William Butler Yeats (Viljem Batler Jejts)
Prikaz rezultata 1 do 13 od ukupno 13
  1. #1

    William Butler Yeats (Viljem Batler Jejts)

    Vilijam Batler Jejts (engl. William Butler Yeats; 13. jun 1865. - 28. januar 1939.) je bio irski pesnik i dramski pisac, najznacajnija licnost irskog nacionalnog preporoda, jedan od osnivaca i upravnik narodnog pozorista. Ucestvovao u javnom politickom zivotu i bio senator od 1922. do 1928. Dobio je Nobelovu nagradu za knjizevnost 1923. godine


    Nebeske tkanine

    Da imam nebeske tkanine vezene,
    Zlatnim i srebrnim svetlom ispletene,
    Tkanine plave i zagasite i tamne
    Od noci i svetla i polutame,
    Ja bih ih rasirio pred tvoja stopala:
    Ali siromasan sam, imam tek snove;
    Rasirio sam snove pred tvoja stopala;
    Hodaj nezno jer hodas po mojim snovima.



    Kad budes stara

    Kad budes stara, seda, pred spavanje snena
    Dremala kraj vatre, ovu knjigu tada
    Uzmi, citaj i sanjaj kako si bila mlada,
    Ociju toplog sjaja i dubokih sjena.

    I kako mnogi u lepotu tvoju zaljubljeni bise
    I kraj tebe iskreni i lazni znase da se sjate
    Dok je samo jedan voleo ti dusu i mislio na te
    Kad lepotu tvog lica brige osencise.

    Pa dok se svijas kraj toplog vatrinog gnezda
    Promrmori setno kako ljubav brzonoga minu,
    Preko visokih gora kako se ka nebu vinu
    I sakri svoje lice u roju od zvezda.


    Zensko srce

    O, sta ce meni soba pusta
    sto molitve je puna bila;
    on pozva me sred mraka gusta;
    na grudi sam mu grudi svila.

    O, sta ce meni dom moj sretni,
    ni briga majke mi ne treba;
    od mojih vlasi krov ce cvetni
    od olujnog nas skriti neba.
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  2. #2

    Odgovor: William Butler Yeats

    Bele ptice

    Kad bismo mogli biti, moja draga,
    dve ptice bele povrh pene mora!
    Jos pre no sto se meteor ugasi
    nas pogadjaju plami meteora;
    A plamen plave zvezde Vecernjace,
    sto nisko visi sa nebeskog kraja,
    U srcu nasem uvek budi, draga,
    bol tuge sto se od nas ne odvaja.

    Tek zamor struji od krina i ruza,
    tih sanjalica sto ih rosa mije;
    o tom ne snevaj, nit' o meteoru
    sto trosni sjaj mu nocna tama pije,
    nit' o plamenu niske zvezde plave
    sto uz rub neba ranom zorom vene,
    jer zeleo bih da budemo, draga,
    dve ptice bele povrh morske pene.

    Jer privlaci me ostrvlje bezbrojno
    i uz njeg' cari danajskoga zala
    gde vreme ne bi na nas ni mislilo,
    gde tuga do nas ne bi ni navracala;
    I bili bismo daleko od ruza
    i przile nas ne bi plama strele
    kad bismo mogli bdeti, moja draga,
    vrh morske pene k'o dve ptice bele.



    Ljubavnik prica o ruzi u svom srcu

    Sve slomljene, nezgrapne stvari, predmeti
    trosni, stari,
    plac deteta nekog kraj puta, ta skripa
    kola sto smeta,
    i teski korak oraca sto gaca po zimskoj
    bari,
    tvoj lik mi vredjaju koji k'o ruza sred
    srca mog cveta.

    Jer previse je gruba uvreda ruznih stvari;
    da mi je da ih sagradim sve iznova usred
    leta,
    da zemlja i nebo i voda - k'o zlatan
    kovceg se zari
    za moj san o tvom liku koji k'o ruza sred
    srca mog cveta.
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  3. #3

    Odgovor: William Butler Yeats

    Ljubavnik tuguje zbog izgubljene ljubavi

    Ja imao sam drugu; u nje kosa vrana
    i mirne ruke behu i obrazi beli,
    pa snevah da ce jednom moja stara rana
    u ljubavi toj novoj moci da zaceli;
    al' u srce mi zaviri ta divna žena
    i u njem sliku tvoju vide jednog dana,
    pa od mene ode suzama oblivena.
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  4. #4

    Odgovor: William Butler Yeats

    ***


    Kome se prisnilo da lepota prolazi poput sna?
    Zbog tuzne gordosti
    Koja sja sa rujne usne,
    Tuzne sto nova cuda vise ne zbivaju se
    Troja isceze u posmrtnom sjaju sva,
    I izgibose sinovi Ushne.

    Mi prolazimo,kopni utrudjen svet;i ko sene
    Duse lebde i povlace se:to je rik
    Blede zimske bujice.Tik
    Ispod kratkovekih zvezda,nebeske pene,
    Nadtrajava samotni lik.

    Poklonite se arhandjeli,gde se koji nalazi:
    Pre vas i pre nego sto zakucase srca mnoga,
    Umorna i blaga,ona postoja uz presto Boga,
    I bog tad stvori svet,da bi po zelenoj stazi
    Gazila njena noga
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  5. #5

    Odgovor: William Butler Yeats

    Pesnik svojoj ljubljenoj


    Ja prinosim ti k'o na oltar živi
    sve knjige moje nebrojenih snova,
    o, bela ženo koju strast potresa
    k'o plima pesak golubije sivi;
    sa srcem, što je drevno k'o nebesa
    gde vreme tinja al' nikad ne gasne,
    o, bela ženo nebrojenih snova,
    ja prinosim ti svoje rime strasne.

  6. #6

    Odgovor: William Butler Yeats

    Tuga ljubavi


    Ta svađa vrabaca tamo ispod krova,
    pun mesečev obruč, nebo zvezda noćno
    i brujanje glasno veselih listova
    prikrili su zemlje jecanje nemoćno.

    I onda ti dođe, setnih usana rujnih,
    i dođoše s tobom suze celog sveta,
    i s njima svi jadi lađa mu olujnih,
    i s njima svi jadi bezbrojnih mu leta.

    Sad kroz rat vrabaca tamo ispod krova
    i kroz bele zvezde, mlečno nebo noćno,
    i pojanje glasno nemirnih listova,
    Prolama se zemlje jecanje nemoćno.
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  7. #7

    Odgovor: William Butler Yeats

    Tu dole kraj vrbaka


    Tu dole kraj vrbaka ja draganu sretoh
    milu,
    tu slušah je kraj vrbaka, belonogu i čilu,
    kad reče: ljubav je prosta - k'o lišće
    raste lako;
    Al' ja sam lud, zelen, bio, i sam ne mišljah
    tako.

    U poljani ja sam staj'o sa draganom nad
    rekom
    kad pleća mi obujmi ručicom belom i
    mekom,
    pa reče: ljubav je prosta - k'o trava
    raste lako;
    Al' ja sam lud, zelen bio; sad tužan ja
    bih plak'o.

    ***

    On prigovara ptici škurku


    O, škurku, ne kukaj sred zraka pusta
    il' nad vodom tamo gde se zapad sreće;
    Od kukanja tvog meni na um pada
    njen pogled strastveni, kosa duga gusta
    što se povrh mojih nedara razleće;
    Zar nije dosta jada što vetar kuka sada?
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  8. #8

    Odgovor: William Butler Yeats

    Lišće pada


    Stigla je jesen do lišća zaljubljenog u nas
    i do miševa gde je žito požnjeveno;
    Požutelo je lišće jasena tu iznad nas
    a i šumskih jagoda lišće prokvašeno.

    Čas ljubavi koja vene stigao je i do nas,
    i naša setna duša umorna je, svela;
    Sad rastajmo se, pre neg' doba strasti
    zaboravi nas,
    Sa poljupcem i suzom vrh tvog setnog
    čela.
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  9. #9

    Odgovor: William Butler Yeats

    William Butler Yeats (1865–1939) smatra se najvećim irskim pesnikom. Afirmisao je irsku kulturu, svoje
    pesničke simbole crpeo je iz irskog mitskog nasleđa. Evidentan je i uticaj
    francuskog simbolizma, kao i estetizma. Jejtsova pesnička zbirka 'Ruža' (1893) nosi ime prastarog simbola Irske, simbola lepote i ljubavi, ali i irske borbe za slobodu.


    Zbirke koje slede: 'Vetar među trskama' (1899), 'Divlji labudovi u Kulu' (1919), 'Majkl Roberts i plesačica' (1921), 'Kula' (1928 ) i druge, sadrže pesme poput romantičarske i folklorne, 'Pesma Engusa lutalice', zatim pesmu lamenta nad besmislom rata, 'Irski pilot predoseća svoju smrt', pa 'Uskrs' 1916, napisanu nakon pogubljenja vođa pobune u Irskoj, te 'Jedrenje ka Vizantiji', pesmu o mitskoj zemlji u kojoj vlada savršen spoj između života i umetnosti.

    Jejts je bio nesrećno zaljubljen u irsku lepoticu i pobornicu irskog nacionalnog pokreta, Mod Gon. Stalno je pokušavao da u sebi pomiri patriotu i pesnika. Uspeo je tako što je ovaj potonji odneo prevlast.




    Zora


    Da sam neuk poput zore
    Koja gleda sa visine
    Tu kraljicu staru što meri dvore
    Iglom broša sa haljine,
    Uvele što gledaju
    S besprekornog Vavilona
    Bezbrižnih planeta putanju
    I zvezde kad dođe luna,
    Pa crtaju, računaju;
    Da sam neuk poput zore
    što samo stoji i ljulja karuce,
    Stoji blistava nad oblačnim konjima;
    Da sam – jer sav je nauk bezvredan –
    Poput te zore neuk i obestan.
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  10. #10

    Odgovor: William Butler Yeats

    PESMA UZ KOLEVKU

    To se anđelska stvorenja
    Nadnela iznad tvog kreveca,
    Umorna od bdenja
    Samrtnika koji jeca.

    Na Nebu smeje se Bog
    Što ti je dobro, sve bolje;
    A Vlašići su radosni zbog
    Božije dobre volje.

    Da te poljubim želim;
    I već se mirim, rođeni
    Da ćeš, u godinama zrelim,
    Nedostajati meni.

    SRCU, DA SE NE PLAŠI

    Smiri se, smiri srce, ti, drhtljivice tela;
    Seti se mudrosti što nam je drevnost kaza:
    Nek onog što se plaši vode i vatruštine
    I vetra koji duva preko zvezdanih staza,
    Vetar, voda i vatra preplave i učine
    Nevidljivim, jer on nema udela
    Sred usamljene, veličanstvene pučine.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  11. #11

    Odgovor: William Butler Yeats

    BRIŽNOST LJUBAVI

    Neizreciva samilost živi
    U srcu ljubavi: ulično vrenje
    Kupaca i trgovaca, nezaustavljivi
    Oblaci-putnici, zahlađenje
    Koje vetar s kišom donosi njivi,
    Tamni kestenjari, zlatno klenje
    Potok koji juri kao miševi sivi -
    Sve to ugrožava milo stvorenje.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  12. #12

    Odgovor: William Butler Yeats (Viljem Batler Jejts)

    Za Anne Gregory


    Nikad neće mladić neki,
    U očaj dok ga baca
    Boje meda bedem meki
    Što pada ti niz rame,
    Voljet te zbog tebe same,
    A ne tvoje žute prame.

    Ja mogu, ako mi se sviđa,
    Obojit kosu bilo kako,
    Da bude crna, smeđa, riđa,
    Očajni mladići da me
    Vole radi mene same,
    A ne moje žute prame.

    Sinoć baš iznašao je
    Neki religiozni starac,
    Da spis za dokaz našao je,
    Da samo Bog bi mogo, draga
    Voljet te zbog tebe same,
    A ne tvoje žute prame.
    Poruku je izmenio Cecara, 28.04.2010 u 11:44 Razlog: sh ch zz

  13. #13

    Odgovor: William Butler Yeats (Viljem Batler Jejts)

    PJESMA SRETNOG PASTIRA
    The Song ofthe Happy Shepherd

    Šume Arkadije su poharane,
    I mrtva starinska radost je njena;
    Nesta svijet gojen od snovite hrane;
    Istina, sad igračka obojena,
    Još vrti glavu naspram carstva sjena;
    O bolna djeco, pod suncem što šija,
    Od stvari što ih rastočiše mijene
    U mučnom plesu gdje nas prošlost vija,
    Dok Kronos tužne napjeve izvija,
    Riječi su samo to što ima cijene.
    A gdje su sada ratujući kralji,
    Rugači svijeta? —
    I u Križa znaku
    Vladari koji ratove potiču?
    Prazne su riječi njihova slava,
    Dok s mukom teškom izgovara svaku
    Mucav školarac ponavljajuć' priču:
    Mrtvi su sada pradavni nam kralji.
    I zemlja sama tek bi mogla biti
    Plamna riječ, što se naglo može čuti,
    Gdje zvoni od nje prostor jekoviti,
    Kad beskonačni san časkom pomuti.

    Ni slavna djela ne časte se dična, Niti
    već ima takva kova ljudi; Nitko žarkom
    željom istinu ne žudi, Nit' su tlapnje
    hrana neobična Novim snima, nit' istine
    ima Spašene u srcu. Traži, sada,
    Zvjezdolovac nema znanja prava, Što
    pogled ne diže od optičkih sprava,
    Slijedeći trag zvijezde koja pada — Ti
    žudi, jer u tom' istina prebiva, A ne bjehu
    riječi — već zvjezdani otrov Od čega se
    srca raskoliše živa, I istini ljudskoj
    izatkaše pokrov. Idi i sakupi kraj
    šumnoga mora Zavojite školjke, gdje su
    glasi skriti, Priču im ispričaj usred
    razgovora, One će te potom same utješiti,
    Melodijom blagom, ponavljajuć riječi,
    Dok u njima tvoje još bude gorčine,
    O tome da nesta samilost što liječi,
    1 biserno bratstvo kako mre i gine;
    Jer jedino riječi jesu dobre svima:
    Pjevaj, u riječima trag istine ima.
    Meni valja poći: do tihoga stana Gdje se
    sunovrati i ljiljani njišu, Fauna ću tamo
    razveselit' bijedna Ispod pokrivača
    položena leđna, Pjesmu prije zore pjevat'
    mu najtišu. Još ga oči pamte živa,
    razdragana, Sanjati ga znadem kako gazi
    Po tratini rosnoj poput duha I pjesma ga
    pecne posred sluha — O zemlji kad
    bješe mlada i u snazi:

    Ali jao'Ona i ne sanja više; ti
    pođu pazi! Sa obronku usni
    slijepim makovima:
    Sanjaj, sanjaj, ima istine u snima.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Slične teme

  1. William Shakespeare (Viljem Šekspir)
    Autor blueella u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 27
    Poslednja poruka: 10.08.2018, 13:48
  2. William Blake (Vilijam Blejk)
    Autor blueella u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 22
    Poslednja poruka: 04.06.2012, 21:29
  3. William Wordsworth (Vilijam Vordsvort)
    Autor DrinChe u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 25.04.2009, 04:08

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •