Citam danas vesti o izgradnji izbeglickog kampa za 400 000 izbeglica. To me je nateralo da razmislim o dve stvari.
Prvo je koliko je uopste realno da se takvo nesto izgradi, ne sa stanovista potrebe, pritiska EU, broja izbeglica i sl, vec sa tehnickog stanovista, kao i da li iko ko pise i daje izjave o tome uopste malo vise razmislja.
Drugo je kakav uticaj imaju ti ljudi - izbeglice, i kakav mogu da imaju na nase drustvo.
Pa da krenem od prvog. Povrsina potrebna da se smesti 400 000 ljudi je tolika da, koliko mi je poznato, nemamo nigde u komadu toliko zemljista. Zatim, potrebno je izgraditi na primer vodovod. Ima li iko predstavu koliko vode je potrebno za zivot 400 000 ljudi? Taj izvor mora biti u blizini. Dalje sledi kanalizacija, pa onda pristupni putevi, kao i komunikacije unutar tog naselja. Dalje, potrebne su kuhinje, skole, bolnice, prodavnice, magacini, banke, poste,... Nije dovoljno samo naslagati kontejnere kao LEGO kocke. Potrebni su ljudi koji bi sve to nadgledali, sprovodili, nadzirali, radili u tim objektima,... Sigurno preko 10000 ljudi, posto izbeglice to ne bi radile (kvalifikacije, problem sa jezikom,...). Mislim da je ovo sve tehnicki neizvodljivo. Ako misle da smeste 400 000 izbeglica u Srbiju, jedino je moguce da ih rasporede po principu 15 stanovnika - 1 izbeglica. Beograd oko 100 000, Novi Sad oko 20 000, Nis 13 000, Kragujevac 10 000. I u tom slucaju je tehnicki veoma tesko uraditi, skoro nikako.
Drugo, kakav uticaj mogu da imaju izbeglice na nase drustvo. Prvi je opste uznemirenje koje je vec prisutno zbog nedostatka zvanicnih informacija i planova. Neki ih se boje, neki ih zale. Oni koji ih se boje, boje se islama, terorizma, rata i razaranja, utapanja Srbije u azijsko-africke narode. Jos kad se objave mape na kojima je Srbija deo ID, onda su jos vise uplaseni. Sa druge strane su oni ljudi koji saosecaju sa njima, pokusavaju da razumeju njihove patnje i porede ih sa kolonama koje su stizale u nasu zemlju pre nekoh 16-23 godine. Istina je da mi finansijski nismo u stanju da ih izdrzimo, da smo jos uvek u ranama od skorih sukoba na ovim terenima i da jos uvek bolujemo od fobija. Isto tako, istina je da, kad bi se nekim cudom Madjarska i Grcka granicile, oni bi isli tuda, Srbija i Makedonija su samo iritirajuca udaljenost koju svakako smatraju dodatnim mucenjem i troskom na tom putu. Cak ih ni Madjarska ne interesuje, nego neke zemlje vise na severu i zapadu.
Nasa zemlja nema politiku imigracije, niko nema u vizijama potrebu da se zemlja naseljava, pa nema ni nekih pravila, stimulacija ili organizovanja integracije. A nasa sela i gradovi su sve vise pusti, broj stanovnika, pogotovo radno sposobnog stanovnistva je sve manji. Veliki deo stanovnistva je emigrirao, sprema se ili o tome masta. Uskoro nece biti nikoga da radi, zaradjuje, razvija zemlju i uplacuje u razne fondove, placa porez,... Niko nije rekao - moze imigracija, ali mora da se vodi racuna da oba pola budu jednako zastupljena, mora da bude jednako rasporedjena u celoj zemlji, ne sme da se jedna grupa (nacionalna, verska) preovlada, moraju da se zadovolje odredjeni kriterijumi (obrazovni, kulturoloski), odredjene profesije imaju prednost,...
Na kraju, verujem da je brojka od 400 000 u stvari procenjeni broj ljudi koji ce proci kroz Srbiju za godinu dana, nesto preko 1000 dnevno. Neko nije dobro razumeo, pa je izneo da ce se graditi toliki izbeglicki centar. Ako se granice zatvore, a deportuju nazad izbeglice iz EU, onda ce Srbija mozda biti jedan veliki kolektivni izbeglicki centar...
O svemu treba razmisljati na vreme, a sada je vec mozda i pomalo kasno, jer je stihija pred nasim vratima.