Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...
Gledam ispred sebe,ali sam u mislim negde daleko...
Dunav ...
U potrazi za sobom, pronasao sam nesto mnogo lepse ...
Zveram na sve strane, ili se jurim sa Kikijem ...
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.
Mislim da gledam ispred sebe,ali kao što već neko reče,zamišljeno...
Često mi se desi da me prestrave ljudi koji me zaustave,jer oni mene spaze,a ja njih tek po prozivci moga imena.
Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.
gledam koji muski ima dobru guzu
neunistiva zlojebaba!
paaaa, rado zujim okolo.. ali sad vec neko vreme spavam otvorenih ochiju dok hodam.. takooo daaaa iz istog razloga neki dan nisam vidjela drechavo narandzastu oznaku kojom su neki dobrochinitelji oblelezhili ruupu sa sve vodom u njoj.. tako daa sam otprilike od ranog jutra gacala mokrom patikom
moomoo meee jooouu
Gledam na sve strane.Spazim sve oko sebe...do najmanjeg mrava.
" Ljude treba suditi samo po njihovim vrlinama , a ne po njihovim manama; medjutim,po vrlinama nas ocenjuju samo nasi prijatelji, a nasi neprijatelji nas ocenjuju samo po nasim manama."
ispred sebe ili u ljude ili u izloge ili jako zurim pa nemam vremena da gledam bilo gde ni bilo koga
Kad bi meni dali kišobran, ja ga ne bih potrošio sam
pola mesta ja bih dao nekom, ko je dobar a slučajno sam.
Dok hodam ulicom ,uglavnom presabirem misli,pogotovo ako idem na posao,razmisljam sta imam da uradim.
Tako da uglavnom neprimecujem nikoga oko sebe,
dok me neko ne pozove i onda mi bude jakoooo
neprijatno,jer uvek posle toga sledi obavezan komentar,
kako necu da se javim.Ali posto sam u konstantnoj
jurnjavi oni koji me poznaju,to vec dobro znaju.
Kad hodam ulicom , rekao bih da vidim sve ali ne primecujem nista Zvernjam unaokolo kao muva bez glave, ali mi je mozak obicno zauzet necim drugim, pa cesto prodjem pored nekoga meni dragog "kao da ga nema". (naravno, bude mi to napomenuto) Ako je, kojom nesrecom, staza kojom se krecem poplocana, ploce cu brojati do besvesti
ako sam u zurbi, gledam samo da se ne sapletem i da ne podletim pod neki automobil...
a kada nisam u zurbi... onda ne trcim preko crvenog vec polako koracam i razgledam sve oko sebe (izloge, ljude, kao i vec navedene stvari : mrave, dobre guze )
Citius, Altius, Fortius.
gledam na sve strane ...
da nekog slučajno ne zgazim ... mislim - da mi ne promakne prava meta ...
THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "
...uglavnom u izloge...(vidim i sebe pa mi bas lepo)