Započela sam sa čitanjem knjige Orhana Pamuka ''Muzej nevinosti'' .Pamuk kao i uvek ume da začara svojom ''istočnjačkom'',prefinjenom rečenicom ubacujući mnogo sitnih motiva u šaru priče,uče ći nas nekim sitnicama o ljudskom u svima nama koje vrlo često mora biti kažnjeno večitim kajanjem upravo zato jer ljudsko ne mora značiti i ispravno.Pamuk zna mnogo toga o tajanstvenim putevima čoveka,o njegovoj želji da samom sebi bude bolji nego što jeste dok skrivanjem svojih greha od ostalih pokušava da sačuva idealnu sliku o samom sebi i dobroti koju ne poseduje.
''Muzej nevinosti'' je knjiga o kajanju koje razdire čoveka zbog onoga nečovečnog u njemu.