Sukobi sa autoritetom
Prikaz rezultata 1 do 8 od ukupno 8
  1. #1

    Sukobi sa autoritetom

    Od malih dana susrećemo se s autoritetima. U vrtiću nam "naređuju" tete, u školi nastavnici, na poslu šefovi i gazde, u svakodnevici razne ustanove... Postoji pravilo da se onaj koji je nadređen mora slušati bez reči da se kaže. Uglavnom je to tako. Međutim, postoje ljudi koje ne zamara autoritet i prema njemu se ne odnose s previše poštovanja. Tako se mnogi ne ustručavaju od toga da se prigovore nastavniku ili šefu, pa čak i odbijaju da obave radne zadatke.

    Zašto neki ljudi imaju problem sa poštovanjem autoriteta?
    S obzirom da otvaram temu, prva je i komentarišem...tako to ide zar ne


    Poštujem autoritet isključivo pod sledećim uslovima: da je principijelan, pošten, da zna svoj posao, da zna i moj posao, da je pravedan i da zna ceniti tuđi rad... Ako nema tih vrlina, onda ja takvu osobu ne mogu gledati kao autoritet, niti se trudim. Znam da imam problem zbog toga, ali ja ne mogu drugačije.
    "Ukrašću srce od cigana da raskrstim sa brigama"!

  2. #2

    Odgovor: Sukobi sa autoritetom

    Problem je u samom postavljanju nekoga u hijerarhiji. Evidentno je da postoje mnoge oblasti u kojima jeste potrebno da neko ima "zadnju reč" upravo zbog brzine delovanja cele strukture. Ali u samoj biti čoveka, barem onoga ko misli svojom glavom, je logičnost nekih radnji koje se traže od njega. E baš tu dolazi do loma ukoliko onaj koji vodi nema "japije" za mesto koje zauzima. Pravi vođe ZNA kako motivisati i podstaći podređene, kako oceniti njihove kvalitete i upotrebiti ih za bolje delovanje tima, kako nagraditi one koji odskaču i daju veći doprinos, kako sankcionisati one koji se samo šlepaju, i kako sve što traže od drugih i sami primenjuju.
    Najlakše se sledi vođa koji daje primer svojim zalaganjem, koji pokazuje da više zna i ume od podređenog i koji pošteno vrednuje bilo čija dela.
    Problem distance koju neki nameću je u otuđenju i nametanju uz manjak razloga zašto je nešto potrebno uraditi. Naravno jako čest slučaj je i postojanje "pametnica" koji "sve umeju bolje" ali samo po sopstvenom ubeđenju! Vođstvo se ZASLUŽUJE iako na početku mnogo puta dobijamo "odozgo" vođu. Onako kako se on pokaže u praksi, tako će i biti cenjen od strane potčinjenih, a nije zgoreg da, kada je to potrebno, svoje potčinjene zaštiti od viših struktura koje imaju daleko manje znanja o sposobnostima i mogućnostima istih.Tim se PRAVI, obostranim učešćem, sticanjem poverenja i pokazivanjem da "jedete hleb sa iste strane". Veštačko distanciranje od onih koje vodiš će dovesti do pada motivacije svih, sitnih gunđanja i rasta bunta. Ukoliko bunt povedu oni koji vrede vođi je odzvonilo, a ukoliko bunt vodi lampara koja bi da izbegne odgovornost time što će sve predstaviti kao "zajednički cilj" onda postupak vođe će pokazati principijelnost, poštenje i sposobnost da rešava probleme.
    Pristalica sam mišljenja da su najbolje vođe one koji sami saradnici izaberu između sebe, koji već imaju poštovanje svojih kolega i koji znaju sve probleme sa kojima se susreću potčinjeni. Nametanje odozgo je nekada jedino moguće ali nipošto ne sme biti motivisano internim željama već stvarnim sposobnostima vođe.
    BTW...sam ne spadam u osobe koje lako prihvataju autoritet. ali onima koji su prošli moj sud sam dozvolio da ostave pečat u mom životu. Nekoliko takvih osoba me je i formiralo kao ličnost i zahvalan sam im doveka!
    Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .

  3. #3

    Odgovor: Sukobi sa autoritetom

    Nemam problem s autoritetom.U sustini postujem sve osobe koje srecem,ili sa kojma radim.Smatram to osnovnom kulturom.Pogotovo mi ne smetaju autoriteti ako ujedno snose odgovornost zbog svojih odluka,a ja pri tome sam svesna da moj delokrug rada,znanja ili iskustva nije adekvatan.
    Mogu da prokomentarisem eventualno sa nekim s kim sam dobra,inace,otvoreno prigovaranje ili sukobljavanje smatram bezobrazlukom,nedostatkom kulture,a djake i nastavnike necu ni da komentarisem.

  4. #4

    Odgovor: Sukobi sa autoritetom

    Nemam problem sa hijerarhijom. Postujem je i smatram da ako je neko postavljen na odredjenu poziciju, tom ko ga je postavio je pokazao neke svoje karatkeristike koje su bile odgovarajuce.

    Imam problem sama sa sobom kada u toj nekoj hijerarhijskoj strukturi naletim na osobu koja nije kadra da izgradi autoritet.
    A pri tom, ma koliko se ja trudila da pronadjuem tu jednu karakteristiku koja bi mi probudila postovanje, ne nalazim je. Ne postujem coveka, strucnjaka, kolegu, rukovodioca, prijatelja, zenu/muskarca u toj osobi....

    Na moju veliku srecu, rekto sam na takve naletala. A kada sam naletela, jos vise sam cenila i postovala one koji su osim cina/pozicije/titule zaista i zasluzivali da ih neko okarakterise kao autortete.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  5. #5

    Odgovor: Sukobi sa autoritetom

    Imam problem sa hijerarhijom, kada sam iskusniji ili pametniji od nadredjenog. Frustrira me kada u cilju postovanja hijerarhije moram da navodim a na kraju se izabere manje dobro resenje.
    Kada ista osoba jos izrazi skepticizam u argumente, krajnje se zabrinem, a na prve znakove nekorektnog pokazivanja nadredjenosti ili izrugavanja spreman sam da menjam grupu. E sad, faktor novca... Ako imas kredit, postajes umiljato jagnje.
    Gospodine, vase dete se plazi na mene!

  6. #6

    Odgovor: Sukobi sa autoritetom

    Rođen sam kao neko ko ne može da otrpi nepravdu pa samim tim sam imao sukoba sa sujetama šatro vođa a u biti džukela!
    BTW...studirao sam fiziku na PMF u Beogradu. Pored mnogo stručnih predmeta (skoro svaki odeljak fizike mi je bio predmet) imao sam i par "društvenih" ispita (Odbrana i zaštita i Marksistička filozofija).
    Na predavanjima ovog drugog tek negde početkom aprila se pojavljuje lik. Njegovo učešće se svodilo na - Da li ste čitajući to delo imali utisak....bla bla..- i tako skretao predavanje na impresije. Kako smo svi bili u cajtnotu jer se bližio junski rok a skoro sve ispite smo morali nabiti u jun i oktobar vredelo nam je da bar nešto odradimo u predroku (krajem maja). I kreće mobing:
    - Profesore...da li vi sami određujete ko od studenata će moć polagati kod vas u predroku?
    - Da naravno, JA zadržavam pravo da odredim studente za predrok!!
    - Da li sam ja na tom vašem spisku?
    - Ne bih o tome...ali mogu reći da jeste.
    - A ukoliko bih pao u predroku, da li bi mi dozvolili da u junskom roku to opet polažem?
    - Vidite...to je malo teže ..ali dalo bi se srediti za vas.
    I tu ja "prsnem"i skočim!
    - Profesore, kakav je to elitizam? VI određujute ko će moći? Vi poklanjate rok više pojedinim? Ako ne očekujem od profesora opšte fizike, termodinamike, optike, matematike, hemije..da budu eksperti u proceni ličnosti to SIGURNO očekujem od profesora vašeg predmeta! I...budem svedok da vas kolega, prvi put viđen u aprilu, loži već 2-3 nedelje na predavanjima i odjednom sebi izboksuje predrok? Sem toga...toliko vas obradi da kršite pravilnik i obećavate da će moći i u junu da polaže iako je predrok samo prednost pomeranja ranije roka? Neprijatno sam iznenađen vašom lošom procenom ličnosti kao i forsiranjem elitizma za nedostojne!
    Sedam nazad a prvi kolega do mene me hvata za podlakticu i pita (dok amfiteatrom odzvanja lupkanje po stolovima kao znak odobravanja prisutnih studenata):
    - Ludomire, misliš li ti polagati kod ovog pedera?
    - Naravno...zato mi se i smučilo ovoliko vašarenje i dupeuvlačenje!
    - E onda će ti trebati pomoć svih bogova jer ti profa ovo NEĆE ZABORAVITI!
    Epilog...3 x me profesor obarao, odgovarao sam po 10 pitanja umesto po 3, po 3 sata je trajalo samo moje polaganje..i svakoj budali je bilo jasno da NE NAMERAVA da da prelaznu ocenu! Treći put..sam prekinuo njegov samozadovoljan smešak uzimajući svoj index uz reči:
    - Gospodine ovog momenta izlazim i ispisujem se sa faksa jer bi me bilo sramota da u svom indeksu imam Vaš potpis! Želim Vam sretno nasedanje na sve ložače i dug život malograđanina. Zbogom!
    Izađoh...odoh u sekretarijat i uzeh ispisnicu.
    Život je namestio da sam uskoro počeo raditi i da nikada više nisam nastavio i dovršio studije na nekom drugom faksu.
    Jbg...ponos košta ali bih se sebi gadio da sam prećutao onoliko muljanje!!!
    Poruku je izmenio Sivi, 31.07.2015 u 13:39
    Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .

  7. #7

    Odgovor: Sukobi sa autoritetom

    Mladost ludost,ne kaze se za dzabe!!Tada smo spremni da ginemo za pravdu i ideale..

  8. #8

    Odgovor: Sukobi sa autoritetom

    Autoritet je složen pojam. Najmanje je dvokomponentan, odnosno dva su fenomenološka izraza njegovog postojanja pa tako ne treba mešati formalne i lične autoritete ljudi.

    Jasno je da formalni autoritet daju nekom položaj, zvanje ili radno mesto. Nije retka pojava da lične osobine nekih osoba inkliniraju od njihovih formalnih autoriteta. To je jako uočljivo u formalnim hijerarhijskim sistemima i organizacija i to može ponekad biti problem ljudima koji su na nižim položajima u organizaciji ili su upućeni na njih. Retko ko od nas to nije osetio i verujem da svi znamo o čemu je reč. Nije tu reč samo o našim radnim mestima, već tu su i škola, domovi zdravlja, lokalne samouprove, vojska, policija, pravosuđe, vereske zajednice, odnosno sveštenstvo... Analognu situaciju možemo naći i u porodicama, udruženjima građana, političkim partijama, sportskim klubovima... U takvim sutacijama sukob sa autoritetom može biti ne samo neprijatan, već i sa kosekvencama.

    Neprijatni sukobi mogu biti i sa stvarnim autoriteom koji poseduju neke osobe, ali ne zbog svojih moralnih, intelektualnih i ljudskih osobina, već zbog svoje moći i bogatstva. Mislim da svi mi to dobro znamo. Međutim, napomenuo bih da ova vrsta autoriteta, kao i formalni autoritet nikada nisu ni izbliza bili stvarni poštovani kod ljudi, a odnos prema nima je gotovo po pravilu pragmatičan. Ne uvek naravno. Uvek je bilo pojedinaca i grupa koji su zbog nekih svojih sistema vrednosti bili spremni da se suprotstave ovim vrstama autoriteta, bez obzira na moguće posledice.

    I, na kraju, pomenuću stvarni autoritet koji se najteže stiče, ali i najduže traje, a nije mali broj vlasnika ovih autorita koji su zauvek ušli u istoriju. Izvor ovakvog autoriteta su lične pozitivne osobine ljudi. Umnost, humanost, hrabrost, principijelnost, pravdoljublje, dobrotoljublje, patriotizam, nesebičnost, skolonost žrtvovanju za opšte dobro ili dobro svojih najbližih, skromnost.... su samo neke osbine koje mogu krasiti pojedince i koje mi obični ljudi najviše poštujemo kod drugih osoba. Ali, ovakvi ljudi nisu samo u istorijama i u predanjima. Ima ih svuda oko nas. Malih, običnih ljudi koji zrače svojim kvalitetima. Možda ih nema previše, ali oni su svakako reperi na kojima se napajamo i koji nam daju snagu da vredi biti principijelan, pošten i dobar...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

Slične teme

  1. Odgovora: 95
    Poslednja poruka: 09.08.2020, 09:06
  2. Sukobi na bliskom istoku... dokle?
    Autor sigi u forumu Spomenar
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 14.05.2007, 22:20

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •