Halil Džubran (Kahlil Gibran) - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 24 od ukupno 24
  1. #16

    Odgovor: Halil Džubran

    Drzi li rumenilo jutra

    Drzi li rumenilo jutra
    srce noci
    cvrsto na svojim grudima?
    Brine li se more
    o mrtvima u svojim dubinama?
    Poput zore
    uzdise se moja dusa,
    neoklopljena i nevezana.
    Poput neumornog mora
    ponire moje srce
    u moje dubine,
    u potonule olupine
    brodovlja i zemlje.
    Ne lijepim se na ono
    sto se lijepi za moje pete.
    Hranim se letom
    u nedokucive visine.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  2. #17

    Odgovor: Halil Džubran

    Zensko srce se ne mijenja tijekom vremena, niti se preobrazava s godisnjim dobima; zensko srce dugo krvolipti, ali ne umire; zensko srce je nalik na stepu koju covjek uzima kao prostor za svoje ratovanje i klanje po njoj cupa drvece i spaljuje travu, stijenje joj boji krvlju, zemlju ispunjava kostima i lubanjama, ali ona ostaje mirna i spokojna, ostaje sigurna, proljece u njoj ostaje proljece, a jesen je i dalje jesen, sve do kraja vremena. Dakle, sudbina je donijela odluku sto da cinimo? reci sto da radimo? Kako cemo se rastati i kada cemo se sresti? Mozemo li svoju ljubav smatrati gostom iz tudjine koga nam vecer dovede, a jutro odvede? Mozemo li ove osjecaje smatrati snom koji nam je blago snivanje donijelo, a java skrila? Mozemo li ovaj tjedan smatrati opijenoscu koja se brzo zavrsila otreznjenjem i budnoscu? Podigni glavu da ti oci vidim ljubavi! Otvori usne da ti glas cujem. Progovori i kazi mi nesto. Hoces li me pamtiti i kad oluja potopi moju ladju? Hoces li cuti leprsanje krila u nocnome miru? Hoces li cuti kako se moje disanje talasa oko tvoga lica i vrata? Hoces li osluskivati moje uzdahe sto mi se bolno otimaju, priguseni jecajima? Hoces li vidjeti moju himeru kako te pohodi s nocnim himerama, a iscezava s jutarnjim izmaglicama? reci mi, ljubavi. Kazi sto cu za te predstavljati posto si ti meni bio svjetlost za oci, pjesma za usi i krila mojoj dusi. Kakav ces biti?

    Odlomak iz knjige SLOMLJENA KRILA
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  3. #18

    Odgovor: Halil Džubran

    Tvoja misao i moja

    Tvoja misao je drvo duboko ukorijenjeno u tlo tradicije čije grane rastu snagom neprekidnosti.
    Moja misao je oblak koji se kreće u prostoru. Ona se preobraća u kapljice koje, kada padnu, oblikuju potok koji pjeva svojim putem do mora. Zatim, on se diže kao para prema nebu.
    Tvoja misao je tvrđava koju ni munja ni oluja ne može potresti.
    Moja misao je nježan list koji se povija u svakom pravcu i nalazi zadovoljstvo u svome svijanju.
    Tvoja misao je stara dogma koja te ne može tebe izmijeniti niti ti nju možeš izmijeniti.
    Moja misao je nova i ona me ispituje i ja nju ispitujem jutrom i večerom.

    Ti imaš svoju misao i ja imam moju.

    Tvoja misao ti dopušta vjerovati u nejednaku borbu jakih protiv slabih i da prefinjeni podvaljuju jednostavnim ljudima.
    Moja misao rađa u meni želju za kopanjem zemlje s mojom motikom, za žetvom s mojim srpom, za gradnju svog doma od kamena i žbuke, za tkanjem moje odjeće vunenim i lanenim nitima.
    Tvoja misao te nagoni da se vezuješ za bogatstvo i uglednost.
    Moja nalaže da se pouzdam samo u sebe.
    Tvoja misao podržava slavu i pokazivanje. Moja me savjetuje i moli da odbacim uvaženost i da je smatram zrncem pijeska bačenim na obalu Vječnosti.
    Tvoja misao u tvoje srce usađuje drskost i nadmoćnost.
    Moja u meni usađuje ljubav za mirom i čežnju za nezavisnošću.
    Tvoja misao stvara snove o palačama s namještajem od sandalovine prošarane draguljima i posteljama načinjenim od svilenih niti.
    Moja misao govori nježno na moje uši: Budi čist u tijelu i duhu čak i ako nemaš gdje spustiti svoju glavu.
    Tvoja misao te potiče da težiš za titulama i položajima.
    Moja me bodri na skromnu službu.

    Ti imaš svoju misao i ja imam moju.

    Tvoja misao je društvena znanost, vjerski i politički rječnik.
    Moja je jednostavno načelo.
    Tvoja misao govori o ženi lijepoj, ružnoj, čednoj, bludnici, inteligentnoj i glupoj.
    Moja u svakoj ženi vidi majku, sestru i kćer svakog čovjeka.
    Predmet tvojih misli su lopovi, zlikovci i ubojice.
    Moja iskazuje da su ti lopovi proizvod monopola, da su kriminalci potomci tirana, a da su ubojice srodne ubijenima.
    Tvoja misao opisuje zakone, sudišta, presude i kazne.
    Moja objašnjava, da kad čovjek pravi zakon, on ga ili krši ili mu se pokorava. Ako postoji jedan osnovni zakon, mi smo svi jedno pred njim. Onaj tko prezire bijednika, sam je bijednik. Onaj, tko uzdiže svoj prezir prema grješnima, uzdiže svoj prezir prema cijelom čovječanstvu. Tvoja misao je upućena na stručnjaka, umjetnika, intelektualca, filozofa, svećenika.
    Moja govori o onima koji vole, koji su nježni, iskreni, časni, pravični, ljubazni i o mučenicima.
    Tvoja misao podržava judaizam, brahmanizam, budizam, kršćanstvo, i islam.
    U mojoj misli ima samo jedna univerzalna religija čiji su različiti putovi samo prsti voljene ruke Vrhovnog Bića.
    U tvojoj misli postoji samo pojam bogatog, siromašnog ili prosjaka.
    Moja misao drži da nema bogatih već samo čovjekov život; da smo svi mi prosjaci i da ne postoji dobrotvor osim samog života.

    Ti imaš svoju misao i ja imam moju.

    Prema tvojoj misli, veličina naroda leži u njihovoj politici, njihovim strankama, njihovim konferencijama, njihovim savezima i raspravama.
    Ali moja proglašava da značaj naroda leži u radu - rad na polju, rad u vinogradu, rad na razboju, rad u štavljaonici, rad na kamenolomu, rad na sječi drveta, rad u uredu i u tisku.
    Tvoja misao drži da je slava naroda u njihovim herojima. Ona pjeva u slavu Ramzesa, Aleksandra, Cezara, Hanibala i Napoleona.
    A moja tvrdi da su pravi heroji Konfucije, Lao Ce, Sokrat, Platon, Abi Taleb, El Gazali, Jalal Eddin-el Rumi, Kopernik i Paster.
    Tvoja misao vidi moć u armijama, topovima, bojnim brodovima, podmornicama, avionima i otrovnim plinovima.
    Ali moja tvrdi da moć leži u razumu, odvažnosti i istini. Ma koliko jedan tiranin ustraje, on će na kraju izgubiti.
    Tvoja pravi razliku između pragmatičara i idealiste, između dijela i cjeline, između mističara i materijaliste.
    Moja shvaća da je život jedan i da se njegove težine, mjere i tabele ne podudaraju s tvojim težinama i mjerama. Onaj za koga ti pretpostavljaš da je idealist može biti praktičan čovjek.

    Ti imaš svoju misao i ja imam moju.

    Tvoja misao se zanima za ruševine i muzeje, mumije i okamenjene predmete.
    Ali moja lebdi u oblacima i izmaglici koja se stalno obnavlja.
    Tvoja misao je ustoličena na lubanjama. Kako se ti njome ponosiš, ti je, također, i veličaš.
    Moja misao luta po tami i dalekim dolinama.
    Tvoja misao trubi s tobom dok plešeš.
    Moja misao više voli bol smrti nego tvoju glazbu i ples.
    Tvoja misao je misao ogovaranja i lažnog zadovoljstva.
    Moja je misao o onome koji je izgubljen u svojoj vlastitoj zemlji, koji je tuđinac u svom vlastitom narodu i usamljen među rođacima i prijateljima.

    Ti imaš tvoju misao i ja imam moju.

  4. #19

    Odgovor: Halil Džubran

    Mej Zijada Halilu Džubranu:

    Džubrane!
    Sve ove stranice sam napisala ne bih li izbegla reč ljubav. Ljubav u onima koji ne trguju ljubavnim ispoljavanjem, niti onim što ona traži u plesnim dvoranama, i na skupovima razvija strahovitu dinamiku, budući da žele da budu srećni kao i oni koji rasterećuju svoje emocije u povšnom bolu, jer ne mogu da podnesu pritisak neispražnjenih osećanja. Ali, oni im zavide na spokoju, a da isti ne žele za sebe. Više vole svoju samoću, tišinu, obmanu srca, od sigurnih ishoda i poigravanja onim što nema vezu sa osećanjem. Više vole izdvojenost, bilo kakvu muku (može li i jedno od ovo dvoje postojati negde gde srce nije usamljeno?) nego zadovoljenje oskudnim kapima.
    Koji je smisao ovoga što pišem? Ne znam ni sama šta hoću da kažem, ali znam da TE VOLIM i da se ljubavi bojim. Kažem ovo, jer sam svesna toga da malo ljubavi ne rađa ništa. Bolje da ljubavi nema, ako je neznatna. Kako se usuđujem da Ti to kažem? Kako to da ovako preterujem? Ne znam, Hvala Bogu, da to pišem na papiru i da to ne izgovaram, jer, da si u ovom trenutku prisutan, pobegao bi od stida od ovih reči i nestao za dugo vremena. Pustila bih da me vidiš, tek kada zaboraviš.
    ... Čak i zbog pisanja se ponekad prekoravam, jer sam u pisanju posve slobodna... Sećaš li se onoga što su rekli stari na Istoku: Za devojku je bolje da ne čita i ne piše! Ovde je prisutan Sv. Toma. Ono što ovde pokazujem nije samo posledica nasleđa, već nešto više od toga. Šta je to? Reci mi Ti šta je to? Ti mi reci jesam li u pravu ili ne, Jer ti verujem? Intuitivno verujem u sve što kažeš! Grešila ili ne, moje srce ide k Tebi i najbolje da bude u Tvojoj blizini, da Te čuva i bude Ti naklonjeno.
    ...Sunce je zašlo za horizont, i kroz oblake čudnih oblika i boja ukazala se jedna sjajna zvezda - Venera, boginja ljubavi. Živeli na njoj, kao na Zemlji, ljudi koji vole i čeznu. Možda i na njoj neko kao ja i ima nekog Džubrana, prijatnog i dalekog, veoma bliskog, kome sada piše dok sumrak ispunjava nebo i zna da tama dolazi iz sumraka, da svetlo dolazi iz tame. Da će noć naslediti dan, toliko puta će dan smeniti noć, pre nego vidi onoga koga voli i u nju se uvlači sva tuga sumraka, noći. Baca pero u stranu, da bi se od tuge sakrila u jednom imenu: Džubran!
    Mej Zijada
    15. januar 1924. godine


    Halil Džubran - Mej Zijadi:

    Kažeš mi da se bojiš ljubavi. Zašto se bojiš, malena moja? Bojiš li se sunčeve svetlosti? Bojiš li se plime? Bojiš li se zore!? Bojiš li se dolaska proleća? Zašto se bojiš ljubavi?
    Znam da Te malo ljubavi neće zadovoljiti? Isto tako znam da malo ljubavi neće zadovoljiti ni mene. Ti i ja se ne zadovoljavamo, niti ćemo se zadovoljiti malim. Mi želimo mnogo. Mi želimo sve. Mi želimo potpuno. Kažem, Mari, da je u želji ispunjenje, i ako je naša želja jedna od božijih senki, doseći ćemo sigurno nešto od Božje svetlosti.
    Ne boj se ljubavi, Mari. Ne boj se ljubavi, saputnice moga srca. treba da joj se predamo, i pored bola, žudnje i potištenosti koje nosi.
    Slušaj Mari: Danas sam ja u zatvoru želja. to su želje rođene sa mnom. danas sam ja vezan starom idejom, starom koliko i godišnja doba. Možeš li biti sa mnom u mom zatvoru, dok ne izađemo na svetlo dana. Hoćeš li biti pored mene, dok se ne raskinu ovi okovi pa ćemo slobodno ići do vrha.
    Sada približi čelo. Približi svoje ljupko čelo, tako, tako bog Te blagoslovio. Bog Te sačuvao, voljena saputnice moga srca.
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  5. #20

    Odgovor: Halil Džubran

    A jedna žena prozbori i reče: Govori nam o Boli.
    A on kaza:
    Vaša je bol lomljenjeljuske u kojoj je zatvoreno vaše poimanje.
    Kao što se ljuska ploda mora slomiti da bi mu jezgra izišla na vidjelo,
    tako i vi morate bol upoznati.
    I ako vam se srce uzmogne diviti svakidašnjim čudesima života,
    vaša vam se bol neće činiti ništa manje čudesnom od radosti;
    I prihvatit ćete doba svojega srca, kao što uvijek prihvaćate godišnja doba što prolaze nad vašim poljima.
    I gledat ćete spokojno kroza zime svojega bola.
    Mnogo ste svojega bola sami odabrali.
    To je gorki napitak kojim liječnik u vama vidi vaše bolesno jastvo.
    Stoga, vjerujte liječniku, i popijte njegov lijek tiho i spokojno;
    Jer, njegovu ruku, ako i jest teška i tvrda, nježno vodi ruka Nevidljivoga.
    I posuda koju donosi, ako vam i peče usne, načinjena je od gline
    što ju je Lončar ovlažio svojim svetim suzama.

    (Prorok)
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  6. #21

    Odgovor: Halil Džubran

    Suza i osmeh

    Ne bih menjao tuge srca moga za radosti koje osecaju mnogi.
    Niti bih suze,koje pecal u svakom delu moga bica izaziva,pretvorio u smeh.
    Zelim da moj zivot ostane jedna suza i jedan osmeh.
    Suza da procisti moje srce i pruzi mi razumevanje zivotnih tajni i skritih stvari.
    Osmeh da me ucini blizim mojoj braci i da simbolise moje velicanje bogova.
    Suza da me sjedini sa ljudima slomljenih srca,
    osmeh da bude znak moje radosti sto postojim.

  7. #22

    Odgovor: Halil Džubran

    Halil Dzubran....Kahlil Gibran

    1883 - 1931




    Rodio se u mestu Bshari, stotinjak kilometara od Bejruta u porodici maronitskih hrishcana. Kada je imao 12 godina, zajedno s majkom, dve sestre i polubratom emigrira u Boston. Njegov otac ostaje u Libanonu.

    Halil u Bostonu 1896 upoznaje fotografa Freda Hollanda Daya, koji mu postaje priljatelj i vrshi jak uticaj na njega. 1897 vraca se u Bejrut i pochinje pohadjati al-Hikmah gimnaziju te usavrshava svoj arapski. 1902 ponovno je u Bostonu i upoznaje mladu pesnikinju Josephine Peabody, u koju se uskoro zaljubljuje. Iste godine, njegova majka, sestra i polubrat umiru od tuberkuloze. Dzubran nalazi duhovnu potporu u drugoj sestri i Josephine.

    1905 objavljuje eseje u arapskim novinama, a nakon toga pochinje objavljivati pesme. Svoju prvu knjigu, Nimfe Iz Dolina, objavio je 1906 u New Yorku, a drugu, Pobunjeni Dusi 1908. Vraca se u Boston 1910 i pridruzzuje Drushtvu Zlatnih Veza, udruzzenju arapsko-americhkih pisaca i intektualaca. Svoj jedini roman, Slomljena Krila, objavljuje 1912. Arapska antologija njegovih pesama iz novina objavljena je 1914 u New Yorku pod nazivom Suza I Smeshak.

    Njegova prva knjiga na engleskom jeziku, Ludak, objavljena je 1918. Prorok, njegovo najpoznatije delo izlazi 1923 i odmah postizze veliki uspeh. Svoju kolekciju aforizama, Kraljevstvo Mashte, objavljuje u Kairu 1927 a knjigu Isus, Sin Chovechji 1928.....1931 izlaze Bogovi Zemlje.
    Iste godine Halil Dzubran umire u New Yorku. Pokopan je u rodnom mestu Bshari.




    izvor WikipediJa

  8. #23

    Odgovor: Halil Džubran

    U predvecherje,na obali Nila,sreli se hijena i krokodil,pa zastali da se pozdrave.

    Hijena progovori, te reche:Kako vam ide danas, gospodine?
    A krokodil joj uzvrati:Loshe mi je.Ponekad od bola i tuge zaplachem,a drugi onda vele: To su samo suze krokodilske. Ne mogu vam iskazati koliko me to vredja.

    Tad ce hijena:Govorite o svom bolu i tuzi,al pomislite na tren kako je tek meni.Ja gledam lepote ovog sveta,njegova chuda i krasote i od radosti chiste smejem se ko shto se smeje dan.A onda ljudi iz prashume kazzu:To je samo smeh hijene.

  9. #24

    Odgovor: Halil Džubran

    PESAK I PENA

    Obalama ovim neprestano hodam,
    između peska i pene.
    Plima će obrisati tragove mojih stopa,
    i vetar penu odneće.
    Ali more i obala zauvek ostaće.

    *

    Maglom ruku jednom ispunih,
    zatim je otvorih i gle magla se u crva pretvori.
    Stisnuh ruku i ponovo otvorih, ali tamo beše ptica.
    Stisnuh ruku i treći put otvorih, kad tamo čovek
    tužnog lika
    gleda prema nebu.
    Ponovo stisnuh ruku i kad je otvorih, videh samo
    maglu.
    Ali čuh predivnu pesmu.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •