Infekcije
Infekcije koje se ne prenose polnim putem. Infekcije koje se ne prenose polnim putem su najčešće infekcije od kojih pate seksualno aktivne žene, mada se one ne svrstavaju u polno prenosive bolesti. I jedne i druge se lakše prepoznaju posle prvog napada - cistitis po oštrom bolu praćenom pečenjem u toku mokrenja, a gljivično oboljenje sluznice genitalnih organa upornim svrabom koji izaziva, u početku izvan vagine, oko vulve. Cistitis, ako se često vraća, može biti simptom drugih infekcija uključujući polno prenosive bolesti kao što su hlamidija i trihomonijazis.
Gljivično oboljenje - kandidijaza
Kandidijaza se može preneti polnim odnosom, ali ima i drugih načina. To je gljivična infekcija gljvicom Candidom albicans. Neki muškarci imaju više gljivica koje izazivaju upalu sluznice i mogu da se prenose s partnera na partnera. Ukoliko je to slučaj, trebalo bi oboje da se lečite istovremeno. Ako dobiješ ovakvu upalu sluznice, to ne mora da znači da je tvoj partner imao odnose sa nekim drugim. Infekcija gljivicama se može dobiti i dugotrajnom upotrebom antibiotika.
Simptomi :
Vaginalni sekret je beli i sirast, nema neprijati miris i javlja se jak svrab.
Lečenje:
lekar obično propiše fungicide za lečenje kandidijaze u obliku vagitorija i krema. Ako je infekcija jaka, mogu se propisati i lekovi za oralnu upotrebu.
Bakterijska vaginoza
Anaerobna vaginoza je najčešći oblik vaginalnog poremećaja kod žena u reproduktivnoj dobi.
To je polimikrobna, primarno anaerobna infekcija. Ona je posledica poremećenog balansa među različitim tipovima bakterija u vagini. Umesto normalne predominacije Lactobacillusa, u vagini žena sa bakterijskom vaginozom postoji prekomeran rast nekih drugih mikroorganizama, koji daju karakterističan neprijatan miris vaginalnog sekreta.
Simptomi:
glavni simptom je pojačan, sivo-beli, redak, vaginalni sekret sa mirisom na pokvarenu ribu, što je naročito izraženo posle seksualnog odnosa. Ipak, u oko 50% slučajeva, bakterijska vaginoza ne daje nikakve simptome.
Lečenje:
Lekar propiše obično lokalnu terapiju u obliku vagitorija, mada se kod težih oblika koristi i oralna terapija.
Ako se ne leči može izazvati komplikacije kao što su cervicitis, salpingitis, endometritis, infekcije urinarnog trakta, upalnu bolest male karlice, itd
Aerobni vaginitis
U vagini je normalno prisutan veliki broj mikroorganizama koji su u međusobnoj ravnoteži. Predominantan je Lactobacillus acidofilus, koji održava PH vagine kiselim, tj pH 3.8-4.5. Predominacija ovog bacila, prenevira rast Candide albicans, često prisutne u vagini. Ova ravnoteža često može biti poremećena upotrebom antibiotika.
Osim infektivnog, vaginitis može biti i atrofični, virusni ili iritantni vaginitis. Mikroorganizmi koji mogu izazvati aerobnu vaginozu su Streptococcus viridans, Streptococcus non-haemoliticus i microaerophilus, ali i potencijalni patogeni, Escherichia coli, Enterococcus i Bacteroides.
Simptomi:
glavni simptom je pojačana vaginalna sekrecija
Lečenje:
lekar propiše obično lokalnu terapiju u obliku vaginaleta
Cistitis
Cistitis je veoma neugodna upala mokraćnog kanala (cevastog organa kroz koji uriniraš) i bešike. To nije PPB, ali ga često izazivaju česti ili veoma energični odnosi. Koren uzroka je ili infekcija ili gnječenje. Infekcija može postojati u bubrezima ili u krvotoku, a onda se spustiti do bešike. Međutim, obično putuje od mokraćnog kanala nagore.
Simptomi:
Bol u toku uriniranja , česta potreba za uriniranjem, može se pojaviti i bol u donjem delu stomaka
Kod jačih infekcija - simptomi nalik gripu.
Lečenje :
lekar obično propiše antibiotike.