NSdjanka kaže:
Ok, to mi je jasno... Nije mi jasno na koji način se vrši selekcija... Kako da znaš da li zaslužuješ da odeš u raj ili ne? I još jedna stvar- ko može da ti da razrešenje grehova? Sveštenik? Zar i on sam nije čovek, a samim tim i grešno biće?
Zašto bi se vršila selekcija,kako je zoveš?Ne razumem...Mislilm da ne treba mi da se opterećujemo time ''da li zaslužujemo'',nego bi trebali da se potrudimo,onoliko koliko smo u stanju da živimo u Bogu i sa Bogom.
Misliš da sam ja sigurna da ću otići u Raj..ne.Niko nije siguran do Sudnjega dana.Vera i samo vera u Hrista''garantuje'',uslovno rečeno odlazak u Raj,i naravno pokajanje za nama poznate nam grehe.
Sveštenik može da ti da razrešenje...ne bi imalo smisla da je to neko drugi.Evo šta sv. vladika Nikolaj kaže o tome:
SVEŠTENSTVO
U ovoj Svetoj tajni episkop uvodi u oltar kandidata, koji je ispunio sve uslove potrebne za obavljanje svešteničke službe, stavlja mu ruku na glavu i čita molitvu posvećenja, da bi na njega sišla Božanska blagodat Svetoga Duha.
Posle ovoga rukopoloženi ima pravo, u zavisnosti od dobijenog čina, da vrši sveštenoradnje, da uči verne i da upravlja Crkvom. Ovo pravo sveštenstvu je dao sam Isus, kada je uoči vaznesenja rekao apostolima: “idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, učeći ih da sve drže što sam vam zapovedio” (Matej 28; 19,20). Pošto su sveštenici, kao što smo već ranije rekli, naslednici apostola otuda i ovima isto pravo.
U Pravoslavnoj Crkvi imamo sledeće činove rukopoloženja: đakoni, prezviteri (sveštenici) i episkopi (vladike). Episkopi imaju pravo da vrše sve Svete tajne, prezviteri sve osim Svete tajne sveštenstva, dok đakoni ne mogu samostalno vršiti ni jednu Svetu tajnu, već pomažu (saslužuju) episkopima i prezviterima.
Ko je ustanovio u Crkvi jerarhiju?
Sam Gospod Hristos kao prvi Prvosveštenik (Jevr. V, 4-6). On, kao izvor svake vlasti i prava u Njegovoj Crkvi, dao je apostolima vlast da uče, isceljuju i opraštaju grehe.
Šta onda predstavlja celinu jerarhije?
Najpre Hristos kao večni Prvosveštenik i glava Crkve, onda od Njega apostoli, pa od apostola episkopi, i od episkopa sveštenici i đakoni.
Zašto je neophodno polaganje ruku u ovoj svetoj tajni?
To su najpre činili apostoli (I Tim. IV, 14, 15,22). Polaganje ruku u ovoj svetoj tajni prenosi se na lice koje se rukopolaže duhovna sila i tako se postiže zakonita veza crkvene vlasti i sveštenosluženja.
Zašto zovemo sveštenika “Ocem”?
Zato što smo preko sveštenika u svetoj tajni krštenja preporođeni u decu božju; preko njih u svetoj tajni pričešća dobijamo nebesku hranu (Hristovo telo i krv); u svetoj tajni pokajanja preko njih dobijamo oproštenje od svojih grehova, a u ostalim svetim tajnama naročite darove Svetog Duha. Pored toga, sveštenici se za nas neprestano mole, uče nas, savetuju, opominju nas i nama rukovode. Prema tome, oni su zaista naši duhovni oci. Svakako oni moraju biti dostojni tog imena i te velike službe.
POKAJANJE
Pokajanje je Sveta tajna kroz koju vernici ispovedaju svoje grehe i ukoliko to čine iskreno, kajući se, od ispovednika (sveštenika) dobijaju razrešenje grehova u ime Isusa Hrista. Episkopi i sveštenici, kao naslednici apostola, imaju tu moć da opraštaju grehe, jer je Isus Hristos rekao apostolima: “Primite Duha Svetoga. Kojima oprostite grehe oprostiće im se; i kojima zadržite zadržaće se.” (Jovan 22; 22, 23).
Takođe treba reći da je sveštenik obavezan da i po cenu života čuva tajnu poverenu mu prilikom ispovesti. U suprotnom može biti lišen svešteničkog čina.
U slučajevima kada je vernik ispovedio neki teži greh sveštenik mu preporučuje epitimiju (kaznu), koja zavisi od težine i vrste učinjenog prestupa. Eoitimija može biti post, molitva, činjenje milosrđa, ako smo koga oštetili da mu to nadoknadimo, da molimo oproštaj od onih koje smo uvredili, pa čak i zabrana pričešćivanja na određeno vreme.
Važno je reći da je sveštenik samo posrednik između nas i Boga, i da ispovedajući svoje grehe i kajući se pred sveštenikom mi ustvari ispovedamo i kajemo pred Bogom.
Ispovest i pokajanje treba obavljati što češće, a pogotovu u bolesti, jer ne znamo vreme svoje smrti, te je zbog toga potrebno da se oslobodimo od greha i tako zadobijemo Carstvo nebesko.