Nekad zaista mnogo boli, ali bez obzira, prema sebi sam iskrena do koske..to sam naučila odavno, još kao dete..i ponekad sam jako surova prema sebi, ali moram iskopati i najskriveniju misao i sebi priznati istinu..

e sad, što se drugih ljudi tiče, to nije tako jer poznajem samo jednu osobu sličnu meni u tom smislu i sa njim mogu biti iskrena i reći mu sve što mislim, onako ogoljeno..
poznajem puno onih koji su negde između i njima istinu moram često ulepšati, bar malo..a poznajem i one koji toliko lažu sebe, da u te laži na kraju i veruju i ko sam ja da im tu sliku kvarim?
obično izbegavam komunikaciju sa njima, ali baš kad moram, kažem im ono što žele da čuju..neka priča ko šta hoće, ali nekad to tako jednostavno mora..ima teških sudbina i velikih muka i zašto im dodatno otežavati, ako pomoći nema..za to nemam duše, pa i neka sam lažov..