Bambi
Trenutno mi samo The pursuit of happyness pada na pamet, film je ceo jako tuzan
Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...
Prohujalo s vihorom & Život je lijep
Sjetit ću se ja još filomva.. Ali ovaj prvi.. Predivan je!
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
Sad sam se setila filma, Boja Purpura.... , zaista tuzan film.
Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...
Pustila sam suzu na dosta filmova, ali neki su ipak ostavili poseban utisak. (Kako sam ovo sročila, prosto ne mogu da verujem Užas jedan.)
Društvo mrtvih pesnika (plakala sam kao kiša, mama se sve krstila i govorila mi da nisam normalna ), zatim Legenda o jeseni, pa Grad anđela. Nedavno sam odgledala I am Sam, i sita se isplakala.
Sećam se i suza na filmu o nekom bokseru (cini mi se Šampion, neko ga je već spomenuo ) i scene na kraju filma kada klinac plače.
ET i scena kada on treba da krene kući, oh dear Tada su to još uvek bile dečije suze.
Ne smem zaboraviti da spomenem i jedan film koji sam samo jednom gledala, i koji ima pomalo glup naziv Cveće na tavanu, ali smo gledajući taj film plakale i mama i komšinica i njena ćerka i brat i ja. Opštenarodno plakanje. (Inače priča o majci koja nakon smrti svog supruga odlazi kod svojih roditelja, decu zatvara na tavan i truje ih kako bi mogla bogato da se uda. )
Ako se setim još kojeg, svratiću ponovo.
When life hands you lemons, ask for tequila and salt
Nisam do sad plakala ni zbog jednog filma ali meni je jako lep film Zivot je lep... lep je i onaj domaci Ptice koje nikad ne polete.
" Zivot je jedan, zato ga zivi punim plucima "
Deep Blue je jedan od takvih filmova
moomoo meee jooouu
Desi se i na pravoj komediji da se rasplačem...
Plakanje je počelo sa Šampionom (samo kad se setim kada onaj mali pokušava da probudi tatu... ), pa onda je sledio ET (e,tu sam u bioskopu pukla skroz... ).
Kasnije su tu bili Boja purpura, Sibirski berberin, Život je lep i mnooogi drugi...
A od naših filmova to je definitivno Ubistvo sa predumišljajem, Mala...
Najgore od svega je kada sam prvi put gledala Mi nismo anđeli u bioskopu i zaplakala na onu scenu kad Nikola pita Marinu ''Otkud ja da znam da je to dete moje?'' a ona mu zviz - šamar...i ceo bioskop se smeje a ja cmizdrim... I dan danas kad za neki film tvrdim da je tužan ne veruju mi, jer ko je još plakao na ovaj film (al' ne od smeha)?
Baš i nisam neko merilo za tužne filmove...
Ja često pustim suze na filmovima , ali evo ove sam izabrala.
1. Duh
2. Jesen u Njujorku
3. Život je lep
4. Grad Anđela
5. Hajdi
zivot je lep
deep blue
forest gump
i jedan,hm...vrlo cudan film...dan delfina!!!!
Nije kriv onaj sto dobije-kriv je onaj koji deli!!!
Kao klinac sam plak`o k`o kisa.
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
po meni najtuzniji film i film uz koji uvek placem kao kisa je "Doba Srece i Doba Tuge"
Tu je i Notebook ....Dangerous Minds
ma jako sam emotivna i uz svaku malo tuzniju scenu se rasplacem... ali uz ova tri filma sam dusu ispustila...pogotovo za ovaj prvi...
ako se setim jos neki dodacu
I can see us holding hands
Walking on the beach, our toes in the sand
Sjaj u travi... I otkinem se od plača svaki put kada ga gledam...
nije dotakla ništa što bi moglo da boli
njene ruke su bele kao led
njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje
"...polja su cvetna, šume su zelene, ali su najlepše bele pelene..."