Apatin
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 25

Tema: Apatin

  1. #1

    14 Apatin

    Apatinska opština je tipična vojvođanska mešavina raznih etnosa. Danas u gradu i okolini ima nekoliko dominantnih etničkih grupa. Pored više srpskih etnosa kao što su Ličani, Kordunaši, Banijci i Bosanci tu su prisutni i Nemci, Mađari, Romi, Hrvati-Šokci. Svaki od ovih etnosa ima svoju bogatu kulturu, tradiciju, jezik koji cuvaju organizovani u svoja Udruženja. Nekoliko je kulturno-umetnickih društava koja neguju svoj bogati folklor i narodnu baštinu.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  2. #2

    Odgovor: Apatin

    U severozapadnom delu prostranih bačkih ravnica, na levoj obali Dunava, na oko 200 kilometra od Beograda, smestio se
    Apatin, jedan od najlepših gradova Vojvodine.
    Izuzetno povoljan geografski položaj, blizina reke i prirodna bogatstva ovog kraja (plodno zemljište, šume pored reke, obilje ribe po ritovima i rukavcima i divljač u šumama) oduvek su privlačili ljude da se ovde naseljavaju, pa se tako još u praistoriji smenjuju kulture Sarmata, Kelta, Gota i drugih naroda.

    U I veku, za vreme rimskih osvajanja, naselje je pretvoreno u vojni šanac sa utvrđenjima i imalo je značajnu ulogu u odbrani provincije Panonije. U VI veku dolaze Sloveni, a 896. godine Mađari i na ovom prostoru osnivaju svoju državu u kojoj su ipak Sloveni činili većinu stanovništva.

    Apatin se prvi put spominje u pisanim dokumentima 1011. godine, a ime je dobio po opatiji Kaločke biskupije.

    U XIV i XV veku na ovim prostorima su feudalna imanja, čiji su gospodari podigli dvorce oko kojih se naseljavaju ribari, lovci, lađari i vodeničari. Apatin se 1417. godine spominje kao posed Stefana Lazarevića. Pod tursku vlast pao je 1541. godine i bio pod njom punih 140 godina.

    Deo izbeglica iz velike seobe pod Arsenijem Čarnojevićem 1690. godine naseljava se u Apatinu, Somboru i Prigrevici. 1748. godine u Apatin dolaze nemački kolonisti, a srpska naselja su silom raseljena, uglavnom u Stapar. Kolonisti su došli iz raznih krajeva. Sabirni centar je bio u Ulmu, a odatle su prevoženi Dunavom do Apatina, koji je postao glavna baza nemačke ekspanzije u Vojvodini, dobijajući pritom i posebnu podršku u razvoju. Nedaleko od pristaništa podignuta je crkva i izgrađen centar sa trgom. Podižu se javne zgrade, škole, ribarske stanice, zanatske radionice i stambene zgrade. Dvorska komora ubrzano podiže i privredne objekte: 1756. pivaru i pecaru, a 1764. jednu od najvećih tekstilnih radionica u Bačkoj. 1760. godine Apatin je proglašen za grad i stalno trgovište sa posebnim statusom.

    Krajem XVIII veka katastrofalna poplava prodrla je u stari centar, uništila ga sa svim objektima, te sa sobom odnela i pola naselja. Novi centar formiran je severoistočno od Pivar e, čime je utemeljeno uobličavanje grada koje se u velikoj meri sačuvalo i do danas. Tokom XVIII i prve polovine XIX veka Apatin je doživeo snažan ekonomski uspon, pre svega zahvaljujući zanatstvu, trgovini i brodogradnji. Već 1869. godine osnovane su banke i štedionica, čime su otvorena vrata i ubrzanom industrijskom razvoju. Veliki broj ciglana (36) proizvodio je ciglu i crep, a njima su građeni i pokriveni mnogi objekti u Beču i većina u Pešti. 1912. godine Apatin je povezan železničkom prugom sa Somborom i Sontom. 1920. godine osnovano je brodogradilište, koje je u novije vreme modernizovano i jedino na celom toku Dunava opremljeno specijalnim liftom za brzo izvlačenje brodova na dok.

  3. #3

    Odgovor: Apatin

    Njegov prosperitet je prekinut turskim osvajanjem Bačke 1541. godine, da bi nakon jednoipovekovne osmanlijske dominacije, otpočeo, krajem XVII i tokom XVIII veka, dinamičan proces kolonizacije ovog, ratovima depopulisanog područja.Planskim naseljavanjem stanovništva, pre svega zanatlija, Apatin doživljava, od polovine XVIII veka brz ekonomski razvoj , pretvarajući se u jedan od najjačih industrijskih centara u ovom delu Bačke.Među brojnom kolonističkom populacijom naseljenom u Apatinu, nalazila se velika koncentracija zanatskih majstora raznih stručnih profila, što predstavlja najznačajniji preduslov njegovog budućeg intenziteta privrednog prosperiteta.

    Pored već izgrađene ribarske stanice i vojnog magacina, formira se, 1756. godine, pivara (prvo kao mala zanatska radionica, da bi se krajem XVIII veka tretirala kao industrijsko preduzeće, koje u kasnijem periodu prerasta u jednu od najznačajnijih privrednih organizacija rada u gradu, a danas po mnogim elementima, i vodeću u pivarskoj industriji SR Jugoslavije), zatim pecara i konačno 1763. godine, jedna od najvećih tekstilnih manufakturnih radionica na području Bačke.

    Kao posledica katastrofalnih poplava koje su krajem XVIII veka u potpunosti devastirale veliki deo grada sa starim urbanim jezgrom, na severoistočnoj periferiji se, tokom XIX veka, formira novi deo Apatina sa centralnom zonom.Ubrzo se, u okviru novog urbanog jezgra, podiže niz stambenih, privrednih i javnih građevisnkih objekata, neophodnih za funkcionisanje brojnih upravnih, verskih, prosvetnih i zdravstvenih organa i institucija (zbog visokih arhitektonskih, istorijskih i ambijentalnih vrednosti, mnogi od njih spadaju u kategoriju izuzetno značajnih spomenika kulturnog nasleđa grada).Dodatni impuls za još intezivniji ekonomski prosperitet, usledio je 1869. godine, osnivanjem Apatinske štedionice, prve bankarske instituicije u gradu i jedne od najstarijih u državi, formirane sa primnarnim ciljem kreditiranjem apatinska privrede.Nakon toga, usledio je još dinamičniji proces osnivanja brojnih zanatskih radionica i industrijskih preduzeća.Pored starih ciglarskih peći u kojima se proizvodila najkvalitetnija opeka i crep u tadašnjoj Autrougarskoj monarhiji, otvaraju se na desetine novih, čiju je tradiciju, u današnjem periodu, nastavilo Građevinsko preduzeće
    'Rapid'.Koristeći bogatu sirovinsku bazu i visoko stručno umeće korparskih majstora, osnovana je 1896. godine, Prva korparska zadruga, a kontinuitet proizvodnje korparskih proizvoda osataje neprekinut kroz delatnost apatinske Korpare.

    Takođe, na velikoj vekovnoj tradiciji proizvodnje tekstila, osniva se 1903. godine, fabrika čarapa (današnja 'Vukica Mitrović'), a kasnije i brojne tekstilne radionice, od kojih nastaje, u periodu posle II svetskog rata, tekstilno preduzeće 'Apateks'.Godine 1920.formirano je brodogradilište (danas MDD Brodogradilište 'Apatina') u početku kao veća samostalna radionica, koja ubrzo prerasta u idustrijsko preduzeće. Kao značajan segment apatinske privrede pre i posle II svetskog rata, osnivaju se preduzeće iz sfere kožarske inustrije, tj. Fabrike obuće, koje su širokim asortimanom i izuzetnim kvalitetom svojih proizvoda stekle visok renome : 'Istra' (osnovana 1940.), 'Ideal' (osnovan 1945.) i 'Luksor' (osnovan 1953.).Takođe, u okviru drvne industrije, formirano je 1946.godine preduzeće 'Dunav', čiji se proizvodni program uglavnom bazira na izradi kuhinjskih elemenata modernog dizajna i izuzetne funkcionalnosti.

    Posle kapitulacije Jugoslavije 1941. godine Apatin je ušao u sastav Hortijeve Mađarske.Za vreme Batinske bitke front se protezao sve do Apatina i Bogojeva, a sam grad je postao prava ratna baza.

    Partizanske jedinice oslobodile su Apatin 24. oktobra 1944. godine. Prema planu kolonizacije, novembra 1945. godine, u Apatin su stigle prve boračke porodice iz Like i nacionalni sastav grada je promenjen.

  4. #4

    Odgovor: Apatin

    Apatinski rit

    Područje Apatinskog rita predstavlja područje veličine preko 5.000 hektara koji se prostiru duž leve obale Dunava, nastavljajući se na Monoštorski rit, u šumsko-močvarnom pojasu nastalom radom reke Dunav, od Apatina do mosta kod naselja Bogojevo.Zajedno sa Monoštorskim ritom čini celinu Specijalnog rezervata prirode "Gornje Podunavlje", danas tek dela nekada mnogo veće poplavne doline Dunava.Za razliku od svog "severnog" suseda, koji je izgradnjom odbrambenog nasipa gotovo u celosti ostao odsečen od Dunava, Apatinski rit se svojim većim delom i danas nalazi u poplavnoj zoni, što ga čini jednim od retkih preostalih celovitih područja na kojima vladaju gotovo neizmenjeni hidrološki uslovi koji su i učinili ovo područje tako biološki raznoliko.Izlivajući se i povlačeći svake godine, Dunav nanosi plodni mulj iz koga se iznova rađa više nego bogat živi svet ovog područja. Čitavih 3.500 ha Apatinskog rita pod direktnim je uticajem vodnog režima druge najveće evropske reke, bivajući periodično, najčešće u proleće, poplavljeno, noseći sa sobom velike količine otopljenog snega sa planina.Zbog zadržane izvornosti vodnog režima, na ovom području su se zadržala karakteristična ritska obeležja, kao što su poslednji veliki fragmenti prirodnih ritskih šuma, sastavljenih od vrba, topola i hrastova, kao i brojni rukavci, mrtvaje i bare, koji ovaj rit svrstavaju u red najznačajnijih mrestilišta na području čitavog toka Dunava.Nalazeći se upravo naspram Kopačkog rita, odnosno ušća Drave u Dunav, predstavlja jedinstvenu i neraskidivu ekološku celinu značajnu za opstanak mnogih vrsta vezanih za vlažna staništa, ponajviše ptica kao što su crna roda, orao belorepan i brojne čaplje.Osim kao izuzetno važno poplavno područje, Apatinski rit se, najzad, izdvaja i kao područje na kome su se održale neke od najlepših tradicionalnih vrednosti života u Podunavlju, poput brodotesarstva i ribolova. Iako ne u meri u kojoj su se ove delatnosti nekada odvijale, i danas je živa tradicija dunavskih alasa i pravljenja karakterističnih čamaca, tzv. "apatinaca".

    Apatinske ribarske večeri


    Do obnavljanja tradicionalnih ribarskih svečanosti došlo je nakon poluvekovne pauze, u jednoj izmenjenoj formi i u potupnosti prilagođenoj današnjim potrebama grada.Tako je Turistički savez opštine Apatin, želeći da turističku ponudu grada Apatina obogati i podigne na viši, i kvalitetniji nivo, pokrenuo inicijativu za organizovanje jedine višednevne turističke manifestacije, koja će svojim sadržajem, pored standardne ugostiteljsko-turističke ponude, odražavati sve specifičnosti ovog podneblja, u prvom redu bogatu ribarsku tradiciju.Do realizacije ove ideje došlo je tokom 1963. godine, kada su po prvi put, u periodu 08.-09.jun, organizovane Apatinske ribarske večeri, kao nastavak nekadašnjih Ribarskih godišnjica.

    Ova manifestacija je vremenom postala tradicionalna i internacionalna (učešćem stranih ekipa i pojedinaca u pojedinim segmentima programa), a program se konstantno dopunjavao i obogaćivao novim i kvalitetnim sadržajima zabavno-muzičkog, kulturno-umetničkog i sportskog karaktera.Centralne i najatraktivnije događaje, koji daju osnovni ton celokupnoj manifestaciji i direktno se naslanjaju na ribarsku tradiciju, predstavljaju takmičenja sportskih ribolovaca za trofej 'Zlatana ribica', kao i nadmetanje u kuvanju ribljeg paprikaša za trofej 'Zlatni kotlić'. Apatinske ribarske večeri se održavaju redovno, svake godine, početkom meseca jula.

  5. #5

    Odgovor: Apatin

    Banja "Junaković" Apatin

    Nedaleko od Apatina, na obodu prastare šume Junaković, idealno se uklapajući u panonski, ravničarski ambijent, podignut je moderan rehabilitacioni-rekreacioni centar, Banja Junaković.

    Lekovita svojstva termalne mineralne vode, konstatovana su još davno od strane meštana obližnjeg naselja Prigrevice, prilikom njenog korišćenja u svakodnevne svrhe.Naime, prvi arterski bunar izbušen je 1913. godine, nakon čega je izvršena analiza vode na Institutu za mineralne vode u Budimpešti, kojom je utvrđeno njeno lekovito svojstvo, te je svrstana u kategoriju mineralnih voda u svetu čuvene banje Karlove Vari, kao i Harkanja i Lipika.Kasnijim analizama od strane stručnjaka beogradskog Balneološkog instituta konstatovano je da se radi o alkalnoj mirijatičnoj jodnoj hipotermi. Ovim rezultatima je potvrđeno da se mineralna voda zbog svojih fizičkih osobina i hemijskog sastava može koristiti u balneo-teraeutske svrhe, za kupanje kao dopunsko sredstvo lečenja u sklopu medicinske rehabilitacije, prvenstveno kod hroničnog inflamatornog, degenerativnog i ekstraartikularnog reumatizma; posledica trauma i ratnih ranjavanja, ginekoloških obolenja, astmatičnih oboljenja, itd.

    Na osnovama višedecenijske tradicije organizovanog banjskog lečenja (1929.godine) osnovano je Prigrevačko banjsko udruženje i počelo lečenje u banjskom objektu u Prigrevici,a 1983. godine podignut je i kompleks banje Junaković, tj. savremen polikliničko-rehabilitacioni centar u čijem sklopu se nalaze ordinacije lekara specijalista, hidroterapijski deo (bazen i kade), saune, prostorije za kinezi terapiju, eletroterapijski deo, parafin sala, sala za inhalaciju i laboratorija opremljena EKG uređajima i rentgen kabinetom.

    Posebnu celinu čini moderan hotelski prostor sa 68 dvokrevetnih soba (visoke B kategorije), apartmanima, restoranskim delom koji pored bogate gastronomske ponude (klasična kuhinja, riblji specijaliteti tradicionalne vojvođanske kuhinje) pruža i mogućnost organizovanja raznih manifestacija zabavno-muzičkog sadržaja, banketa, simpoziuma, itd.

    U okviru banjskog kompleksa izgrađeni su sportski tereni, trim staze, deset bazena sa toplom i hladnom vodom (za decu, terapeutski, olimpijski, i rekretaivni sa skakaonicom).Tim sportskim sadržajima je kompletirana ponuda ovog banjsko-turističkog središta, koji je ne samo reprezentativan lečilišni centar, nego i omiljena turistička destinacija brojnih gostiju iz zemlje i inostranstva (dnevno i do 6000 gostiju).

    Zgrada Skupštine opštine


    Podignuta je u peridu 1907. -1909. godine i predstavlja vredno arhitektonsko ostvarenje i jedan od najreprezentativnijih objekata graditeljskog fonda grada.Zgradu je projektovao poznati subotički arhitekta Feren J.Barhauzer Rajhle ( 1869-1960), rođeni Apatinac, u eklektičnom stilu sa dekorativnim elementima koji nagoveštavaju secesiju.

    Objekat predstavlja snažnu, ugaonu, jednospratnu građevinu, sa tornjem (kvadratnog preseka), na uglu.Fasada je bogato dekorisana i veoma razuđena, sa balkonom, masivnim stubovima, tremovima, rizalitima, različito oblikovanim prozorskim otvorima, bogatom malternom plastikom, rešetke od kovanog gvožđa, keramičkim elementima.Floralni motivi, preuzeti su iz mađarskog narodnog stvaralaštva, rađeni su u malternoj plastici i modelovani na fajansnim pločicama.

    I sama unutrašnja arhitetura zgrade poseduje značajne oblikovane vrednosti.Naročito se ističe reprezentativni hol u prizemlju, sa brojnim stubovima koji podupiru krstaste svodove.Svečana sala na spratu (jedan zid) ukrašena je zidnom dekoracijom u socrealističkom maniru(realizovao je apatinski slikar Rudolf Udvari 1898 - 1960, nakon II svetskog rata ) i opremljena mobilijarom od rezbarenog drveta.

    Rimokatolička crkva posvećena Uspenju Bogorodice

    Hram je jednobrodna građevina sa zvonikom koji se nastavlja iz pročelja glavne fasade, građen je u periodu 1795. - 1798. godina, od strane arhitekte Johana Gemahera i nosi karakteristike Copf stila.Unutrašnju zidnu dekoraciju, realizovao je 1939. godine apatinski slikar Rudolf Udvari, po nacrtima minhenskog slikara Riharda Holcnera. Crkveni inventar sadrži vredna vajarska i slikarska ostvarenja iz perioda baroka i kasnijih epoha (barokna statua Crne Madone nepoznatog autora, 14 slika sa motivima hristovog puta na golgotu (Via crucis) slikara Amana iz XVIII veka, oltarska pala Uznesenja Bogorodice autora Jozefa Peškija prva polovina XIX veka, itd.)

  6. #6

    Odgovor: Apatin

    Apatinska pivara


    Formirana kao mala zanatska radionica 1756. godine, Apatinska pivara predstavlja najstariju proizvodnu organizaciju u gradu, a istovremeno i jedno od najstarijih preduzeća u okviru celokupne pivarske industrije SR Jugoslavije.Ubrzo nakon osnivanja, zahvaljujući brojnim povoljnim faktorima, Pivara prerasta, krajem XVIII veka, u pravo industrijsko preduzeće sa, za to vreme, najmodernijim proizvodnim preocesom.

    Carska komora kao vlasnik, izdaje pod zakup Pivaru već početkom XIX veka, posle čega je, 1870.godine usledila rekonstrukcija pojedinih proizvodnih pogona.Prelaskom u privatnu svojinu krajem istog stoleća, nastaje nova faza u razvoju koju karakterišu ogromna investiciona ulaganja (1892. i 1893. godine), sa primarnim ciljem osavremenjavanja proizvodnog procesa i povećanja maksimalnog kapaciteta proizvodnje (maksimalni kapacitet proizvodnje je na 20.000 hl piva, dok je realizovana maksimalna proizvodnja na godišnjem nivou, u periodu do I svetskog rata, iznosila 16000 hl piva).

    Iako je posle I svetskog rata usledila serija značajnih investicionih ulaganja, dodatnih rekonstrukcija i modernizacija (što je rezultiralo povećanjem maksimalnog proizvodnog kapaciteta na 25000 hl piva godišnje).Pivara tokom tridesetih godina ovog veka, dolazi u izuzetno tešku poziciju, sa tendencijom njenog daljeg pogoršanja.Ovaj negativni proces je u osnovi bio refleks snažnih ekonomskih poremećaja na globalnom planu (velika svetska ekonomska recesija) koji su ostavili katastrofalne posledice i u celokupnoj privredi grada.Paralelno sa tim drugi faktori su doprineli ovom negativnom trendu (loša poreska politika, pojava snažne konkurencije u pivarskoj industriji, kao i splet unutrašnjih slabosti u akcionarskom društvu Pivare) što je konačno rezultiralo privremenim obustavljanjem proizvodnog procesa, 1935.godine.

    Nova etapa u razvoju ovog preduzeća započinje 1944. godine, remontom zatečene opreme i stvaranjem uslova za stavljanje u funkciju proizvodnih pogona i otpočinjanjem proizvodnje sledeće godine (sa 38 radnika).Do prve prekretnice u posleratnom razvoju Pivare dolazi 1950. godine, kada je proizvedeno 40.782 hl piva, a broj zaposlenih radnika se popeo na 120.

    Kontinuiranim i značajnim investicionim ulaganjima, koja su rezultirala rekonstrukcijom i modernizacijom postojećih proizvodnih pogona, primenom najsavremenije tehnologije u procesu proizvodnje i drastičnim povećanjem maksimalnog kapaciteta proizvodnje piva na godišnjem nivou, stvorila su u periodu 1958-1966. godina, osnovu za dinamičan razvoj Pivare i njenu transformaciju u pravog industrijskog giganta kakav je danas.Dodatni impuls u tom pravcu učinjen je i početkom 70-tih godina, uvođenjem u proizvodni proces automatizovanih visokotiražnih linija, što je rezultiralo povećanom realizacijom proizvodnje piva (1978. godina - 556487 hl, 1977. godina - 634681 hl ), kao i proširenjem asortimana, proizvodnjom (od 1969. godine) osvežavajućih bezalkoholnih pića od narandže, limuna, borovnice, a kasnije i od alpskih trava.


    Zahvaljujući novim proizvodnim prostorijama, instaliranju savremen opreme uz primenu najnovije tehnologije Apatinska pivara je realizovala proizvodnju preko 1 milion hektolitara piva i 300000 hl osvežavajućih bezalkoholnih pića, na godišnjem nivou.

    Kvalitet ovih proizvoda se konstantno održava na izuzetno visokom, svetskom nivou, o čemu svedoče mnogobrojene nagrade i priznanja, dobijeni na najprestižnijim izložbama i internacionalnim sajamskim manifestacijama, što je zagarantovalo njihov plasman širom Srbije i Crne gore, Republike Srpske, a takođe i na inostaranom tržištu.

  7. #7

    Odgovor: Apatin

    Dunav kod Apatina

    Grad Apatin, kao i celokupna teritorija opštine Apatin, leži na severnom delu reke Dunav, na njegovom protoku kroz Srbiju.Na područje opštine Dunav ulazi na 1409,5 km od izvora, a napušta ga na 1367 km, tako da ukupna dužina njegove "apatinske" deonice iznosi 42 km.Dunav na ovom sektoru ima neznatan pad, koji od državne granice do ušća reke Drave iznosi 5,71 cm/km (brzina protoka Dunava kod Apatina je 1,5-2,0 m/s).Zbog ovih okolnosti, reka severno i južno od Apatina teče veoma sporo, a pri visokom vodostaju sklona je da menja korito, tako da je karakterišu brojni, jako razvijeni meandri, i aktivni i napušteni.Regulacijom Dunava i podizanjem čitavog sistema odbrambenih zemljanih nasipa, odvojeni su od glavnog rečnog toka mnogobrojni meandri i stvorene mrtvaje.

    Veće mrtvaje severno i južno od Apatina su oko Blaževca, Velikog i Malog Kazuka, Kučke, Menteša, Petreša, Zverinjaka, Srebrenice, Golića, Porića, Marinog pruda... Najčešći nazivi za ove nekad aktivne tokove, a danas zatvorene površine su Stari Dunav (ili Dunavac), Tihi Dunav, Mrtvi Dunav i sl.

    Maksimalan vodostaj Dunava kod Apatina registrovan je 25. juna 1965. godine i iznosio je 825 cm, dok je minimalni vodostaj od -118 cm, zabeležen 7. januara 1909. godine.Prosečna širina Dunava na apatinskom sektoru iznosi 750 m (pri vodostaju od 4,50 m), sa prosečnom dubinom od 15 m (minimalna dubina je konstatovana u Starom zimovniku -2,20 m, dok je maksimalna izmerena kod Ribarske centrale -32 m).Temperaturne vrednosti vode se kreću od minimalnih 0 C (u periodu januar-mart) do maksimalnih 25,6 C (tokom jula meseca).

  8. #8

    Odgovor: Apatin

    Apatin - Hej, salaši, na severu Bačke
    Mali Berlin kraj Dunava


    Predanje kaže da je još davne 1011. godine mađarski kralj Stevan mesto Apatin darovao Vespremskim opaticama da bi nešto kasnije mesto pripalo Kaločkoj biskupiji (od reči opatica potiče i ime grada, mada ima i drugih objašnjenja).Apatin je, međutim, potpuno opustošen u vreme turskih osvajanja.Ovaj kraj je posle turskih pohoda bio močvaran, teško pristupačan, Dunav se stalno izlivao pa su se tu zadržavali samo hajduci, divljač i ptice.

    Neki istorijski izvori kažu da su se prvi Srbi, Bunjevci i Šokci, u ove krajeve naselili negde u 16. veku, a bečki dvor u 18. veku na teritoriju današnjeg Apatina počinje da naseljava Nemce. Pojedinačna naseljavanja počinju 1739. a organizovana kolonizacija 1750. godine koja se uzima i kao godina osnivanja grada. Vični racionalnoj poljoprivredi, zanatima i trgovini Nemci su od ovog kraja ubrzo napravili jedan od najnaprednijih gradova. Neki podaci kažu da je početkom dvadesetog veka na Dunavu bilo čak 80 vodenica koje su mlele žito iz čitave Vojvodine.Treba reći i da je još davne 1876. godine u Apatinu organizovan i prvi sajam proizvoda ovdašnjih fabrikanata i zanatlija.Bio je ovo i definitivno najnapredniji grad severne Bačke.

    Ubrzan razvoj grada nastavio se sve do Drugog svetskog rata. Neposredno pred rat u Apatinu je živelo više od 85 posto Nemaca, a o lepoti i organizovanosti grada ponajbolje govori nadimak Apatina između dva rata.Zvali su ga, naime, mali Berlin na Dunavu.Lokalni Nemci sa svojim parohom Adamom Berencom u toku rata od 1941. do 1944. godine u ogromnoj većini su bili antifašisti, izdavali su list "Di Dunau" u kome su često pisali i protiv Hitlera.Zanemarljivo mali broj apatinskih mladića učestvovao je u nemačkoj vojsci.

    Sve to, međutim, nije bilo dovoljno partizanskim oslobodiocima. Iako su stari Apatinci listom i posle oslobođenja ostali u svojim domovima nemajući čega da se stide, nova komunistička vlast ih je oterala u logore gde su neki umrli, a većina je uspela da pobegne u Nemačku.Do danas je u Apatinu ostalo zanemarljivo malo Nemaca.U nemačke kuće i na njihove posede krajem četrdesetih i početkom pedesetih naseljeni su srpski kolonisti uglavnom iz Like i Bosne.
    "Glas javnosti" 06. jul 2001.
    Tekstovi: D. J. Vučićević
    Foto: D. Briza

  9. #9

    Odgovor: Apatin

    Nešto neobično u Apatinu

    Ovde postoji Jet Ski klub Apatin , osnovan 9.maja 1995.god.Osnivaći su Jovan Cvetičanin, Branko Bokan i Vladimir Knežević.
    Ova trojica entuzijasta su 1994.god kupili dva skutera (kawasaki 550 i 650) i upustili su se u avanturu koja je kasnije prerasla u vodeći jet-ski klub u Srbiji i Crnoj Gori.
    Kako su godine prolazile tako je i interesovanje građana Apatina sve više raslo za ovaj sport , tako da u gradu danas ima više od dvadeset skutera.Kasnije su se klubu pridružile i komšije iz Sombora.Klub je postepeno napredovao i sa velikim interesovanjem pratio događanja na evropskoj i svetskoj sceni, da bi se za samo nekoliko godina učenja približio vrhu kako evropskog tako i svetskog jet-ski sporta.
    Jet-ski klub Apatin iz svojih redova daje čak pet reprezentativaca, koji sa uspehom predstavljaju našu zemlju u svetu.


    ...a uz Apatin, značajna sela.....

    Selo Kupusina pored spečificne mađarske narodne nošnje i nadaleko čuvene "Kupusinske svadbe", gostima može da pruži obilje narodne umetnosti prikazane u lokalnom etno muzeju u kojoj se svakako izdvaja seoski nameštaj u poznatoj Kupusinskoj plavojboji.Od specijaliteta tu je čuvena kupusinska štrudla sa makom, spravljena po specifičnom receptu svega nekoliko porodica u Kupusini.
    Selo Prigrevica sa bogatim kordunaškim i ličkim nošnjama takođe poseduje muzejsku etno zbirku koja neguje zaostavštinu starog rodnog kraja.Tu je i basa, kacamak, kordunaško mleko, hleb ispod peke i ostali biseri narodne kuhinje Prigrevčana.
    Selo Sonta sa svojom bogatom baštinom bačkih Šokaca neguju dva kulturno umetnicka društva.Bogate nošnje, zbirka vezova i ručnih radova oslikavaju živote predaka.Štrudla sa rogačom, cimetom i jabukama, kao i žganci i papula su samo neki iz riznice specijaliteta šokačke kuhinje.Kulturno-umetničko društvo "Dunav" iz Apatina neguje tradiciju Ličana, Banijaca, Bosanaca, kao i bogat srpski melos i folklor.Pri društvu funkcioniše i udruženje tkalja i vezilja "Zlatne ruke" koje pokušava da od zaborava spase tradicionalno tkanje i vezove predaka.
    Selo Svilojevo po poslednjem popisu ima oko 1.400 stanovnika, od čega skoro 400 preko 60 godina starosti.Samo u poslednjoj deceniji otišlo je 50-ak bračnih parova u proseku sa po dvoje dece, najviše u Kanadu, mada je trend poslednjih godina i odlazak u Češku i Slovačku, ali i druge evropske zemlje.U selu je evidentirano čak 80 praznih kuća.

  10. #10

    Odgovor: Apatin

    Bogatstvo Apatina - rezervat "Gornje Podunavlje"

    Netaknuta priroda prašumskog izgleda, stoletna autohtona šuma, bare i močvare, bogatstvo flore i faune su lična karta Specijalnog rezervata prirode Gornjeg Podunavlja. Ovaj rezervat je deo velike poplavne, ritsko močvarne zone na Srednjem toku Dunava. Proteže se uz levu obalu Dunava na sredini njegovog toka, od 1366. do 1433. km. Na severu se graniči sa Nacionalnim parkom Drava - Dunav dok se duž susedne obale prostire Park prirode Kopački riti sa njima cini veliku veliku prirodnu celinu jednu od najvećih na evropskom kontinentu.
    Stalna borba čoveka sa prirodom i kroćenje moćne reke Dunav koja se vekovima opirala čovekovoj potrebi da vlada svim segmentima prirode zarad eksploatacije dovela je do nestanka velikog ritsko močvarnog podrucja koji je postojao na ovom podrucju panonske ravnice. Izgradnjom mocnog nasipa čovek je sklopio mir sa rekom a zaštitom ovih 19648 hektara područja omogucio prirodi da sačuva, deo svoje baštine. 280 vrsta ptica od kojih neke veoma retke kao što su orao belorepana, crne rode, kormorani i druge čine deo neprocenjivog bogatstva prirode. Isto tako autohtone šume crne topole, brestova, crnog gloga i hrasta kao i staništa više vrsta orhideja, lokvanja i drugih biljaka govore dovoljno o ovom neprocenjivom prirodnom bogatstvu.
    Šuma je pod stalnim nadzorom raznih službi koje brinu o tome da se ova baština zaštiti od devastacije. Putevi i puteljci koji vode kroz šumu idealni su za razne oblike rekreacije. Džoging, pešacenje, vežbanje na spravama u šumi vec su postale uobicajene aktivnosti Apatinaca i raznih ljubitelja prirode. Skrivene pešcane plaže idealne za uživanje u letnjim danima. Mnogobrojne čarde uz i u samom rezervatu kao što su na primer Kupusinska, Vagon, Harcaš čarda kao i Dvoracna Lavačuidealne su za odmor, i razonodu.
    Neki od ovih objekata imaju svoje kapacitete za ugodan smeštaj i boravak gostiju. Okruženi netaknutom prirodom i dobro povezani sa gradom asfaltnim putem idealni su za svakog ko želi uživati u lepotama Prirodnog rezervata Gornje Podunavlje.

    A ovde možete i u lov i ribolov.....

    Apatin je od davnina poznat kao centar ribarstva. I danas u okviru šumskog gazdinstva postoje profesionalni ribari. Poplavno područje Specijalnog prirodnog rezervata koja zahvata oko 5560 hektara, predstavlja prirodno mrestilište za oko 50 vrsta slatkovodnih riba među kojima su najznačajnije autohtone vrste kao šaran, štuka, smuđ, som i dr. Neretki su ulovi kapitalnih primeraka, naročito somova, koji znaju da budu i preko 30 kg teški. U ranijim vremenima neretki su bili ulovi i nekih morskih riba kao što su jesetra, moruna i jegulja.
    Danas ovo područje pruža izuzetne mogućnosti za ribolov kako na Dunavu tako i na mnogobrojnim meandrima, rukavcima i mrtvajama. Takođe poznata je i ribarska kulinarska tradicija ovog kraja. Poznata je i višedecenijska tradicija Apatinskih ribarskih večeri.
    Da je ovo područje izuzetno bogato ribom pokazuju arheološki nalazi koji nam svedoče da je još u bronzanom dobu čovek izlovljavao ribu u močvari i na reci u okolini. Već po oslobadanju od Turaka, princ Eugen Savojski dobio je od austriskog dvora posed Belje u Baranji i ribarsku centralu u Apatinu. Ovaj posed bio je u vlasništvu Habzburgovaca do kraja I Svetskog rata. Apatinski ribarski esnaf jedan od najjačih esnafa i više od dva veka okupljao je na hiljade ribara koji su ovde ribarili ili izučavali zanat.
    Bujna šumska prostranstva prašumskog izgleda i ritske livade, locirana dobrim delom u rezervatu Gornje Podunavlje ali i van njega, pružaju odlične uslove za život jelenske, druge visoke ali i pernate divljači. Pored prirodnog staništa za ovu divljač ovo područje poseduje i rezervate za lovnu divljač kao i uzgajalište pernate divljači. U ovim rezervatima se divljač permanentno neguje i vrši se kontrolisani odstrel.
    Koliko je ovo interesantno lovno područje govori i podatak da su u prošlosti neretki gosti bili krunisane glave raznih evropskih i naših dinastija. Toj činjenici možemo da zahvalimo i na izvanprosečno razvijenoj infrastrukturi u ovim lovištima. Luksuzno opremljen objekat donedavno rezervisan za eminentne lovce danas je potpuno pristupačan svim zainteresovanima gostima.
    Takozvani "Dvorac", vlasništvo Lovno šumske uprave Apatin, opremljen je kompletnom infrastrukturom, čekama, terenskim vozilima, kočijama i ostalim uslugama potrebnim za kvalitetan lov.
    Brižno cuvana područja omogućuju normalan rasplod divljači i njihov neometani razvoj. Računa se da broj jelenske divljači prevazilazi broj od 400. Neretko se razviju i kapitalni primerci ne samo jelenske divljači nego i primerci divljih svinja koje prevazilaze i 300 kg. Često primerci iz ovih lovišta bivaju visoko bodovani i nagrađivani. Zato je preporuka svim lovcima da posete ovo područje i pored kvalitetnog ulova sebi priušte i lepotu Specijalnog rezervata prirode "Gornje Podunavlje".

    A u Apatinu možemo i u safari....

    Još nedovoljno razvijena grana turističke ponude ovog kraja svakako je posmatranje ptica i eko safari koji u svetu već
    zauzimaju značajne kapacitete turističke ponude. Ali to je i prednost ovog područja. Nedovoljno istraženo područje svakako da je interesantno ne samo za naučnike već i za sve ljubitelje prirode.
    Sem bogatsta raznim vrstama divljači, riba i ptica, ovo područje je interesantno i za ljubitelje leptirova i drugih insekata, rakova, školjki, cveća i drugih retkih biljnih i životinjskih vrsta.
    Ovo podrucje je naseljeno sa preko 280 vrsta ptica što zavičajnih tako i selica sa preko 20 000 primeraka. Da se radi o veoma kvalitetnim staništima pokazuje i podatak da orao belorepan i crna roda ovde gnezde na više mesta. Posebno su retka gnezda divljih gusaka kao i kolonije čaplji, kormorana, pataka, galebova i čigri. Sve ovo govori da su još uvek mnogobrojni rukavci, močvare
    i bare dovoljno bogate ribom i hranom kojom se ove ptice hrane. Svakako da i obilje divljači, zaštićene vrste sisara kao na primer vidra, divlja mačka i nekoliko vrsta slepih miševa, svakako privlačni za istraživače flore i faune ovog rezervata. Posebno treba naglasiti i biljne vrste kao što su retka močvarna slatina, beli i žuti lokvanji, vodena paprat azola, orašak, sibirska perunika i Laksmanijev rogoz.

    Tu su i bogate autohtone šume vrba, belih i crnih topola pa i hrastovi lužnjaci koji čine prašumu koju je mimoišla besomučna seča i podmlađivanje. O tome svedoče i stare topole koje dostižu i do 40 metara ili crne topole sa obimom i do 10 metara.

    preuzeto sa neta

  11. #11

    Odgovor: Apatin

    Citat Najgora kaže: Pogledaj poruku

    ...a uz Apatin, značajna sela.....

    Selo Kupusina pored spečificne mađarske narodne nošnje i nadaleko čuvene "Kupusinske svadbe", gostima može da pruži obilje narodne umetnosti prikazane u lokalnom etno muzeju u kojoj se svakako izdvaja seoski nameštaj u poznatoj «Kupusinskoj plavoj» boji.Od specijaliteta tu je čuvena kupusinska štrudla sa makom, spravljena po specifičnom receptu svega nekoliko porodica u Kupusini.
    Ovde bih se nadovezao ...

    Negde na po puta, kako bi to narod rekao, jer ne verujem da je tu baš polovina puta izmedju Sombora i Apatina, nalazi se skretanje za Kupusinu ... pre ili posle aerodroma zavisno sa koje strane dolazite.

    Zašto bi uopšte išli u selo Kupusinu ili bilo gde u okolini?

    Pa recimo zbog vikend naselja i čardi koje se nalaze na dunavcu.
    Ovaj put bih se više posvetio priči o čardi Štuka.

    Nošen ribolovačkom strašću zavirio sam u mnoge kutke ove naše Vojvodinice a i nešto šire, tako da sam se jednom prilikom zaputio na pomenutu čardu i ribolovačke terene u okolini nje.

    Prošavši selo Kupusinu i krećući se ka vikend naselju stigao sam sa par drugara do jedne kanalske prevodnice/brane gde smo ostavili kola i ponevši opremu zaputili smo se kroz šumu do pomenute čarde.
    Iako je bilo sveže i prijatno jutro pešačenje mi se nije dopalo. Zahvaljujući količini opreme koju smo nosili prirodno je da nije ni moglo da prija. Put smo prešli za malo više od 35 minuta oštrog hoda. Srećom ni ne znajući tada da je sasvim moguće da vidite divlje svinje ili jelene negde na obližnjem proplanku.

    Sama čarda kada sam je ugledao u hladovini hrastova mi je izgledala kao davno zaboravljena i pohabana lepotica usred nedodjije, što u stvari i jeste.
    Zapuštena je, stara i već pomalo ružna. Sve je na njoj oronulo i tužno ali nisam ni došao zbog čarde, došao sam zbog ribolova i niz od tridesetak vezanih čamaca mi je počeo dizati adrenalin. Već me je bila počela hvatati groznica poput lovačkog psa koga gazda drži na uzici, ipak trebalo se raskomotiti. Soba je bila blagi užas, kreveti su bili metalni i najverovatnije rashod od JNA. Kada sam legao na jedan od njih imao sam utisak da ga je NATO bombardovao, ali nema veze dobro je to za masažu bilo je prvo što sam pomislio.
    Metalni stolovi ispred čarde su priča za sebe, deluju kao da su ukradeni iz nekog francuskog bistroa tridesetih godina prošlog veka ... retkost ih je videti i u starim filmovima. naravno stolice su skoro sve različite i sumnjam da imaju četiri iste, morate koristiti specijalno pravljene sundjeraste jastuke koji se inače još koriste i za čamce da ne bi sedeli dugo na tvrdoj dasci i nažuljali svoje meko gradsko dupence.
    Kafu i pićence je preporučljivo držati diskretno udaljene od sebe jer žirovi padaju pa da ne bi bilo buć.

    Dunavac je bajka što je potvrdila i država pre par godina proglašavajući ga teritorijom od posebnog značaja i stavljajući ga pod poseban režim zaštite ali o tome će neko stručniji ...

    Od prvih trenutaka boravka na čardi sam imao jak utisak da me je neko vratio kroz vreme, sve mi je bilo nestvarno ... i mnoštva ptica i lomljava granja kroz šumu dok se probija neki jelen ili divlja svinja i voda koja je neopisivo zelena ... prvi dan nisam odmah ni želeo da pecam, želeo sam prvo da uživam veslajući i posmatrajući taj deo raja.

    Zadovoljstvo je bilo posmatrati pačju porodicu sa brojnim podmlatkom kako se zabavlja u potrazi za hranom i na kraju kada su im trbe bile pune kako su se poredjali kao za slikanje na jednom starom polupotopljenom deblu.
    Starog oborenog drveća je puno uz obalu, često su na nekim od tih grana ukotvljene strpljive čaplje u iščekivanju kakve neoprezne ribice.

    Na samom dunavcu se nalazi jedna stara ali održavana vila koju svi zovu Titova vila iako pomenuti maršal verovatno nije ni znao da postoji ...
    kada god sam prolazio pored nje bila je prazna a nisam se ni nešto posebno raspitivao o njoj ... dovoljno mi je bilo to što se tu osećala neka politička veza da ne želim da kvarim onu lepotu.

    Dunavac je prebogat ribom što je treći drugar i dokazao već prvog dana, pecajući u blizini čarde i uz našu stvarno vrlo malu pomoć ulovio je oko 27 kg. ribe, toliko su izmerili ribolovci koji su se tu zatekli sa domarom koji brine o čardi. Njihova začudjenost je bila prilična, naš pribor im nije ulivao poverenje jer su u pitanju kvalitetni takmičarski štapovi koji na prvi pogled ne deluju pouzdano za razliku od njhovih motki koje kao da su kupovali od Sergeja Bubke poznatog proizvodjača ribolovačkog pribora.

    Kada sam se prvo veče vratio na čardu iz skitnje po dunavcu zatekao sam dve atraktivne dame koje su sedele za jednim od stolova. Prva misao mi je bila da su u pratnji nekog od gostiju koji tu dolaze iz cele Srbije ali se ispostavilo da su one jedne od najvećih zaljubljenika tog mesta sa izvanrednim ulovima kapitalnih šarana, smudjeva i štuka.

    Pošto su videle da sam naslonio meč štapove na verandu upozorile su me da ih ne ostavim tu preko noći jer će ih izgaziti divlje svinje, na šta sam se osmehnuo i odreagovao na takav način da su ponovile kako su sasvim ozbiljne u svojoj tvrdnji.
    Tek kada mi je domar to isto potvrdio i ispričao da svoje dva psa zaključava tokom noći da ih ne bi pojele svinje video sam u koju vukoje*inu sam došao. Upozoren sam bio i da ne pokušavam neke romantične noćne šetnje kroz šumu jer svinje imaju mlade i prilično su nervozne i neurotične pa može svašta da se desi.

    Naravno da sam se vratio vodenim putem do sledeće čarde a odatle kolima kući.
    Naravno, posle nezaboravnog vikenda koji ne mogu da opišem bez da ga uz gusle opevam

    Kasnije sam išao više od nekoliko puta, uvek mi je bilo prelepo i rado ću opet odlaziti ali nikada više peške kroz šumu.




    Znam da ova pričica nije ništa posebno, niti sam je ja vešto ispričao ali ako imate prilike pobegnite od betona, konfora i nervoze ... biće vam toliko lepo da ćete to dugo i često spominjati.

    Dodao bih samo kako su ta čarda i ribolovački tereni oko nje prava ribolovačka meka. Tokom cele godine je potrebo najaviti se unapred ako želite onaj skrnavi krevet i čamac za ribolov, cene su minimalne kao sladoled u keks kornetu ali je jagma velika i možete sresti zbilja ljude koji su prevalili nekoliko stotina kilometara da bi došli i uživali na toj vodi.
    Poruku je izmenio simke, 24.09.2007 u 23:23

  12. #12

    Odgovor: Apatin

    Pozvan sam da u sredu popodne posetim Apatim. Nisam siguran o cemu se bas radi (sutra pre podne cemo se dogovoriti), ali verujem da je poseta Visekruni ili Rebraci neminovna. Uh ljudi, treba to preziveti na ovoj vrucini.

    Inace, Apatin mi se jako dopada. Crkva posebno. Njen arhitekta je moj dobar poznanik sa kojim sam i pored njegovih poodmaklih godina u vrlo cestim kontaktima. Steta sto i on nece biti u sredu sa nama...

    Verujem da cu sutra, ako pronadjem fotke koje sam snimio u jednoj od prethodnih poseta ovom lepom gradu, o Apatinu napisati jos nesto...

    Pozdrav svim forumasima koji su iz Apatina. Bas im zavidim.
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  13. #13

    Odgovor: Apatin

    Citat Najgora kaže: Pogledaj poruku
    Zgrada Skupštine opštine
    Podignuta je u peridu 1907. -1909. godine i predstavlja vredno arhitektonsko ostvarenje i jedan od najreprezentativnijih objekata graditeljskog fonda grada.
    Zgradu je projektovao poznati subotički arhitekta Feren J.Barhauzer Rajhle ( 1869-1960), rođeni Apatinac, u eklektičnom stilu sa dekorativnim elementima koji nagoveštavaju secesiju.
    Objekat predstavlja snažnu, ugaonu, jednospratnu građevinu, sa tornjem (kvadratnog preseka), na uglu....
    Citat Najgora kaže: Pogledaj poruku
    Rimokatolička crkva posvećena Uspenju Bogorodice
    Hram je jednobrodna građevina sa zvonikom koji se nastavlja iz pročelja glavne fasade, građen je u periodu 1795. - 1798. godina, od strane arhitekte Johana Gemahera i nosi karakteristike Copf stila...
    ....

    Pravoslavna crkva na dunavskom keju posvećena Saboru Svetih Apostola




    Taman smo namerili da zavirimo u crkvu kad su stigli svatovi, pa se skoro prazan kej letnjeg subotnjeg popodne pretvori u svadbarsku gužvu.


    Citat memento kaže: Pogledaj poruku
    Pozvan sam da u sredu popodne posetim Apatim...
    Inace, Apatin mi se jako dopada. Crkva posebno. Njen arhitekta je moj dobar poznanik ...

    Verujem da cu sutra, ako pronadjem fotke koje sam snimio u jednoj od prethodnih poseta ovom lepom gradu, o Apatinu napisati jos nesto...
    Ako se ne varam, o arhitekti sam nedavno video deo priloga na TV. Baš je išla slika apatinske crkve uz njegov komentar da je zadovolljan i da crkvu smatra svojim delom ako od njegovih rešenja ostane bar 70%. Kad se malo zagleda ukrašavanje fasade, nije nemoguće da i to spada u onih 30% tudjih kreacija.

    Dobro bi bilo da o arhitekti (a projektovao je niz lepih hramova) Memento kaže nešto više (ili bar ime pa da pokušamo da pronadjemo o njemu i njegovim delima).

    Sa slikama koje sam stavio (a ima ih i sa Dunavca i malo Pivare), možda sam preduhitrio u nečemu Mementa. Ali, njemu je svakako prilika da nam pokaže i kaže o nečemu što ja kao običan prolaznik na sat - dva u Apatinu nisam znao da treba tražiti. Pa neka ponese aparat.

  14. #14

    Odgovor: Apatin

    Citat nenad.bds kaže: Pogledaj poruku
    Ako se ne varam, o arhitekti sam nedavno video deo priloga na TV. Baš je išla slika apatinske crkve uz njegov komentar da je zadovolljan i da crkvu smatra svojim delom ako od njegovih rešenja ostane bar 70%. Kad se malo zagleda ukrašavanje fasade, nije nemoguće da i to spada u onih 30% tudjih kreacija.

    Dobro bi bilo da o arhitekti (a projektovao je niz lepih hramova) Memento kaže nešto više (ili bar ime pa da pokušamo da pronadjemo o njemu i njegovim delima).

    Sa slikama koje sam stavio (a ima ih i sa Dunavca i malo Pivare), možda sam preduhitrio u nečemu Mementa. Ali, njemu je svakako prilika da nam pokaže i kaže o nečemu što ja kao običan prolaznik na sat - dva u Apatinu nisam znao da treba tražiti. Pa neka ponese aparat.
    Crkvu u Apatinu je projektovao, kao uostalom i još preko 80 sakralnih objekata, prof. dr. Predrag Peđa Ristić, poznatiji među svojim prijateljima i poštovaocima kao Peđa Isus. Peđa Isus je jedna od najmarkantnijih figura koje sam upoznao u svom Životu. Intelektualac par ekselans, doktorirao arhitekturu u Gracu (na nemačkom jeziku) sa disertacijom Arhitektura Lepenskog Vira. On je jedna gotovo renesansa ličnost, kako izgledom tako i čvrstinom karaktera i nesputanim večitim traganjem i usavršavanjem...
    Otac mu je bio građevinski inžinjer, ujak mu je čuveni Milan Tabaković (Novi Sad je dobio, čini mi se, njegovu ulicu), takođe arhitekta, potomak poznate porodice Tabakovića iz Arada. Iako u poodmaklim godinama Peđa Isus još stvara i projektuje.

    prošlogodišnja slika Dr. Ristića u svom kabinetu

    Naravno, ovo je tek delić podataka o našem poznatom arhitekti. Ja sam imao tu sreću da sa njim sarađujem u vezi izgradnje jedne prelepe crkve. Pošto sam u tom projektu bio zadužen za brojne poslove u koje su spadali i marketing, organizacija donatorskih večera, ali i nabavka materijala itd, često smo se viđali. Emisiju, koju pominje Nenad, sam pratio pošto me je on nazvao pre njenog početka i ukazao na njeno emitovanje...

    A sada nekoliko mojih fotki snimljenih u Apatinu:
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  15. #15

    Odgovor: Apatin

    Citat Najgora kaže: Pogledaj poruku
    Apatinska pivara

    Formirana kao mala zanatska radionica 1756. godine, Apatinska pivara predstavlja najstariju proizvodnu organizaciju u gradu, a istovremeno i jedno od najstarijih preduzeća u okviru celokupne pivarske industrije SR Jugoslavije.
    Pivara je smeštena u samom centru grada. Pročelje gleda na Trg Oslobodjenja (to je lep park sa starim stablima).




    Iako upravne zgrade, verovatno izgradjene početkom XX veka, nemaju neku arhitektonsku vrednost i uobičajene su za objekte te namene u tom periodu, predstavljaju prepoznatljivi lik Apatina.


    Ulice koje je okružuju i bujno zelenilo sakrivaju povelike proizvodne pogone pivare.


    Pivnica nije radila (možda zbog radova u ulici) pa nismo mogli da proverimo da li je i u Apatinu moguć onaj poseban užitak - popiti pivo koje cevovodom stiže iz tankova.


    Trg Slobode se nastavlja u pešačku zonu - šetalište (o kome sam već postavio fotografije) tako da to predstavlja lepo uređenu i održavanu celinu. Verujem da Apatinska pivara i sada, nakon privatizacije značajno doprinosi uredjivanju grada.


    Na staroj upravnoj zgradi sačuvana je staklena tabla iz vremena neposredno posle II Svetskog rata. O vremenu nastanka table zaključujem po preduzeću koje je tablu izradilo - 'Biro' N. Sad. To firmopisačko preduzeće se početkom 50-tih utopilo u novosadski 'Jugoreklam' koji je kasnije postao DES - zaštitna radionica Saveza gluvih.

    Telefonski broj ispisan na tabli govori o tome kakav i koliko je Apatin bio tada.


    Šetajući bočnom ulicom pored Pivare uočio sam, proturio objektiv kroz ogradu i slikao stari bunar na vitlo.

    Pretpostavljam da taj bunar ima istorijsku ili emotivnu simboliku pa da je zato i sačuvan.

    [CENTER]

    Uz sve lepo i kritika: ne razumen onaj slogan na reklami 'Muškarci znaju zašto'.
    Čemu sektaški stav prema prema dobrom delu ljubitelja piva!
    Poruku je izmenio nenad.bds, 22.07.2008 u 23:17

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •