Iako nije pravljena zvanična lista, a verovatno i evropski statističari još nisu čuli za Budvu, ono što je sigurno da je crnogorska prestonica turizma grad za najvećim brojem milionera po broju stanovnika.
Kraj koji je pre nekoliko decenija bio siromašna ribarska regija, pretvoren je u najbogatiji prostor bivše Jugoslavije, jer su meštani minulih godina polako počeli da rasprodaju parče po parče dedovine i za to uglavnom dobijali, i za svetske prilike, basnoslovne iznose, koje nekada dostižu i po nekoliko miliona evra. Ni brojka od 200 milionera nije konačna, jer svakog dana gradom prostruji priča da je neka porodica prodala neko svoje parče zemlje i za to dobila mnogo veću sumu od svoga komšije. I tako u nedogled traje takmičenje među komšijama oko toga ko će naći galantnijeg kupca, koji više nisu samo Rusi koji ne pitaju za cenu, već je sve više Iraca, Belgijanaca, Francuza i Holanđana.
Zbog te svojevrsne trgovinske groznice sve je manje zemlje na dobrim lokacijama koje su na prodaju, a cena kvadrata parcele dostiže i neverovatnih hiljadu evra, koliko košta kvadrat stana u nekom beogradskom naselju. Euforija prodaje nekretnina je izrodila i jednu novu sociološku kategoriju - "novokomponovani bogataš". Reč je mahom o ljudima koji su preko noći postali milioneri, a pripadali su srednjoj klasi, ali među njima ima i onih koji su u kriznim godinama jedva sastavljali kraj sa krajem.
Kao po nekom pravilu, milioni dobijeni od prodaje nekretnina, troše se na kupovinu nekretnina, pa tako i Budvani, čim dobiju novac na računu ili u kešu odlaze za Podgoricu i Beograd gdje kupuju stanove.
Gotovo da nema porodice koja nije kupila jedan ili više stanova, poslovne prostore, u "krugu dvojke" ili najužem centru Beograda. A kada je reč o automobilima, malo je onih koji su odoleli da deo novca potroše na kupovinu najluksuznijih limuzina. Tako se ulicama Budve trenutno voze najnoviji modeli najpoznatijih svetskih auto brendova. Može se primetiti da Budvani preferiraju džipove, pa je dugogodišnji deficit parking mesta sada je još izraženiji, jer nekoliko "hamera" ili BMW džipova, zauzme kompletan parking, ne ostavljajući prostor za goste.
Razbacivanje parama ide i dotle da se troše i na kupovinu statusnih simbola poput ručnih časovnika, koji, kada je reč o unikatima, koštaju i po nekoliko desetina hiljada evra. Novac se troši i na skupocjene upaljače, dugmad za košulje, markiranu odeću, obuću i ludi provod.
Dosta se ulaže i u renoviranje i nadogradnju kuća, koje se preko noći pretvaraju u velelepne vile sa bazenima, opremljenim skupocenim nameštajem i privatnim teretanama. Novac koji ostane, nakon zadovoljavanja svih ovih "preko potrebnih sitnica" ulaže se u banke, pa ne bi bilo čudno da se neki Budvanin pridruži vlasniku srpske korporacije Delta Miroslavu Miškoviću koji je prvi Balkanac uvršten na Forbsovu listu milijardera, jer je mnogima ostalo hektara i hektara zemlje u zaleđu, koja sve više postaje hit među nezajažljivim kupcima.