* * *


Vidio sam te negdje po Europama
a nisam ni znao da postojiš
tvoj osmijeh je bio nalik
onim praskozorjima
koja su se spuštala niz lice
tvoj dah je bio vjetar u krošnjama
a nisam znao da to dišeš
dok ja mjerim pogledima sve daljine
u kojima su nestajali prijatelji
ispijali smo čaše za tebe
a nisam znao ni da postojiš
moje molitve su čudno završavale
početnim slovima tvog srca
a nitko mi nije govorio da živiš i dišeš
da hodaš drugim stranama ulica
dok te nisu oblai donijeli
i spustili kraj mene
da te konačno vidim.

* * *