Halil Džubran (Kahlil Gibran)

[blueella]

*******************************
Na to ce Almitra: Pricaj nam o ljubavi.
I on podize glavu i pogleda ljude,
a po njima polegnu tisina.
I on progovori glasom silnim:
Kad vas ljubav pozove, podjite za njom,
Premda su staze njene tegobne i strme.
A kad vas krila njena obgrle, prepustite joj se,
Premda vas mac, skriven medju perima njenim,
moze povrediti.
A kad vam progovori, verujte joj,
Premda vam glas njen moze unistiti snove,
k'o sto severac opustosi vrt.
...............................
Jer, bas kao sto vas krunise,
ljubav ce vas i razapeti.
Isto kao sto vas podstice da rastete,
tako ce vas i okresati.
Kao sto se uspinje do visina vasih i miluje vam
grancice najtananije sto trepere na suncu,
Tako ce se spustiti i do vaseg korenja
i protresti ga u njegovom prijanjanju za zemlju.
Poput snoplja psenicnog,
sakupice vas u narucje svoje.
Omlatice vas, da bi vas ogolila.
Prosejace vas, da bi vas otrebila od kukolja.
Samlece vas, do beline.
Umesice vas, dok ne postanete gipki;
A onda ce vas izloziti svojoj svetoj vatri,
tako da postanete sveti hleb
za svetu Bozju svetkovinu.
Sve ce vam to ljubav uciniti,
ne biste li spoznali tajne svoga srca
i u spoznaji toj postali deo srca Zivota.

Budete li, pak, u strahu svome trazili
samo ljubavni mir i zadovoljstvo,
Bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju,
i odete sa gumna ljubavi,
U svet koji ne poznaje godisnja doba
gde cete se smejati, al' ne punocom smeha svog
i plakati, al' ne do poslednje suze svoje.

*******************************

[blueella]

****************************
Tad Almitra progovori ponovo, te kaza:
A sta je sa Brakom, ucitelju?
A on odgovori ovim recima:
Rodjeni ste zajedno i zajedno cete biti za sva vremena.
Bicete zajedno kada vam bela krila smrti rasprse dane.
Da, bicete zajedno cak i u nemom pamcenju Bozijem.
Ali, neka u vasem zajednistvu bude prostora.
I neka vetrovi nebeski igraju medju vama.

Volite se, ali ne namicite okov ljubavi:
Nek' ona radije bude more sto se talasa medj' obalama vasih dusa.
Punite case jedno drugome, ali nemojte piti iz jedne case.
Podajte jedno drugome hleba, ali ne jedite od istog somuna.
Pevajte i igrajte zajedno i radujte se, ali neka svako od vas bude za sebe,
Kao sto su strune leutove za sebe, iako trepte muzikom istom.

Dajte svoja srca, ali ne jedno drugom u vlasnistvo.
Jer, samo ruka Zivota moze da drzi vasa srca.
I budite zajedno, ali ne odvec blizu:
Jer, i stubovi u hramu razdvojeni stoje,
A hrast i cempres ne rastu jedan drugom u senci.

***********************************************

[blueella]

***********************************
A jedna zena koja je privijala svoje cedo na prsa rece:
Pricaj nam o Deci.
A on rece:
Vasa deca nisu vasa.
Ona su sinovi i kceri zudnje Zivota za samim sobom.
Oni nastaju preko vas, ali ne od vas,
I, iako su sa vama, ona vam ne pripadaju.
Mozete im darovati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer ona imaju misli sopstvene.
Mozete im skuciti tela, ali ne i duse,
Jer duse njihove obitavaju u kuci sutrasnjice,
koju vi ne mozete pohoditi, cak ni u snovima svojim.
Mozete teziti da budete kao oni,
ali ne pokusavajte da ih terate da oni budu kao vi.
Jer, zivot ne ide unazad, niti se zadrzava u proslosti.
Vi ste lukovi iz kojih se deca vasa poput zivih strela odapinju napred.
Strelac vidi metu na stazi beskraja i On vas savija snagom svojom,
kako bi strele Njegove letele hitro i daleko.
Neka vas ispuni sreca sto vas
Strelac savija u ruci svojoj;
Jer, bas kao sto voli strelu sto leti,
On voli i postojani luk.

*****************************************

[blueella]

....da si sapat vetra,da me drazis tvojim dahom,
kad pozelis da me nosis
u daljine,jednim mahom
...Da si Sunca zrak,da si tu - da je svetlo,
kad te nema da je mrak,
Da te vidim,da si pored,
i priznam da postojis.
Da te osetim bar jednom
i pustim da me osvojis..
Da si ziva,topla,meka daha koji stvara
vulkan osecaja,
smesten u tvom srcu,...u tvojoj dusi..
Voleo bih da te milujem..
pogledom..
recima..
dahom..
voleo bih..
da tvoj pogled otapa led i cemer koji steze moju dusu..

[Lady in red]

ZBOG ONOGA STO JESI

"Kada tvoj prijatelj kaze sto misli,
neces se bojati onoga"ne" u svom duhu,
niti ces suzdrzati "da".

A kada suti tvoje srce i dalje
slusa njegovo srce;

Jer u prijateljstvu bez rijeci radaju se
i dijele sve misli, sve zudnje i sva ocekivanja,
uz nepriznatu radost.

A kada se rastejete od prijatelja,ne tugujte;
Jer ono sto u njemu najvise volite
mozda ce biti jasnije kad bude daleko,
kao sto penjac jasnije vidi
planinu iz doline."

[Lady in red]

Covekova himna


Bio sam
i bicu
i takav cu biti
do kraja vremena
jer sam bez kraja.

Mjerio sam daleke prostore
beskraja
i uspeo se u svijet snova
do samoga izvora svjetla
letjeh uvis.
No pogledaj me
Rob sam materije

Osluskivao sam ucenje Konfucija.
i ispitivah brahmansku mudrost
sjedio sam pored Bude ispod drveta spoznaje.
No pogledaj me.
Sapleten sam u nevjeri i neznanju

Zatekoh se na Sinaju
kada se Bog ukaza Mojsiju.
Na Jordanu dozivjeh cuda Nazaricanina
i u Medini slusah ucenje arapskog proroka.
No pogledaj me.
Ja sam zrtva sumnje.

Sopstvenim ocima gledah
moc Babilona.
Slavu Egipta i velicinu stare Grcke.
No moje oci su odgovorne
pred bijedom njihovih dijela.

Bijah kod carobnjaka endorskog
svestenika asirskih i proroka palestinskih
i ne prekidah pjevati o stvarnosti.

Ucih o mudrosti indijskoj.
Stekoh majstorstvo u pjesnistvu
sto izvire iz srca arapskoga
slusah muziku zapadnih naroda
i uprkos tome jos sam slijep i nista ne vidim
moje usi su gluhe i ne propustaju glas.

Pretrpjeh tiraniju nezasitih osvajaca.
Tlacenja despotska
suzanjstvo raznih mocnika.
I uprkos tome jos sam jak
i borim sa s danima svoga postojanja.


Sve to cuh, vidjeh i trpjeh
iako sam jos u uzrastu djetinjem.
Ali kroz skora djela mladalacka
ostaricu i ostvariti savrsenstvo
i potom se vratiti Bogu.

Bio sam
i jesam
i takav cu biti
do kraja vremena
jer sam bez kraja.

[blueella]

Pjesma

U dubini moje duse je pjesma koja nece u rijec da se odjene.
To je pjesma sto kao kamenje u mome srcu prebiva
i odbija da se mastilom toci na hartiju,
ona mi osjecanja obuhvata poput tananog omotaca
i nece da se jezikom skrnavi.
Kako da je izdahnem kada se plasim da je zrak ne zaprlja?
Kome da je ispjevam kada je navikla da zivi u mojoj dusi kao u svome domu
te se plasim da se slusanjem ne povrijedi?
Ako mi u oci pogledate, vidjet cete sjenku njene sjenke,
i ako mi vrhove prstiju dotaknete, osjetit cete njeno treperenje.
Svojim djelima je iskazujem kao sto jezero odrazava sjaj zvijezde,
moje suze je otkrivaju kao kapi rose, rasute na vrelini sunca,
otkrivaju tajne ruzinog cvijeta.
U meni je pjesma koju tisina objavljuje, a buka sputava;
koju snovi izgovaraju, a java progoni.
To je pjesma ljubavi, ljudi, i nema Izaka koji ce je ispjevati,
niti Davida koji ce odsvirati.
To je pjesma mirisnija od jasminovog cvijeta,
i nema sjeciva koje je moze raniti.
Bolje je cuvana od djevojackih tajni,
i nema strune koja je moze prisvojiti.
Ko moze sjediniti huku mora i pjesmu slavuja,
ko moze spojiti oluje sa djecjim uzdasima?
Koje ljudsko bice
moze bozansku pjesmu ispjevati?

[blueella]

Misli iz "Slomljenih krila":

A pjesnici su nesretni ljudi, jer ih okru-zuje zavjesa suza, bez obzira na to, koliko visoko stremi njihov duh.
Blazenstvo srece nece razdvojiti srca koja je zdruzila zalost. Ljubav, koju su ocistile suze, vjecno ce ostati cistom i lijepom.
nasa tijela tek zatvor
Ljubav je plod duhovne privlacnosti.
Lisica kaze da je grozde, koje ne moze dohvatiti, kiselo.
Nebeska je ljubav oslobodjena ljubomore, bogata je i nikada ne ranjava duh.
Casa nece privuci nase usne, ne vidimo li boju vina kroz njen prozirni kristal.
Dat cu mu sve, sto slaba zena moze dati jakom muskarcu.
Voljela bih da me ljubis, kao sto pjesnik ljubi svoje otuzne misli.
Hoce li ljubavnik biti zadovoljan, dok bude grlio duha, hoce li zena utaziti svoju zedj u izvoru snova?"
kakav je onaj covjek, koji nikada nije srknuo iz case ljubavi, i kakav duh ima onaj, ko nikada pun postovanja nije stao, pred osvijetljenim oltarom u svetistu, ciji su podovi srca muskarca i zene, a strop skrivena zavjesa snova? Kakav je cvijet, na cije latice zora nikada nije spustila kapljice rose; kakav je potok, koji izgubi svoj tok i ne izlije se u more?
U usta si joj udahnuo zivot i u srce si joj posijao sjeme smrti
Svojom voljom pobudjujes njenu ljubav i iz njene ljubavi proizlazi sramota. Pokazao si joj ljepotu stvaranja, a njena ljubav prema ljepoti pretvara se u neutjesnu ceznju.
s ljubavlju si mi otvorio oci i s ljubavlju si me oslijepio
Istinska bol je nijema
Moderna je civilizacija zenu napravila malo pame-tnijom, premda je zbog muske pohlepe povecala njezinu patnju.
Jedan sam medju onima, koji vjeruju, da je duhovni napredak zakon ljudskog zivota
u svakom gradu nadjemo zenu, koja simbolizira buducnost.
dragi moji citatelji, zar vam se ne cini da je takva zena poput naroda, kojeg ugnjetavaju svecenici i vladari?
Zena je za narod ono sto je svjetlo za svjetiljku
Prkosenje nevoljama i preprekama plemenitije je od bijega u spokoj. Leptir, koji leti oko svjetla dok ne umre, vrijedniji je divljenja od moljca, koji zivi u tamnoj rupi.
jer cu nakon smrti zivjeti u tebi
Sva priroda otkriva majku.
Kako ranjeno srce moze naci utjehu u razocaranoj dusi?
Pjesnici i pisci trude se spoznati pravu prirodu zene, a sve do danas nisu otkrili tajne njezina srca, jer gledaju je iza zavjese spolnosti i vide samo, sadasnjost; gledaju je kroz povecalo prezira i omalovazavanja te nalaze samo slabost i podredenost
Muskarac pozanje slavu i ugled, a zena placa cijenu za to."
ljubav je dragocjeno blago, to je Boziji dar osjetljivim i velikim duhovima
ljubav me naucila, kako te braniti, cak pred sobom samom
Ogra-nicena ljubav zahtijeva ljubljenu osobu, neogranicena zahtijeva samo sebe samu.
dusu, koja je jednom, makar samo jednom, ugledala Bozju sjenu, nikada vise nece biti strah ni samog vraga.
Ta istina je iskrenost, koja sva nasa djela ucini lijepima i casnima
Slavuj u krletci ne savija gnijezda, da njegova djeca ne bi zivjela u ropstvu...
Cvjetovi na livadama djeca su ljubavi sunca i prirode; djeca su ljudi cvjetovi ljubavi i saosjecanja...

[Kathy]

Nasa deca

Vaša deca nisu vaša deca.
Oni su sinovi i kceri života
koji žudi za sobom.
Oni postižu, ali ne preko vas.
I mada su sa vama, oni vam ne pripadaju.
Dajte im ljubav, ali ne vaše misli,
jer oni imaju svoje vlastite.
Možete udomiti njihova tela,
ali ne i njihove duše,
jer one borave u kuci sutrašnjice do
koje vi ne možete cak ni u snovima.
Možete se truditi da budete kao oni,
ali ne tražite da oni budu kao vi,
jer život ne ide unazad, niti stoji.
Vi ste lukovi sa kojih se vaša deca,
kao žive strele, bacaju u buducnost.
Strelac vidi znak na stazi vecnosti,
i on vas savija svojom moci,
da bi njegova strela otišla daleko i brzo.
Neka vaše savijanje u strelcevoj
ruci bude radost;
jer mada on voli strelu koja leti,
On voli i luk koji je postojan.

[Beatrica]

Suza i osmeh

Ne bih menjao tuge srca moga za radosti koje osecaju mnogi.
Niti bih suze,koje pecal u svakom delu moga bica izaziva,pretvorio u smeh.
Zelim da moj zivot ostane jedna suza i jedan osmeh.
Suza da procisti moje srce i pruzi mi razumevanje zivotnih tajni i skritih stvari.
Osmeh da me ucini blizim mojoj braci i da simbolise moje velicanje bogova.
Suza da me sjedini sa ljudima slomljenih srca,
osmeh da bude znak moje radosti sto postojim.

[zrNce]

Halil Dzubran....Kahlil Gibran

1883 - 1931



Rodio se u mestu Bshari, stotinjak kilometara od Bejruta u porodici maronitskih hrishcana. Kada je imao 12 godina, zajedno s majkom, dve sestre i polubratom emigrira u Boston. Njegov otac ostaje u Libanonu.

Halil u Bostonu 1896 upoznaje fotografa Freda Hollanda Daya, koji mu postaje priljatelj i vrshi jak uticaj na njega. 1897 vraca se u Bejrut i pochinje pohadjati al-Hikmah gimnaziju te usavrshava svoj arapski. 1902 ponovno je u Bostonu i upoznaje mladu pesnikinju Josephine Peabody, u koju se uskoro zaljubljuje. Iste godine, njegova majka, sestra i polubrat umiru od tuberkuloze. Dzubran nalazi duhovnu potporu u drugoj sestri i Josephine.

1905 objavljuje eseje u arapskim novinama, a nakon toga pochinje objavljivati pesme. Svoju prvu knjigu, Nimfe Iz Dolina, objavio je 1906 u New Yorku, a drugu, Pobunjeni Dusi 1908. Vraca se u Boston 1910 i pridruzzuje Drushtvu Zlatnih Veza, udruzzenju arapsko-americhkih pisaca i intektualaca. Svoj jedini roman, Slomljena Krila, objavljuje 1912. Arapska antologija njegovih pesama iz novina objavljena je 1914 u New Yorku pod nazivom Suza I Smeshak.

Njegova prva knjiga na engleskom jeziku, Ludak, objavljena je 1918. Prorok, njegovo najpoznatije delo izlazi 1923 i odmah postizze veliki uspeh. Svoju kolekciju aforizama, Kraljevstvo Mashte, objavljuje u Kairu 1927 a knjigu Isus, Sin Chovechji 1928.....1931 izlaze Bogovi Zemlje.
Iste godine Halil Dzubran umire u New Yorku. Pokopan je u rodnom mestu Bshari.

izvor WikipediJa

[zrNce]

U predvecherje,na obali Nila,sreli se hijena i krokodil,pa zastali da se pozdrave.

Hijena progovori, te reche:�Kako vam ide danas, gospodine?�
A krokodil joj uzvrati:�Loshe mi je.Ponekad od bola i tuge zaplachem,a drugi onda vele:� To su samo suze krokodilske.� Ne mogu vam iskazati koliko me to vredja.�

Tad ce hijena:�Govorite o svom bolu i tuzi,al� pomislite na tren kako je tek meni.Ja gledam lepote ovog sveta,njegova chuda i krasote i od radosti chiste smejem se k�o shto se smeje dan.A onda ljudi iz prashume kazzu:�To je samo smeh hijene.� �

[zosim]

PESAK I PENA

Obalama ovim neprestano hodam,
između peska i pene.
Plima će obrisati tragove mojih stopa,
i vetar penu odneće.
Ali more i obala zauvek ostaće.

*

Maglom ruku jednom ispunih,
zatim je otvorih i gle magla se u crva pretvori.
Stisnuh ruku i ponovo otvorih, ali tamo beše ptica.
Stisnuh ruku i treći put otvorih, kad tamo čovek
tužnog lika
gleda prema nebu.
Ponovo stisnuh ruku i kad je otvorih, videh samo
maglu.
Ali čuh predivnu pesmu.

[blueella]

ZOV LJUBAVNIKA

Gdje si voljena moja?
Da li si u svom malenom Rajskom vrtu,
polijevas cvjetove koji promatraju te
kao sto djeca promatraju majcine grudi?
Ili si u svojim odajama gdje oltar
kreposti postavljen je u tvoju cast, a ti
na njemu zrtvujes moje srce i dusu
Ili si medu knjigama,
sakupljas ljudsko znanje
a prepuna si nebeske mudrosti?

O, pratiljo moje duse, gdje li si?
Da li u hramu molis?
Ili zazivas Prirodu u polju, utocistu tvojih snova?
Jesi li u kolibama siromasnih,
tjesis slomljena srca slatkocom svoje duse i
ispunjas njihove ruke svojim darovima?

Ti Bozji si duh svuda oko nas,
ti jaca si od vremena
Sjecas li se dana kada se sretosmo, kada aureola
Tvoje duse okruzila nas je, i Andeli ljubavi
lebdjese oko nas, pjevajuci pohvalnicu srcima?
Spominjes li se kada sjeli smo u sjeni krosanja,
skrivajuci se od covjecanstva, kao sto zene
stite nebesku tajnu svog srca?
Pamtis li staze i sume kojima smo krocili,
ruku isprepletenih i glava naslonjenih jedne na drugu
kao da skrivali smo se unutar sebe samih?
Sjecas li se trenutaka kada pozeljeh ti zbogom
i moje usne poljubise tvoje?
Taj poljubac otkrio mi je da spajanje usana u Ljubavi
objavljuje bozansku tajnu koju jezik izrevi ne moze!
Taj poljubac prethodio je dubokom uzdahu
poput onog kojim je Svemoguvi u zemlju
Udahnuo zivot vovjevji

Taj uzdah vodio me u svijet duha
navjesvujuvi ljepotu moje duse, i tamo
ce trajati dok ponovo ne sretnemo se.
Sjecam se kada si me ljubila i ljubila,
obraza zalivenih suzama, i rekla si:
"Zemaljska tijela cesto
moraju se rastati zbog zemaljske svrhe,
I moraju zivjeti odvojeno
jer svjetovne nakane na to ih tjeraju.
Ali dusa ostaje zasticena u rukama Ljubavi,
sve dok smrt ne dode
i odvede sjedinjene duse k Bogu

Idi, voljeni moj,
Ljubav te odabrala za svog izaslanika,
pokori joj se, jer ona je Ljepota koja nuda
svom sljedbeniku vrc slatkog zivota
I premda te moje ruke nece grliti,
tvoja ljubav ce ostati moj utjesni mladozenja,
tvoje sjecanje, moj Vjecni svadbeni pir.
Gdje si sada, ti koja si dio mene?
Jesi li budna u tisini noci?
Daj da vjetar prenese ti
svaki otkucaj i naklonost mog srca.
Milujes li moje lice u mislima?
Ta slika meni vise ne pripada,
jer tuga nadvila je svoju sjenu nad moju sretnu proslost.
Jecaji isusili su moje oci
koje odrazavahu tvoju ljepotu
I usahnuli usne koje si ti sladila poljupcima
Gdje si voljena moja?
Cujes li moj plac tamo preko oceana?
Razumijes li moju potrebu?
Uvidas li velicinu moje strpljivosti?
Postoji li koja dusa voljna da prenese
ti dasak ove umiruce mladosti?

Postoji li kakva tajna povezanost
medu andelima koji ce ti prenijeti moju prituzbu?
Gdje si, moja predivna zvijezdo?
zivotna tmina privila me na svoje grudi,
zalost me osvojila.
Posalji svoj smijesak u nebo,
neka me dosegne i ozivi!
Izdahni svoj miomiris u nebo,
neka me odrzi na zivotu!
Gdje si, voljena moja?
O, kako golema je Ljubav
I kako malen ja sam

[blueella]

Najdraza !
Velika istina koja nadilazi prirodu ne moze se izreci uobicajenim ljudskim jezikom...Ali, ona tishinu bira da dodje do dushe...Osecam da tishina ove noci trazi put do dusha noseci poruku nezniju od one koju ispisuje povetarac na mirnoj povrshini vode,citajuci poruku nasih srca na njima samima. Ali kao sto je Bog hteo da dusha bude u ropstvu tela,ljubav je htela biti zarobljenik govora...
Kazu, voljena moja, da se srce kada je odvojeno pretvara u prozdrljivu vatru. Mislim da trenutak rastanka nije u stanju da razdvoji nashe duhovne svetove. Isto tako pri prvom susretu znao sam da te dusha odavno poznaje, i da prvi pogled,u stvari nije prvi...
Voljena moja, onaj trenutak koji je spojio nasha srca izgnana iz nebeskog sveta ,predstavlja one retke prilike koje me ucvrscuju u uverenju da je dusa vecna. U takvim trenucima priroda skida koprenu sa lica svoje ogranicene pravde- onoga sto nepravdom zovu.
Preda mnom je, voljena moja, zivot koji zelim da bude velicanstven i lep. Zivot koji druguje se pomenom coveka koji ce doci,i poziva na postovanje i ljubav prema njemu.
Zivot koji je poceo kada sam te sreo,uveren u njegovo vecno trajanje,znajuci da imas moc da pokazesh onu silu koju mi je Bog podario za velike reci i dela, kao sto sunce daje zivot mirisljavom cvecu u polju.
Tako ce moja ljubav preziveti.
Nece biti samo moja, jer treba drugima da pripadne, niti ce biti svacija,jer ce tebi biti namenjena.
Oprosti sto ti govorim u drugom licu, jer ti si onaj lepshi deo mene,koji sam izgubio kada nas je u jednom trenu napustila Bozija ruka.
Voljena moja....oprosti !