U četvrtak 15.og decembra, posle više od 6 godina rada, završen je najveći projekat distribuiranog izračunavanja ikada. Sa SETI servera poslata je poslednja radna jedinica na obradu jednom od 5 i po miliona korisnika projekta. Ali SETI nastavlja da živi.
Autor: Miloš Tešić
Izvor: Astronomski magazin
SETI ili Search for Extraterrestrials Inteligence At Home predstavlja nastavak istoimenog projekta koji su kalifornijski Univerzitet Berkeley i vlada SAD započeli još sedamdesetih godina. Cilj istraživanja je bilo pronalaženje signala iz svemira koji bi potvrdio postojanje još neke, vanzemaljske, inteligencije. Posle 20 godina rada, projekat je izgubio sredstva vlade SAD za finansiranje, posle čega je grupa entuzijasta sa Berkeley-a osmislila novi način za dalji život projekta. Dok se vreme za snimanje signala na radio teleskopu u Arecibu plaća od donacija, obrada se vrši uz pomoć volontera preko Interneta, tj. distribucija zadataka se vrši preko Interneta, a obrada na računarima volontera. Cilj je ostao isti, potraga za inteligentnim radio signalima iz svemira, tj. radio signalom koji će biti provereno veštačke prirode i pokazati da na posmatranoj lokaciji u svemiru postoje bića dovoljno inteligentna za komunikaciju. Program koji na računaru učesnika u projektu vrši izračunavanje primljenih podataka radi samo onda kada korisnik na tom računaru ne radi ništa drugo, tj. krajnje nenametljivo koristi isključivo ono vreme koje niko ne koristi dok je računar uključen.
Tako je 1999. godine započeo sa radom sistem SETI@Home koji je tokom 6 godina prikupio preko 5 miliona učesnika, od čega gotovo 5000 iz naše zemlje i dostigao konačnu brzinu od 65 teraflopsa. Sistem je zahtevao da se na strani volontera, učesnika u projektu, instalira program koji bi radio kada računar nije zauzet drugim zadacima. Program služi kao platforma za distribuirano izračunavanje, tj. sistem koji velike količine podataka deli na dovoljno male delove koji se šalju različitim računarima putem mreže, a zatim se na glavnim serverima samo kombinuju i objedinjuju rezultati. Takvim načinom rada se dobija jedan virtuelni superkompjuter, a brojke koje opisuju jačinu tog superkompjutera dostižu desetine teraflopsa (biliona operacija sa pokretnim zarezom u sekundi), što je više nego dobra zamena za jedan preskupi superkompjuter. Najbrži do sada superkompjuter razvija nešto više od 230 teraflopsa (IBM BlueGene/L koji teoretski može da razvije 360TF i prvi je na najnovijoj listi najbržih 500 superkompjutera). Na drugoj strani mreže su serveri koji su zaduženi za upis i objedinjavanje primljenih rezultata. Ukoliko jedan računar naiđe na "zanimljiv" signal, on se obeležava i upisuje u bazu podataka da bi se kasnije zatražilo ponovno snimanje istog područja radi potvrde signala. Do sada se samo jednom desilo da je nađen signal koji je prošao čak 4 provere pre nego što je nestao i to pošto je obrađeno ukupno više od milijardu signala. Korisniku čiji računar bi učestvovao u identifikaciji eventualnog vanzemaljskog signala garantuje se dobijanje dela zasluga za otkrivanje.
Bilo je predviđeno da projekat traje najviše dve godine. Zbog velike zainteresovanosti među mnogobrojnom svetskom Internet populacijom, projekat je višestruko duže živeo. Uvidevši uspehe svog projekta, narednih godina je počela da se rađa nova ideja u glavama naučnika sa Berkeley-a. Došlo se do zaključka da je ovakav način iskorišćavanja resursa globalne mreže i računara u njoj moguće iskoristiti za rad na više zahtevnih, a za nauku veoma bitnih projekata. Da bi olakšali snalaženje napravljena je nova, otvorena platforma – BOINC (Berkeley Open Infrastructure for Network Computing). Ona predstavlja osnovu nove platforme za distribuirano izračunavanje koje olakšava uključivanje različitih projekata. BOINC je počeo sa radom 2004. godine, a po zatvaranju originalnog SETI@Home projekta, koji mu je zacrtao put, očekuje se iskorišćenje punog potencijala nove platforme. Za nju je razvijen novi potprogram za SETI projekat, kao i još neki veoma bitni projekti. Moguće je učestvovati u predviđanju globalnih klimatskih promena, sekvencioniranju proteina, simulaciji akceleratora, potrazi za pulsarima, traženju leka protiv raka, itd. Učesnik samo treba da doda u svoj BOINC program modul za određeni projekat i da podesi koliko procenata svojih resursa dodeljuje kom projektu. Tako će računar, dok se na njemu ništa ne radi, raditi, recimo, 70% vremena na predviđanju klime, 20% na leku za rak, 10% na traženju vanzemaljaca... Mogućnosti su neograničene, a novi projekti se tek očekuju. BOINC je već uspeo da prikupi skoro 450 hiljada učesnika sa preko 600 hiljada računara pri čemu već postiže oko 330 teraflops-a. Najviše učesnika učestvuje u novom SETI projektu; 330.000 učesnika sa više od 600.000 računara, pri čemu postiže čak 235 teraflops-a. Iz naše zemlje tu je već 350 učesnika sa petstotinak računara. Platforma je već tu i zove se BOINC. I SETI je nastavio da živi, samo u novom ruhu.