnih prelaza i više od 30 za prelazak motornim vozilom. Voz je dobra varijanta, ako ne i najjednostavnija da se iz Zapadne Evrope stigne do Češke Republike.

    Međunarodni letovi stižu samo u Prag, koji je povezan preko najmanje dvadesetak međunarodnih prevoznika, uključujući i ČSA (Češke aerolinie). U Češkoj Republici karte nisu ništa jeftinije, tako da je bolje da kod kuće kupite povratnu kartu i tako uštedite pare.

    Postoji 30 graničnih prelaza za motorna vozila, i taj broj stalno raste. Da vas policija ne bi kažnjavala, na benzinskim pumpama kupite desetodnevnu vinjetu za autoputeve. Imajte u vidu da su prema statistikama češki vozači najgori u Evropi. Brza vožnja i mrtav ugao prilikom preticanja najčešći su uzroci nesreća.


    Kako putovati po Češkoj Republici

    Unutrašnji avio saobraćaj postoji, i to između Praga i Ostrave, i Praga i Brna. Železnička mreža je odlična, a karte relativno jeftine za zapadne standarde. Vozovi stižu u bukvalno svaki deo zemlje. Autobuska mreža je takođe razvijena i to je najjeftiniji način transporta. Mreža puteva je dobra, ali vozite defanzivno, jer lokalci pate od prebrze vožnje.

    Indeks cena
    Litar benzina: Kč25.00
    Flaša vode: Kč30.00
    Majica suvenir: Kč300.00
    Čokolada: Kč14.00
    Vekna belog hleba: Kč15.00
    Šot šljivovice: Kč35.00
    Gulaš: Kč100.00
    Litar votke: Kč140.00

    Snek s nogu: Kč50-150
    Ručak u restoranu: Kč150-300
    Skuplji restoran: Kč300-400

    Smeštaj

    Youth Hosteli i jeftiniji hoteli: Kč250-1000
    Hoteli srednje klase: Kč1000-3000
    Visoka kategorija: Kč3000-4500
    Deluxe: Kč4500+

    Glavne privredne grane: mašinska industrija, transport, čelik, motorna vozila, cement, keramika, pamuk, pivo
    Trgovinski partneri: Nemačka, Austrija, Slovačka, Rusija, Italija

    Klima

    Klima u Češkoj Republici je prilično hladna. Od maja do septembra prosečna dnevna temperatura je od 20 do 25 stepeni, dok su noći prohladne, od 9 do 14 stepeni u proseku. Kiša ravnomerno pada preko cele godine, s kojom kapljicom više u proleće i jesen. Češke zime su sjajan period da se parkirate pored kamina i pijete neko od čuvenih lokalnih piva dok je napolju mećava.

    Geografija

    Češka Republika je okružena Austrijom, Nemačkom, Poljskom i Slovačkom Republikom, i sastoji se od Bohemije na zapadu i Moravije na istoku. Jedan deo Moravije čini južni deo istorijskog regiona pod imenom Silesia, čiji se ostatak nalazi u današnjoj Poljskoj. Prag, prestonica i Češke Republike i Bohemije, nalazi se na reci Vltavi.

    Češka republika ima predivne i raznolike predele, sa obiljem planina, prijatnih visoravni, nizija, pećina, kanjona, močvara, jezera i velikih bara. Nažalost, na severu zemlje je vazduh često vrlo zagađen a priroda oštećena kiselim kišama, što je zakasneli danak zbog neregulisane industrijalizacije još od 19. veka.

  8. #38

    Odgovor: Destinacije

    Monako, više od Monte Karla

    Pravi utisak o ovom gradu-državi se stiče obilaskom svih pet njegovih kvartova. Monte Karlo je najpoznatiji, mnogi čak stavljaju i znak jednakosti između njega i Monaka. Ali Monako nisu samo kockarnice, glamur, jahte, već i muzeji, parkovi...

    Autorka: Ivana Bašić Palković
    Izvor: B92



    Biti u pravo vreme na pravom mestu, kombinacija je koja obećava. Pravo vreme za obilazak Azurne obale - Cte d'Azur - je mesec maj. Tada je koncentracija događaja po kilometru kvadratnom ovog dela Sredozemlja zaista najveća. Sve počinje filmskim festivalom u Kanu (Cannes), a završava u Monaku (Monaco) gde se vozi trka formule jedan.

    Onaj ko dolazi avionom, sleće na aerodrom u Nici. Onaj ko dolazi brodom, uplovljava u neku od luka. A najveći broj posetilaca dolazi drumskim putem; ili iz pravca Italije, ili iz pravca Francuske. I spušta se u kneževinu niz serpentine. Pogled na morsko plavetnilo, na usidrene jahte, na botaničke oaze među tonama betona i kamenja, činjenica da se točkovi automobila ili autobusa kreću po onoj istoj "stazi" kuda se kreću i bolidi iz trke za Grand Prix, sve to ostavlja snažan utisak.



    A pravi utisak o ovom gradu-državi se stiče obilaskom svih pet njegovih kvartova, a to su: Monaco-Ville, Fontvieille, Moneghetti, Condamine i Monte Carlo. Monte Karlo je najpoznatiji, mnogi čak stavljaju i znak jednakosti između njega i Monaka.

    Ono što može da zbuni jeste činjenica da ako je Vatikan i država i grad, ako je San Marino i država i grad, kako to da Monako ima Monte Karlo; i još sve to na nepuna dva kilometra kvadratna? No, Monte Karlo je samo nezvanično glavni grad, a razlog tome je taj što se tamo nalaze kockarnice, hoteli, sve ono što povećava budžet ove male države. Jer kockanje ovde i jeste glavna privredna grana.

    Kockarnice, novac, grand pri formule jedan, skupi automobili, jahte, jet set, glamur, poreski raj, život na visokoj nozi... sve su to zapravo asocijacije na Monte Karlo. Ali, Monako je mnogo više od Monte Karla!

    Monaco -Ville

    Ovo je Stari Grad, najlepši i najstariji deo kneževine. Izgrađen je na vrhu stene i isturen tako da je sa svih strana okružen Mediteranom, u zaleđu je još viša planina, a kada se gleda dole, na nekim mestima je vrlo strma obala.



    Tu se nalazi Prinčeva palata – rezidencija Grimaldijevih. Izgrađena je kao tvrđava još 1215. I danas tu žive pripadnici vladajuće dinastije. Jedan deo palate je otvoren za posetioce. Tu se nalaze galerije, soba sa tronom, salon Luja XV, Plavi salon, kapelica, toranj, dvorište sa čuvenim stepenicama, gde se često izvode koncerti klasične muzike.

    Ispred palate se uvek nalazi par čuvara (počasna straža), i svakog dana u pet minuta do podne se izvodi smena straže. To je zanimjiva mala predstava, te je dobro tajming posete Starom Gradu podesiti da se ovde zateknete baš tada. A i jedna je od besplatnih atrakcija.

    Napoleonov muzej je istorijski muzej.

    Okeanografski muzej i akvarijum je najlepša građevina Monaka. Princ Albert I je bio zaljubljenik u more i ovaj muzej je njegova fondacija. (Muse ocanographique de Monaco)



    Katedrala, sva od mermera. U njoj se redovno održavaju službe, a tu su sahrajeni i Grimaldijevi. Tu je i grob Grejs Keli, princeze od Monaka, Gracie Patricie.

    Tvrđava Antoin, izgrađena je u 18. veku, služila je u odbrambene svrhe, a danas je letnja pozornica.

    Fontvieille

    Uglavnom svi hrle na drugu stranu, u pravcu kockarnica i maršutom formule, a ovaj kvart je jedan od najlepših i relativno je nov. Prepoznatljiv je po stadionu Luis II, ali se tu nalaze i razni muzeji (Muzej poštanskih markica i novčića, Muzej Naval- muzej maketa brodova, Muzej oldtajmera koji su vlasništvo Renijera III), mini zoo vrt, parkovi, izložbe na otvorenom.

    Za sve ove izložbe plaća se ulaznica od 3 do 5 €, ali postoji jedna neobična izložba koja je svakome dostupna; to je Chemin des Sculptures, izložba stotinu bronzanih skulptura u jednom parku. Nedaleko odavde se nalazi i predivan ružičnjak koji nosi ime princeze Grejs Keli.

    Moneghetti

    Ovaj kvart je gore na brdu. Tu se nalazi egzotičan vrt (Jardin Exotique de Monaco et la Grotte de Monaco) koji je ujedno i vidikovac i antropološki muzej.



    Condamine

    Kondamin je luka u kojoj su usidrene sve one jahte bogatih i slavnih. Tu se nalazi i pijaca, kao i velikih broj prodavnica, ali i gomila raznih restorana, kafića, barova. Čuvena je ulica Rue Princesse Caroline.

    Monte Carlo

    Čuven je kazino Casino Monte Carlo, koji nije samo kockarnica već i zgrada opere i baleta, koju je projektovao arhitekta Šarl Garnije (čije je delo i čuvena Opera u Parizu). Monte-Carlo Casinos : Tables, slot machines, luxury casino on the Cote d'Azur. i Bienvenue sur le site de l'OPERA DE MONTE-CARLO

    Japanski vrt u Avenue Princesse-Grace potpuno odudara od sve one gužve, sav je kao stvoren za zen meditaciju. Vegetacija, voda, kamenje i mostići prave harmoničnu atmosferu.

    Najbolji način obilaska ove minijaturne države Mediterana jeste pešice, nogu-pod-nogu bulevarima (koji uglavnom imaju imena članova dinastije Grimaldi). Postoje i neobični liftovi (umesto čekanja na zeleno svetlo na semaforu) kojima se može preći na suprotnu stranu ulice, a takođe i skratiti put penjanja, jer je teren brdovit.

    Ono što ovoj mini državi na obali Sredozemnog mora daje poseban šarm jeste geografski položaj i prirodna lepota. Ono što je obavija velom mističnosti jeste njena neobična istorija. Ono što je čini privlačnom jeste njena ekonomska politika. I sve to, primamljivo je za turiste.
    Poruku je izmenio Morpheus, 04.08.2010 u 21:13

  9. #39

    Odgovor: Destinacije

    Oslo - prestonica Vikinga

    Drvene kuće sa travom na krovovima, muzeji posvećeni Vikinzima, Holmenkolen skakaonica i Vigelandov park samo su deo specifične ponude norveške prestonice. Ako želite da vidite ljude koji su rezervisani, a ipak srdačni, onda je ovaj grad definitivno za vas.

    Nenad Bumbić (Izvor: Travel Magazine)




    Čekajući šest sati let za Oslo na Aerodromu u Minhenu, uz neograničene količine čajeva, Jakobs kafe i novina, čovek u potpunosti shvati značenje poslovice da i bog voli besplatne stvari! Pa, dobro, i nije marketing tako loša stvar - još samo da neko reklamira i toalet papir kad se stomak pobuni protiv kombinacije čajeva, mleka i kafe. Napokon sedoh u avion, uz osećaj sreće koji samo sledi posle "čamljenja čekajući četlji", pardon, šest sati. Osoba pored mene beše tipčna Skandinavka - plava i stereotipno rak crvena posle posete sunčanim krajevima. No, stereotipija se završila čim je čula da sam iz Srbije: rekla mi je marš u p... m... i tako dala "predlog" za moje naredno putovanje. Kako tad bejah neiskusan, pomislih ja da je to nešto posebno, no u toku moje posete se ispostavilo da Norvežani misle da je zabavno, a i ljubazno, da psuju na srpskom, tako da su neki pokazivali svoje znanje naših psovki, umesto pozdravljanja dosadnim frazama poput dobar dan.

    Koliko god da to zvuči neverovatno, ali nikada više nisam psovao nego tih dana u Norveškoj. Posle veoma prijatnog dvočasovnog leta, uz interkulturalnu razmenu iskustava, novi aerodrom u blizini Osla dodatno je podigao očekivanja o arhitektonskim dostignućima Norvežana.

    Ideja arhitekte je bila da zgrada bude u obliku prevrnutog vikinškog broda, što je, delimično, i ostvareno uz skladno kombinovanje drvetom obloženih greda sa modernim materijalima. Aerodrom je ispunjen sitnim zanimljivostima, poput zvučnog "tuša" ispod kojeg se čuju različite melodije, a izvan crte oko njega - aerodromsko komešanje. Svojevremeno su ispod "tuševa" bile postavljene ležaljke, no kako su se pojedinci zadržavali u njima i po nekoliko sati, sada mi možemo da se "kupamo" samo dok nas noge ne zabole. Ako vas niko ne čeka po sletanju, sledi vam, ipak, pravi pravcati tuš cena, pri pokušaju da dođete do grada koji je na oko 50 kilometara od aerodroma. Ljubazno osoblje na aerodromu će vas uputiti na "Aerodrom ekspres" koji ide na svakih dvadesetak minuta, po razumnoj ceni od 150 kruna (oko 18 eura). Interesantno je da gotovo svi Norvežani propuste da napomenu da između Osla i aerodroma saobraćaju i regionalni vozovi, koji stižu za isto vreme, a za gotovo upola manju tarifu, u zavisnosti od kategorije voza. Da stvari budu čudnije, gotovo svi Oslovčani su delovali iskreno iznenađeno kada sam im spomenuo tu razliku u ceni. Posle kraće vožnje regionalnim vozom, stiže se do stanice Oslo Central na kojoj se obavezno treba "naoružati" mapom i svim ostalim besplatnim materijalima.

    Prvo jutro sam koristio za obilazak muzeja, kojih ima zadivljujuće mnogo. Većina muzeja je koncipirana tako da budu interesantni i osobama koje, inače, nisu sklone obilasku tih institucija, uključujući tu i autora ovog teksta.



    Pre nego što krenete u istraživanje Osla i njegovih muzeja, obavezno kupite Oslo propusnicu (Oslo Pass) koja će vas uvesti u gotovo sve što je vredno videti, a obezbeđuje vam i besplatnu vožnju svim vozilima gradskog prevoza, uključujući i brodiće, kao i popuste u restoranima, prodavnicama... Moćnu malenu, a plavu karticu, možete kupiti u bukvalno svim hotelima, hostelima...

    Posle obimnog doručka, krenuh ka muzejima posvećenim vikinškom istraživačkom duhu. Prvo što otkrih bi čudan nedostatak ljudi na uspavanim ulicama. U jutarnjim časovima gotovo se isključivo mogu videti penzioneri i mladi roditelji. Očigledno je da Norvežani u to vreme ili rade ili štede novac, tako što su negde na godišnjem odmoru. Ovo poslednje ćete potpuno shvatiti posle nekoliko dana u Norveškoj. Krenuh peške ne bih li osetio malo atmosferu grada, a put me nanese do parka Kraljevog dvora. Bukvalno je moguće pokucati na prozor dvora, a kraljeva straža je tu samo kao "dodatak" za lepe slike turista. Nekoliko dana kasnije, vraćajući se noću pored dvora, primetio sam nekoliko tinejdžera koji su kralju "pevali" neku norvešku "uspavanku" pod prozorom. Ma vole kralja svog da zabave, ako pati od nesanice u tri ujutru! Posle su mi Norvežani objasnili da je to poprilično uobičajeno (iako kralj uopšte tu i ne živi) i da sam verovatno prisustvovao izvedbi antirojalista koji su, inače, manjina u svom narodu. Doduše i drugi Norvežani, često pod alkoholom, pokazuju svoje vokalne i retoričke (čitaj vikačke) sposobnosti kralju. Nastavih dalje, odlučivši da do muzeja posvećenim Vikinzima i ostalim hrabrim istraživačima prekomorskih prostranstava dođem kako dolikuje - brodom, u stvari brodićem, no ajde de.

    Brodići na liniji gradskog prevoza broj 91 (koji saobraćaju od maja do septembra) polaze često sa doka broj tri ispred Gradske skupštine (Radhuse) u kojoj se, inače, dodeljuje i Nobelova nagrada. Iskrcavši se sa broda, naizgled odlučno sam krenuo da vidim na čemu je to Hogar Strašni Viking plovio. Međutim, ipak me je znak za Muzej norveške narodne kulturne istorije (Norsk Folkemuseum) skrenuo sa puta, iako mi je ime zvučalo krajnje odbojno. Na kraju se ispostavilo da je ovaj muzej, možda i zbog niskih očekivanja, odličan i to ne samo zato što ima prave kuće, crkve, čak i cele kvartove Osla iz različitih vekova, već i zbog interaktivnog dela izložbe.



    Neposredno posle ulaza u muzej, priključio sam se jednoj od mnogobrojnih grupa sa krstarenja koje su imale sopstvene vodiče. Posle prolaza pored prve tradicionalne kuće, koje su sve imale drvene krovove prekrivene slojem zemlje i trave, spoznah koliko je "lepo" biti vodič. Tokom naše ture od oko sat vremena, barem petnaestak osoba je pitalo zašto su sadili travu na kući. U to vreme je to bio najbolji način termoizolacije. Uloga trave se ogleda u sprečavanju erozije. Čak se i sada, naročito u srednjoj i severnoj Norveškoj, dobar deo kuća i dalje gradi sa slojem zemlje i trave na kući.

    Koliko Norvežani vole drvo može se videti i iz činjenice da su i crkve pravili od drveta, čak i u 20. veku. Doduše, u samom Oslu teško da ćete videti drvenu crkvu, jer je kralj Kristijan posle velikog požara koji je uništio gotovo ceo grad, zabranio korišćenje drveta kao osnovnog građevinskog materijala. U starijim, manjim mestima, i dalje je moguće videti funkcionalne drvene crkve. Koliko god da ove crkve deluju simpatično spolja, iznutra izgledaju veoma sumorno, prvenstveno jer su zbog velikih hladnoća pravljene gotovo bez i jednog otvora za svetlost, zbog čega je unutrašnjost bila iznenađujuće mračna. U gotovo potpunom nedostatku unutrašnje dekoracije ovih crkava, veoma se dobro odražava kako to Norvežani vole da definišu "skandinavski racionalni odnos prema religiji". Posle osnovnih saznanja o životu Norvežana na tlu, osetih želju da saznam čime su to Vikinzi plovili do pogodnih mesta za pljačku, kako je to već opisivano svakog petka u mom omiljenom Politikinom "Zabavniku" kroz pustolovine Hogara Strašnog. Muzej vikinških brodova je na nekih petnaestak minuta hoda od Muzeja norveške narodne tradicije niz ulicu u kojoj je teško videti nekog Norvežanina od vrve turista. Prvo što se vidi u zgradi muzeja je brod sa nalazišta Oseberg, nađen početkom 20. veka. Sam brod je po pretpostavci korišćen za putovanja pored obale i kroz fjordove, a koristila ga je najverovatnije bogata porodica u 9. veku. Posle kratkog opisa plovnih karakteristika broda, pomalo se iznenadih njegovom konačnom namenom. On je, naime, služio kao boravište za život na "onom svetu" svojoj bogatoj vlasnici.



    Pomalo u čudu čitam listu stvari koje su tu nađene, među kojima je "i telo, verovatno, sluškinje koja je sahranjena u samoj posmrtnoj komori, kako bi se našla svojoj gospodarici". Biće da je stvarno posluga iskreno želela dug život svojim poslodavcima. U samom nalazištu nisu nađeni vredniji predmeti, jer gde god ima bogatih grobnica, tu ima i pljačkaša. Ista priča važi i za ostale brodove koji su, takođe, bili grobnice svojim vlasnicima. Suprotno mojim očekivanjima, nijedan od brodova u muzeju nije pronađen u moru ili oblasti iz koje se more povuklo. U Norveškoj postoji više grobnica Vikinga, od kojih su mnoge poprilično udaljene od mora, tako da su neki sretnici vukli brodove pomalo kao Egipćani kamenje za grobnice svojih faraona. Biće da su ljudi u suštini isti bilo gde. Elem, posle povuci potegni, brod je ukopavan, a sluškinje su se dobrovoljno javljale da pomognu svom gospodaru na putu do mesta za mrtve. Pored počastvovane sluškinje, pokojni je sa sobom vodio, po pravilu, konja i psa. U znatnom delu Norveške ljudi su u prošlosti kremirani, da bi se potom pepeo preminulog i njegovog broda zakopao.

    Torova istraživanja toplih krajeva (kratka priča o tvrdoglavosti)

    Osećajući pomalo tugu što Hogar i nije baš bio onakav kakvim sam ga zamišljao, nešto poput deteta po saznanju da Deda Mraz ne postoji, krenuh da vidim po čemu je to turistička agencija Kon-Tiki dobila ime. U Muzeju o Toru Hejerdalu se ispostavilo da su sve priče o ovom čoveku, koji je ceo život posvetio dokazivanju teorije da su pripadnici drevnih civilizacija bili sposobni da prelaze okeane, tačne. Pošto je njegova knjiga, a i teorija bila ponekad i ismevana, čoveku puče film, pa napravi splav od jedne vrste lakog drveta iz Južne Amerike i 1947. krenu na put, ni manje ni više, nego od Perua do ostrva u Polineziji. Put - prava sitnica: svega sedam hiljada kilometara. Da se zna ko je u pravu!!! Trebalo je 101 dan da splav Kon-Tiki uplovi u istoriju, a 1951. je dokumentarac o ovom putešestviju nagrađen Oskarom. Posle ovog putovanja, Torova teorija je postala veoma popularna, doduše više u širokoj javnosti, nego među stručnjacima. Torova želja za dokazivanjem je posle ovog uspeha samo porasla. Naredni izazov je bio preploviti okean brodovima od papirusa, to jest, koristeći tehnologiju kojom su raspolagali stari Egipćani. Tako je 1969. usledila ekspedicija RA, imenovana po egipatskom bogu Sunca. Prvo putovanje je bilo između Maroka i Meksičkog zaliva, a završilo se neslavno. Brod se raspao blizu Kariba. Tor bi uporan, te je ekspedicija RA II naredne godine stigla do Barbadosa, posle samo 57 dana. Zahvaljujući činjenici da je Tor mislio da su statue na Uskršnjem ostrvu dokaz kontakta sa južnoameričkim narodima, danas možete videti ove statue u njegovom muzeju. Ironično je što su Torova istraživanja na Uskršnjim ostrvima, na kraju, pružila dokaze suprotnoj strani, mada nekim čudom eksperti u muzeju to ne znaju.

    Hladni krajevi...

    Koliko je jak duh pomorskih istraživača u Norvežanima, vidi se u Muzeju polarnog broda Fram, koji je napravljen tridesetih godina prošlog veka. Tumarajući po palubi, mašinarnici, posmatrajući primitivne alatke kojima su se ovi istraživači služili, konstantno mi se kroz glavu vrtelo pitanje šta li je ove mornare motivisalo da rizikuju svoje živote na -50 C ? Biće da su Norvežanke zaista opasne supruge.



    Tajna uspešnosti ovog broda je u njegovom trupu, koji je pri pritisku leda, izlazio na površinu. Doduše, ovaj brod je više bio nošen ledom, nego što je sam plovio po Severnom ledenom okeanu.

    Vredi još posetiti Pomorski muzej, čak i ako vas ne interesuje pomorstvo, zbog odličnog filma o norveškoj obali i priobalnim mestima, kao i o nekim spektakularnijim fjordovima. Više od pola filma je iz ptičije perspektive i zaista dobijate osećaj kao da ste u panoramik dirižablu.

    Zbogom more, hajmo u planine...

    Posle povratka u grad i nekoliko sendviča sa braon sirom koji Norvežani veoma vole, a meni, i samo meni, ima ukus kikiriki butera, krenuh van grada ne bih li pre zalaska sunca bacio pogled na Oslo i njegov fjord sa Holmenkolen skakaonice. Na kraju, verovatno zbog preterane reklame, pogled i nije delovao baš najspektakularnije. No, zato je skakaonica neobično delo, sa kupolom do čijeg vrha se dolazi posle 109 metalnih stepenika postavljenih u pakleno toplom betonskom tunelu (ponegde ukrašenom Elan-ovim skijama). Kupola je, verovali ili ne, hermetički zatvorena i fantastična demonstracija efekta staklene bašte. Na kraju shvatih da je neotvaranje prozora na kupoli, ipak, veoma pametno, jer skraćuje vreme boravka u njoj, gde inače ne bi bilo mesta, a i fantastično pospešuje prodaju vode i pića u podnožuju skakaonice.

    Norvežani ne bi bili Norvežani da i ovde nisu napravili muzej i to prvi Skijaški muzej na svetu. Posebna atrakcija je ski simulator. Iako sam se nadao simulaciji skijaškog skoka, na kraju sam saznao kako izgleda poskočiti pri brzini od 130 kilometara na čas tokom simuliranog veleslaloma.



    Vraćajući se u grad, poprilično umoran, nisam ni očekivao koliko ću naučiti o Norvežanima tokom mog večernjeg izlaska sa prijateljima. Na putu do druga koji, poštujući tradicije svog naroda, živi na brodiću usidrenom u jednoj od marina, prođoh pored velike atrakcije za japanske turiste - statue gole žene. Dok me je već pospanog uspavljivalo ljuljkanje brodića, Tomas me je rasanjivao pričama o Japancima koji često diraju bradavice statue, a nekada i... Hm da.

    Vigeland park - životno delo Gustava Vigelanda

    Na konkursu za ukrašavanje grada fontanom 1907. godine odabrano je rešenje Gustava Vigelanda. Tada niko nije mogao pretpostaviti da će vajar posvetiti ostatak svog života stvaranju 192 statue koje krase ovaj park. Statue predstavljaju scene iz svakodnevnog života ljudi, od rođenja pa do smrti. Kuriozitetno je i to da je Vigeland radio sve modele sam, bez pomoći, dok je klesanje prepustio osobama koje je smatrao kompetentnijim za to. Od ulaza u park, put vodi preko mosta ukrašenog statuama do monolita koji se nalazi na uzvišenju. Na mostu se nalazi 56 bronzanih statua od kojih je najpoznatija skulptura "Ljutog deteta". Većina figura deluje uznemirujuće, ponekad su i na granici ukusa, a retke su figure koje prikazuju lepotu življenja.

    Sam monolit je visok oko 15 metara, a izrađen je iz jednog granitnog bloka. Vigeland je stvarao model gotovo dve godine, a 14 godina je bilo potrebno da tri kamenoresca završe 121 figuru na monolitu. Monolit je postavljen 1943, pred samu Vigelandovu smrt.

    Sedeći na toplom suncu, motajući po glavi statue, učini mi se da bi možda park bio prijatniji da je na konkursu pobedio neko drugi.

    Povratak...

    Kada bi neko pisao knjigu o toaletima, WC na Glavnoj stanici u Oslu bi bio jedan od interesantnijih. Kada uđete, malo vas začudi što iza stakla sedi uniformisani čuvar. Po obavljenom poslu, primetih da se iz stražarove sobe vidi unutrašnjost ženskog WC-a. Zbunjeno počeh da gledam dame kako popravljaju šminku, kosu... Izvadim foto-aparat i klik, klik... I upoznam čuvara WC-a. Usledilo je brisanje sličica i objašnjenje da je radi održavanja higijene, bezbednosti i javnog morala (šta je mislio pod javnim moralom, ne znam) postavljeno dvosmerno ogledalo.

    Meni je sve delovalo pomalo kao skrivena kamera. Bilo kako bilo, kada u Oslu kažu javni WC - zaista misle javni!
    Poruku je izmenio Morpheus, 04.08.2010 u 21:13

  10. #40

    Odgovor: Destinacije

    Nepal – čuvar najviših vrhova sveta!

    Uklješten između najmnogoljudnijih zemalja sveta, Kine, komunističkog giganta i Indije, demokratske republike, a u posedu najviših vrhova sveta, među kojima je najpoznatiji Mont Everest, nalazi se Hindu kraljevina Nepal.

    Piše Dragan Andrić, čitalac sajta B92.



    Ova zemlja je, kao i ovaj deo sveta inače, puna kontrasta, u kojima se prepliću siromaštvo, mistika, religija, duhovnost, umetnost i politika. Nepal je posle Butana, najsiromašnija zemlja sveta, ima jaku marksističko lenjinističku struju, verovatno pod velikim uticajem Kine. Ono što ipak dominira ovim azijskim prostorima je ta nadrealna prisutnost duhovnosti i religioznosti u svakodnevnom životu. Ogroman broj velelepnih hramova i božanstava vas prate na svakom koraku.

    Živopisna prestonica Nepala, Katmandu, je bio prva stanica na mom putovanju kroz Nepal i Indiju. Ime ovog grada je, oduvek, nekako magično odzvanjalo u mojim ušima, sublimirajući eho daleke i egzotične kulture.

    Zanimljivo je da dok sam uzimao vizu u nepalskom konzulatu u Njujorku, službenik je videvši odakle sam, vrlo veselo započeo priču o …, kome drugom, nego o Titu i njegovoj nekadašnjoj poseti Nepalu. Eto i posle toliko godina njegov duh nas i dalje prati.

    Najbolji period za posete ovim područjima je od novembra do februara, kada je temperatura najprikladnija, a nema ni monsunskih kiša. Svi preporučuju da se pre dolaska ovde dobiju određene vakcine, usled mogućih bolesti, koje u našem delu sveta nisu tako raširene. Treba paziti da se jede u sigurnijim restoranima i da se hrana ne uzima na ulici. Takođe preporučljivo je da se koristi samo flaširana voda, čak i za pranje zuba



    Prvi susret sa Nepalom i Katmanduom bio je prilično šokantan. Iako sam na određeni način bio spreman na ono što me čeka, ipak je direktan kontakt sa realnim svetom, nešto što se teško može opisati. Neko reče da “ovde sve trči prema tebi”. A to sve, su između ostalog, gomile ljudi, koje te saleću već na aerodromu, pri čemu trojica ubacuju kofer od 20 kila u taksi, ne bi li se ogrebali o napojnicu, pri tom se pored vozača smešta još jedan “padobranac”. Tada shvatam da je to tip iz neke agencije, koja se bavi iznajmljivanjem soba u hotelima, kao i organizovanjem drugih aranžmana vezanim za izlete van grada. I dok putujemo ka mom hotelu, deli vizit kartu i objašnjava gde se nalazi sedište agencije i ljubazno daje informacije o samom gradu.

    Glavni utisak, pri prolasku gradom, je da veći deo grada podseća na siromašna, pretežno romska naselja u našim krajevima, sa trošnim kućama, udžericama. Odmah sam se upoznao i sa suludim saobraćajem u kojem se trubi na sve strane, brzo vozi i nekim čudom svi uspevaju da se izbegnu . Gomila rikši, motora, automobila, kombija, kamiona, bicikala, pešaka i sve to u jednom oblaku prašine, u uskim ulicama, bez jasno odvojenih trotoara, tako da se svi kreću zajedno i pešaci i sva moguća druga prevozna sredstva, računajući i svete krave, koje besciljno lutaju.

    S obzirom da je Katmandu prava meta za turiste, kao prometna vazdušna luka i baza za mnoge dalje akcije ka planinskim vrhovima Himalaja ili Tibeta, prepun je hotela.

    Grad se nalazi u dolini, odakle se pruža pogled na gorostasne Himalaje. Rano jutarnje Sunce čini dolinu i sam grad mistično bajkovitim. Dok se život budi, svetlost se prosipa po krovovima kuća i hramova, čije se religiozne konture naziru u jutarnjoj izmaglici izranjajući lagano na svetlo dana. Pri tome ceo ambijent upotpunjuje galimatijas raznih zvukova, od sirena automobila, preko muzike iz hramova, graktanja ptica do vrisaka majmuna.

    U Katmanduu zbog blizine Tibeta, ima dosta budističkih hramova i monaha, koji skladno egzistiraju sa hindu tradicijom. Do Lase, glavnog grada Tibeta, je nekih 900 km pri čemu se penjete i do visine od oko 5000 metara, sa spektakularnim pogledima na himalajski venac. Veliki broj tibetanskih budističkih sveštenika je ovde u egzilu, pošto je Tibet zauzet od strane Kine još 1950. godine, a brojni sveštenicu su nakon toga morali da izbegnu iz zemlje, uključujući i Dalaj Lamu. Buda se u Hinduizmu smatra jednim od reinkarnacija Boga Višnu. Rođen je u Nepalu, u mestu Lumbini, blizu sadašnje granice sa Indijom, u kraljevskoj porodici. Sa 29 godina je napustio palatu i porodicu i krenuo u potragu za prosvetljenjem.



    U gradu se nalazi i najveća budistička stupa na svetu (stupa je vrsta monumentalne budističke relikvije), Bodnat, koja fascinira svojom grandioznošću i jednostavnošću, sa očima Bude, koje gledaju na sve četiri strane sveta. Na jednom od brda u blizini centra grada nalazi se i čuveni budistički hram, koji se zove Hram majmuna, do kojeg se stiže tako što se uspenjete brojnim stepenicama, koje vode do vrha. Skulpture Bude u meditativnoj lotos pozi se nalaze u podnožju, a tipična budistička stupa, na vrhu odakle se pruža lep pogled na grad. Naravno u samom hramu, a i oko njega, muva se veliki broj majmuna. Jedno od Hindu božanstava je i Hanuman, čovek sa glavom majmuna, koji je veliki i hrabar ratnik.

    Katmandu obiluje brojnim hindu hramovima, koji dominiraju gradskim trgovima. Mnogi hramovi su pod zaštitom UNESCO-a i predstavljaju remek dela hindu arhitekture. Većina je pravljena u pagoda stilu, na nekoliko spratova, sa rezbarenom drvenom fasadom. Gde god se okrenete susrećete se sa brojnim božanstvima iz hindu panteona.

    Hindu mitologija bogova sadrži veliki broj likova, koji predstavljaju manifestacije, i reinkarnacije vrhovnih bogova. Od svih Bogova vrhunsku poziciju ima Brama, koji u stvari simboliše univerzalnu dušu. Višnu je jedan od centralnih Bogova u hindu panteonu i predstavlja Boga koji održava sve postojeće. Drugi značajan i prisutan Bog je Šiva, koji ima dva aspekta – kreator i rušitelj., zatim tu su još i Ganeš, čovek slon, koga je najlakše prepoznati i koji je najpopularniji (Šiva je njegov otac, koji mu je greškom odrubio glavu, a zatim je morao da je vrati, ali tako što bi to bila glava prve životinje, koja je naišla). Ganeš je simbol mudrosti i prosperiteta. Tu je i Krišna, koji svira flautu i igra. Muške bogove prati i veliki broj ženskih boginja, kao što su Parvati. Sarasvati, Kali, Durga itd. Kroz ceo Nepal i Indiju se prostire veliki broj svetilišta posvećenih ovim bogovima, sa njihovim skulpturama i simbolima, koji se poštuju i osveštavaju svakodnevno.

    Gde su koreni ove jedinstvene i stare religije?

    Jedna od najstarijih svetskih civilizacija je cvetala u dolini reke Ind, u današnjem Pakistanu, u periodu od otprilike 2600 do 1500 godine pre Hrista. Hiljadu i petsto godina pre Hrista, arijevska nomadska plemena su zaposela prostor severozapadne Indije, donoseći sa sobom i Vede, koje čine jezgro Hindu religije i prihvaćene su kao sveti tekst i božansko otkrovenje. U početku su se prenosile samo usmeno i predstavljaju božanske himne. Kasnije su napisane Upanišade, zatim i čuveni epovi Mahabharata i Ramajana, u okviru kojih se izdvaja i Bagavad Gita, koja na neki način predstavlja Bibliju Hinduizma.

    Hinduizam, tradicionalna religija Nepala i Indije predstavlja više filozofiju i način življenja nego dogmatsku strukturu. Centralni pojmovi su Darma i Karma. Darma se odnosi na unutrašnji moralni zakon, koji je u biti celog života i postojanja, a Karma je vezana za ciklus radjanja i umiranja. Verujući u reinkarnaciju, ponovno rađanje, u hinduizmu postoji i verovanje da čovek svojim dobrim ili lošim postupcima gradi svoju karmu i ponovo se rađa radi učenja lekcija i otplaćivanja svojih dugova, koje je napravio u prethodnom životu. Sve dotle dok ne postigne oslobođenje, odnosno potpuno stapanje sa univerzalnom dušom sveta.

    Nakon tri dana, obilaska grada i hramova, otišao sam na izlet i planinarenje do okolnih Himalaja. Posle prašnjavog, suludog i natrpanog Katmandua ovo je bila osvežavajuća promena. Prizori zalaska i izlaska Sunca iznad Mont Everesta i ostalih vrhova su veličanstveni i oduzimaju dah. Prolazeći kroz idilična nepalska sela, sa terasastim padinama, na kojima se obrađuju pirinač i ostale kulture, upija se neki zdravi prirodni ambijent i vedri duh. Utisak koji sam brzo stekao je da su Nepalke možda najlepše žene na svetu. U svojim koloritnim sarijima koje nose čak i kad rade na poljima, elegantne, dostojanstvene i čulne.
    Poruku je izmenio Morpheus, 04.08.2010 u 21:12

  11. #41

    Odgovor: Destinacije

    I ja sam ga obisla ovog leta.. Ipak sam nasla tekst koji je napisao neko drugi. Jer je lep i ispravan.


    Grad Mačice i Vidre



    Nisam imao tu sreću da ranije boravim u Gradu. Sve đačke ekskurzije koje su vodile ka njemu nekako su me zaobišle, a od početka devedesetih za nepostojanje bilo kakve mogućnosti za posetu postarali su se ludaci koji su na Grad bacali užareno gvožđe.

    Na Vidovdan prošle godine (po naški, jelte) u ne baš svečanom ruhu (izvinite, g. Antoniću i dežurne patriote), kombi iz Herceg Novog stao je ispred zgrade hotela Hilton (iliti Grand Imperial), koji je ostao gotovo nepromenjen tolike godine. Izašavši iz klimatizovanog vozila (taj dan bilo je skoro 35 stepeni) našli smo se u gradskoj vrevi, zapljusnuti brojnošću raznih jezika koji se u Gradu govore. Još uvek van gradskih zidina, gledali smo otvoreni autobus kako prolazi. Nije da nismo videli takav autobus ranije, ali onaj na kojem piše Dubrovnik izgleda potpuno drugačije. Ili je atmosfera već počela da uzima danak. Najturističkiji mogući ulaz, onaj sa Pila, vrveo je od ljudi. Zaustavljamo stariji bračni par da nas fotografiše, nešto kasnije, eto ponovo njih sad se već znamo, pa ih zamolimo za još jednu fotografiju, na drvenom mostu koji vodi u stari grad.

    Na ulasku tabla sa natpisom, tek da podseti ko i kada je odlučio da se sa lepotom obračuna bombama. Činjenica da se na tabli pominje etnička grupa kojoj pripadam nije nimalo lagodna. Možda za većinu ljudi u mojoj zemlji pominjanje Dubrovnika znači prisećanje na Grad u kome su se zenge međusobno pičkarale u uličnim borbama i palile gume da bi se stekao utisak da ih neko zaista gađa, ali ja nisam među tom većinom. Mene je bilo sramota. Jedno je slušati priče, a sasvim drugo videti one silne crvene tačke koje označavaju mesta koja su direktno pogođena i krovove kuća koji su izgoreli. Jedan od mnogobrojnijih vodiča, koji se čuju sa svih strana, govori svojim gostima tekst, rutinski naučen, a meni opet tako bolan ni tokom Drugog svetskog rata, ni ranije, Grad nikada nije ovako direktno i beskrupulozno napadnut.



    Izlazak na Stradun odnosi svu teskobu jednim pokretom. Besprekorno popločana ulica, bez ijednog komadića bilo kakvog smeća, sa mnoštvom sveta koji se tiska okolo i junsko sunce koje tera na momentalni marš na Onorfijevu česmu i obnavljanje zaliha u našim čuturicama. Na česmi jedan Dubrovčanin udara u tradicionalni instrument dok ga plesnim pokretima, na opšte oduševljenje prisutnih, prati turista iz Azije. Franjevački samostan verovatno ima najviše posetilaca, jer je prva značajnija građevina na koju se naiđe, pod uslovom da se već niste pripeli na gradske zidine (ukoliko za to planinarenje imate novaca, jer nije nimalo jeftino). Teško je i pobrojati sva mesta koja bi trebalo posetiti, jer sve okolo odiše bogatom istorijom i za posetioce sa bujnijom maštom i mogućnošću fabrikovanja sopstvenih slika postoji realna opasnost od potpunog blokiranja mozga, jer je navala informacija i drevnih ilustracija prevelika. Gužva oko Orlandovog stupa, simbola dubrovačke državnosti nastalog 1419. godine ogromna je. I taman kad se uhvati prilika da se ispred njega fotografiše, u kadar upadaju desetine turista koji tuda normalno prolaze gledajući svoja posla. Odmah iza, kod crkve Svetog Vlaha, jedan stariji gospodin iz Engleske u društvu svoje supruge kroz osmeh saopštava da je tačno znao šta ću da ga pitam. Dok nas fotografiše, iznenada se odnekud pojavljuje dašak vetra i mojoj ženi zadiže haljinu. Supruga novopečenog izvođača ovekovečujućih radova, prava engleska gospođa, prilazi i diskretnim pokretom vraća vrh haljine u pristojan položaj.



    Podno tvrđave svetog Ivana, jedna Francuskinja ne prestaje da priča, verovatno neku zanimljivu priču, ali na našu žalost, na svom maternjem jeziku. Verovatno je objašnjavala da je spremna da nas ponovo fotografiše, ali to nismo mogli da znamo, sve dok se nije pojavio njen muž, kojem smo uspeli da objasnimo da smo sasvim zadovoljni urađenim. Sunce je pržilo sve nemilosrdnije, pa smo odlučili da sednemo na jednu klupu, tu blizu, u hladu, gledajući sve vreme ka luci, gde su neprestano uplovljavali i isplovljavali turistički brodovi. Žene kao žene, ne može ih mimoići obavezni odlazak u toalet. Pred ženskim ogroman red, u muški ulaze tek sporadično. Prijatno iznenađenje u vidu besplatnog korišćenja. Žena mi uz čuđenje priča kako je neko dete, koje je pričalo španski, jasno stavilo do znanja (začepivši nos) da ne želi da uđe u takav toalet. Po izlasku iz toaleta, ni ona ni ja nismo mogli da zamislimo kakav je to toalet na koji je to dete naviklo, budući da je onaj koji smo mi koristili javni, bio besprekorno uredan i veoma moderan (javni i uredan kod nas gotovo nikada ne idu zajedno).

    Iako još u Herceg Novom pripremljeni na obilazak Grada (uredno smo dobili mapu sa najvažnijim mestima koja treba posetiti) odlazimo ka turističkom birou, gde se, opet besplatno, dele vrlo raskošno odštampane brošure. Iz kuće u kojoj je biro izlazim sa jednim časopisom u rukama pride volim da verujem da se on inače ne deli ostalim gostima, već da su ljubazni domaćini osetili lirske damare u pogledima gostiju iz Vojvodine (ovo se može odnositi jedino na moju ženu ako ćemo do kraja pošteno da govorimo). Malo ispod, zapravo bliže dominikanskom samostanu (osnovanom još u 1225, a građenom od kraja XII pa do kraja XVI stoleća) jedna gospođa u tradicionalnoj nošnji prodaje suvenire. Suočen sa navalom svih mogućih jezika i (pokazaće se) bespredmetnim strahom od sopstvene ekavice, gospođi se obraćam na engleskom, sa željom da se fotografišemo. Tokom priprema za fotografiju, sasvim spontano svojoj ženi izdajem instrukcije na maternjem jeziku malo levo, levo, e tako, tu je najbolje... Gospođa me pogleda i kroz smeh mi kaže:

    A šta ti, lipi moj, misliš da se ja neću s tobon slikat' ako govoriš tim jezikom kojim govoriš. Vidiš da te lipo razumijem.

    Smejem se i ja shvativši kako sam izgledao.

    Ljubazno se pozdravljamo jer mnoštvo drugih turista, koji ne pričaju ovim naškim jezicima, čeka na red za fotografisanje. Odlazimo ka drugom kraju grada. Prvo do Vidrine kuće. Mala ploča, sa imenom velikog pisca, stoji odmah pored vrata. Iako je ceo Grad u znaku Držića (slavi se 500 godina od rođenja), ipak je probijanje kroz uske gradskeulice, na način na koji se to radilo i Dubrovnik 4pre nekoliko stotina godina, i konačni dolazak do rodne kuće Marina Držića, meni lično bio najvažniji trenutak. Nešto kasnije stižemo do pijace male, živopisne, mediteranske, prepune proizvoda tipičnih za ovo podneblje. Posle kratke i ekspeditivne trgovine, uspevamo da se udaljimo sa sve likerom od pomorandži i ruža, smokvama i narančinom korom plus novcem koji smo imali i kusurom koji smo dobili. Usred trgovine, umešala se još jedna mušterija, pa smo u novonastaloj gužvi dobili i svoj novac i kusur. Primećujemo to na vreme, vraćam se do trgovca i dajem mu njegov novac. On mi, vidno dirnut, snažno stiska ruku i dok odlazim, za mnom dobacuje stihove U Novom Sadu, u Novom Sadu i Osam tamburaša s Petrovaradina. Pre više od 15 godina iz Grada se odnosilo i razvlačilo, trebaće još mnogo truda da se imidž popravi, ali moja savest je mirna i srećan sam što će prodavac sutra nekome svom poznaniku ispričati kako je imao neke mušterije iz Srbije koje su uradile to i to... Valjda se tako radi i na promociji sopstvene zemlje, j...m li ga, mislim se u sebi dok sunce sve nemilosrdnije udara. Kod spomenika Ivanu Gunduliću nalazi se još jedna česma i tu ponovo obnavljamo svoje zalihe vodom i puštamo mlazeve hladne tečnosti da slobodno padaju niz naše glave i vrat. Neizbežni deo svakog spomenika jesu golubovi, pa dok se osvežavamo primećujemo celo jato kako je prekrililo nebo iznad spomenika Mačici.



    U zavisnosti od toga sa koliko novca raspolažete i na koji način se vraćate (u Herceg Novi ili drugde) poseta Gradu može da traje od 3 sata (ako ste ograničenih finansijskih sredstava, ne zanima vas baš previše ta prašina po muzejima i žurite da se okupate podno gradskih zidina, kao naše saputnice iz kombija) pa do nekoliko dana, jer je nemoguće za jedan dan videti sve što ove drevne građevine i zidine nude. Ipak, jedna stvar je sasvim izvesna koliko god u njemu boravili prvi put, tu posetu ćete pamtiti celog života. Specifičan amalgam pod budnim okom svetog Vlaha, sazdan od istorije, burnih dešavanja, umetnosti, arhitekture i mirisa mora, poput neke fine prašine uvući će vam se pod kožu i naterati vas da se Dubrovnika uvek setite sa osmehom na licu (ili da ga, pak, noćima posle toga sanjate, što se desilo mojoj ženi).

    Otuda nimalo ne čudi činjenica da je ovo Grad, sa velikim 'G', jedna od malobrojnih zajedničkih imenica koje se pišu velikim slovom.

    e-novine
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  12. #42

    Mallorca

    ARTA -Mallorca-



















    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  13. #43

    Odgovor: Mallorca

    VALLDEMOSSA-Mallorca-










    ...i Sopen se fur'o ovde s deckom kazu.



    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  14. #44

    Odgovor: Nica

    e, kako je volim!
    odushevila me i kupila za cijeli zhivot!
    Pored Bara i Venecije omiljeni grad!
    'Ako vam se neka ptica posere na glavu, obrišite se diskretno i pravite se ludi, kao i uvek kad su vas posrali.' - čika Dušan Radović

  15. #45

    Odgovor: Nica

    Nice me previse podseca na sponzoruse.
    Estetski i u mentalitetu...
    Qui vit content de rien possde toute chose.

Strana 3 od 5 PrvaPrva 12345 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Najbolje turističke lokacije u Banatu
    Autor SQUAW u forumu Banat
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 19.12.2011, 14:59
  2. Turistička destinacija - Hrvatska
    Autor Dani u forumu Turizam i putovanja
    Odgovora: 33
    Poslednja poruka: 28.12.2009, 15:56
  3. Turističke destinacije - SAD
    Autor irnik u forumu Turizam i putovanja
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 09.03.2008, 17:42

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •