Nisam se iznenadio kada sam pročitao ovu vest. Znao sam da je samo pitanje vremena kada će nam Crna Gora, bivše oko u glavi, zabosti prst u isto. Moraju se vratiti dugovi Albancima za njihovu pomoć na referendumu, kada su upravo njihovi glasovi bili presudni u Milovoj zamisli da se odvoje od Srbije. I kao po onoj staroj, ja tebi ti meni, tako su Albanci rekli, mi smo vama državu, vi nama Kosovo. Ostalo je još samo da Amerika i Britanija klimnu glavom i gotova stvar.
Ono što mi smeta je to da smo u suštini jedan narod i trebali bi da čuvamo jedni drugima leđa i što ogromna većina Crnogoraca ne odobrava ovaj potez njihove vlade, ali mi je najviše zasmetalo to što po ko zna koji put mi ostajemo bez ikakve reakcije. Trebali smo da reagujemo posle događaja iz uvodnog posta, još pre godinu-dve, a ne da zažmurimo zarad dobrih odnosa. Tada smo trebali da pokažemo zube, da uvedemo neke mere u znak protesta, da im ukinemo mnoge privilegije koje izdašno koriste, ali ništa se nije dogodilo. Samo smo poput nojeva zabili glavu u pesak.
Sada mnogi govore kako u politici nisu važne emocije, već interes. Pa gde je tu naš interes. Merkatoru damo najatraktivnije lokacije u Beogradu, a oni Delti neku njivu na 80 kilometara od Ljubljane. Ali neka, nekada smo bili u istoj državi. Hrvati i Slovenci pokupovaše skoro sve firme u Srbiji, a kada neka Srpska firma hoće da kupi neku njihovu, ne može. Tek nedavno je Swisslion nekako ušao na hrvatsko tržište. Ali neka, nekada smo bili u istoj državi. Crnogorci su uživali privilegije ravnopravno sa Srbima, i dok u Crnoj Gori viču e viva montenegro, ovde studiraju o trošku omražene im države. Ali neka, nekada smo bili u istoj državi duže nego sa Slovencima i Hrvatima.
A šta bi to mi trebali da uradimo. Za početak sve ono što je FlekicaSkupusom predložio, a za dalje videćemo. Moram reći da sam ja pre čitanja ove teme imao slične ideje. I dodao bih i besplatno, ili po najnižim mogućim cenama preregistrovanje automobila sa crnogorskim tablicama na srpske, koja su bila u Srbiji do momenta priznavanja. Radije bih podneo gubitak novca od manjih ili nikakvih taksi za preregistraciju, nego da im mi punimo budžet registrovanjem tih vozila u Crnoj Gori. Dalju kupovinu njihovih vozila onemogućiti, ili uvesti dotatne takse, ako je nekome baš stalo.
Takođe bi trebali stopirati pregovore o dvojnom državljanstvu. Ili-ili ne može oba. One sa srpskim državljanstvom ispomagati maksimalno ukoliko budu snosili neke sankcije zbog njihove odluke da ostanu verni Srbiji, a Crnogorce tretitati kao svake druge strance, i ćao.
Makedonce neću ni da komentarišem, jer oni ništa drugo i ne rade osim što izvršavaju ono što im drugi kažu, da su u potpunosti izgubili svoj identitet i integritet, pa neću da se trudim.
I za kraj bih pitao šta će oni da rade kada đavo dođe po svoje i kome će da se obrate, jer svima nama preti opasnost od projekta zvanog Velika Albanija. Kosovo je samo prvo poglavlje, a priča se nastavlja...