Charles Bukowski (Čarls Bukovski) - Strana 8
Strana 8 od 9 PrvaPrva ... 6789 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 106 do 120 od ukupno 129
  1. #106

    Odgovor: Charles Bukowski (Čarls Bukovski)

    Ja nisam guru, ja nisam vođa.... Pijem svoje vino, kladim se na konje i pišem pesme. I vidiš, TO JE SVE... Ja nemam ništa da kažem ni o čemu. A nema tu šta ni da se kaže.... Što manje govorim, to se bolje osećam...Jesi li ikada pokušao da ćutiš ceo dan? Od trenutka kad se probudiš pa do trenutka kad ponovo zaspiš? Ili još bolje, da prespavaš ceo dan i zaboraviš sve? Probudiš se sledećeg dana i osećaš se sjajno....Ljudi previše rade, previše govore….evo mene opet, dajem kao neke savete, ali znaš već šta mislim...Moj problem je što obično ŽIVIM SA NEKOM ŽENOM. Pokušavao sam to da izbegnem, ali uvek se na kraju nekako nađem sa nekom... Kada sam sâm, držim se svoga plana skoro uvek. Imam i periode kada se osećam slabo ili depresivno... Jebi ga! Ili kada ne mogu ništa da jedem. U tom slučaju ja odem u krevet na 3-4 dana. Zamračim celu sobu i prosto odem da spavam. Probudim se u neko doba... Iskenjam se. Ispišam... Salijem u sebe jedno pivo i vratim se opet u krevet... Iz toga izađem potpuno preporođen za sledeća 2 ili 3 meseca. TO MI DAJE MOĆ... Mislim da će jednog dana ljudi reći, OVAJ PSIHOPATA JE ZNAO nešto što medicina još ne zna...Svako bi trebao otići da spava kad mu loše krene i jednostavno odustati od svega na 3 ili 4 dana. I onda se vratiti kao nov... Ali mi smo toliko opsednuti sa tim kako moramo ustajati, raditi i ponovo ići na spavanje...Ima jedna žena sa kojom živim sada, pojavi se oko 1 posle podne i ja joj kažem: “Spava mi se, idem da spavam.” Ona odgovara:”Šta? Hoćeš da spavaš, pa tek je jedan poslepodne!” Ali u tom trenutku mi čak ni ne pijemo! Dođavola, šta drugo da radim nego da idem da spavam... Ljudi su zakovani za procese. Ustani... Lezi... Radi nešto... Ustani, radi nešto, idi na spavanje... Ustani... Ne mogu se izvući iz tog začaranog kruga. Videćeš, jednog dana ljudi će reći:”Bukovski je znao.” Lezi, odspavaj 3-4 dana dok ne povratiš svoje životne sokove, a onda ustani, pogledaj oko sebe i RADI TO ŠTO TREBA DA RADIŠ...
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

  2. #107

    Odgovor: Charles Bukowski (Čarls Bukovski)

    život iz kontejnera



    vetar je jak noćas
    ledeni vetar
    i ja mislim na
    sve one beskućnike.
    nadam se da neki od njih imaju
    flašu crnog vina.

    tek kad si beskućnik
    primetiš da je
    sve
    nečije vlasništvo i da postoje brave na
    svemu.

    tako je to u demokratiji:
    uzmeš šta možeš
    trudiš se da to zadržiš
    i dodaš nešto
    ako je moguće.

    tako je i u dikataturi:
    osim što tamo ili porobe ili
    unište svoje
    podanike.

    mi samo zaboravljamo
    naše.

    u oba slučaja je
    jak
    ledeni
    vetar.
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

  3. #108

    Odgovor: Charles Bukowski (Čarls Bukovski)

    Pre neki dan razmišljao sam o svetu bez mene. Svet tera dalje i radi ono što radi. A mene nema. Jako čudno. Zamisli kamion za đubre koji dolazi i kupi đubre a mene nema. Ili novine bačene pred ulaz a mene nema da ih pokupim. Nemoguće. I još gore, kad prođe neko vreme posle moje smrti, tada će me istinski otkriti. Svi oni koji su me se bojali ili su me mrzeli dok sam bio živ, najednom će me prigrliti. Na sve strane biće moje reči. Stvoriće se klubovi i udruženja. Biće odvratno. O mom životu snimiće film. Predstaviće me daleko hrabrijim i talentovanijim nego što jesam. Daleko. Biće dovoljno toga da bogovi pobljuju. Ljudski rod preuveličava sve živo: svoje junake, svoje neprijatelje, svoj značaj.
    Skotovi. Eto, sad mi je bolje. Prokleti ljudski rod. Eto, bolje mi je.
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

  4. #109

    Odgovor: Charles Bukowski (Čarls Bukovski)

    Praznina u mojoj glavi. Postajalo je hladnije. Pošto sam matori konj pomislio sam da bi trebalo da uzmem sako. Spustio sam se pokretnim stepenicama sa četvrtog nivoa. Ko je izmislio pokretne stepenice? Ljudi idu gore-dole pokretnim stepenicama, liftovima, voze automobile, otvaraju garaže dodirom na dugme. Onda odlaze u teretane da skidaju salo.
    Za četiri hiljade godina nećemo ni imati noge, puzaćemo naokolo na šupcima, ili ćemo se možda kotrljati kao lopte. Svaka vrsta uništava sebe. Dinosauruse je ubilo to što su pojeli sve naokolo i onda morali da pojedu jedni druge, tako da je na kraju ostao samo jedan, i taj bednik je crkao od gladi.
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

  5. #110

    Odgovor: Charles Bukowski (Čarls Bukovski)



    … Lepo bi bilo umreti za pisacom masinom umesto sa dupetom nabijenim u tvrdu gusku. Posetio sam prijatelja pisca u bolnici koji je umirao, milimetar po milimetar, na najgori moguci nacin. Ipak je tokom svake posete (kad je bio pri svesti) nastavljao da mi prica o svom pisanju (ne kao dostignucu vec kao magicnoj opsesiji) i nisu mu smetale moje posete, jer je znao da tacno razumem ono to govori.
    Na njegovom pogrebu ocekivao sam da se digne iz kovega i kaze: “Kinaski, bila je to dobra trka, vredelo je.” Nikada nije saznao kako izgledam jer je oslepeo pre nego to sam ga upoznao, ali znao je da sam shvatio njegovu sporu i uzasnu smrt. Rekao sam mu jednom, da ga bogovi kaznjavaju zato to je tako dobro pisao.
    Nadam se da nikada necu tako dobro pisati, zelim da umrem nad ovom pisacom masinom, tri reda pre kraja stranice, s dogorelom cigaretom medju prstima, dok radio i dalje svira.
    Hocu samo da pisem tek toliko dobro da zavrsim tako…
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

  6. #111

    Odgovor: Charles Bukowski (Čarls Bukovski)

    Kao što vam bilo ko može reći, nisam baš neki dobar čovek, ne znam za tu reč. Oduvek sam se divio nitkovima, zlikovcima, kurvinim sinovima. Ne dopadaju mi se sveže obrijani momci s kravatama i dobrim poslovima. Volim očajnike, ljude sa polomljenim zubima. I iščašenim umovima i tragičnim sudbinama. Oni me zanimaju. Uvek su puni iznenadjenja i energije. Takodje volim i nistarije, kao i pijane kurve što psuju pocepanih čarapa i lica sa razmazanom šminkom. Više me zanimaju perverznjaci nego sveci. Mogu da se opustim uz skitnice jer sam i sam skitnica. Ne volim zakone, moralisanje, reilgije, pravila. Ne volim da me društvo oblikuje.
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

  7. #112

    Odgovor: Charles Bukowski (Čarls Bukovski)

    Oni su se smejali meni zato što sam drugačiji. Ja sam se smejao njima zato što su svi isti.
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

  8. #113

    Odgovor: Charles Bukowski (Čarls Bukovski)


    Gde sam bio?

    nisam znao otkud sam
    došao ni gde sam
    pošao.
    bio sam izgubljen.
    često sam
    satima sedeo
    u nepoznatim ulazima,
    bez misli
    bez pokreta
    dok nije zahtevano da se pomerim.

    ne mislim da sam bio
    idiot ili
    budala.
    mislim da sam
    samo bio
    nezainteresovan.

    nisam mario ako ste nameravali
    da me ubijete.
    ne bih vas sprečio.

    živeo sam za život koji mi
    ništa nije
    značio.

    nalazio sam mesta za sebe.
    male iznajmljene sobe. barove. zatvore.
    spavanje i ravnodušnost izgledali su
    kao jedine
    mogućnosti.
    sve drugo izgledalo je
    besmisleno.

    jednom sam sedeo čitave noći i gledao
    u reku Misisipi.
    ne znam zašto.
    reka je proticala i
    sećam se samo da je
    smrdela.

    uvek mi se činilo da sam
    u autobusu koji vozi
    preko cele zemlje
    putujući
    nekud.
    gledajući kroz prljavi
    prozor
    ni u
    šta.

    nisam želeo ni sa kim da
    razgovaram niti da mi se
    obraćaju.
    ljudi su me videli kao
    neprilagođeno i
    poremećeno
    biće.
    jeo sam jako malo, ali sam
    bio zapanjujuće
    jak.
    jednom, u fabrici,
    krupni mladi radnici
    pokušavali su da podignu težak
    deo mašine sa
    poda.
    nisu uspjeli.

    „ej, Henk, probaj ti!“ smejali
    su se.

    prišao sam, podigao ga,
    spustio,
    vratio se
    poslu.

    stekao sam njihovo poštovanje
    iz nekog razloga
    ali ga nisam
    želeo.

    ponekad bih spustio
    roletne u sobi
    i po nedelju dana
    ostajao u krevetu.

    bio sam na čudnom putovanju
    ali je bilo
    bez ikakvog smisla.
    nisam imao ideje.
    nisam imao plan.
    spavao sam.
    samo sam spavao
    i čekao sam.

    nisam bio usamljen.
    nisam osećao samosažaljenje.
    samo sam bio zarobljen u
    životu u kome
    nisam mogao da nađem
    smisao.

    tada sam bio
    mladi čovek
    star hiljadu godina.

    a sada sam stari čovek
    koji čeka da se rodi.
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

  9. #114

    Odgovor: Charles Bukowski (Čarls Bukovski)

    Mislim, ako recimo zaključite kako je sve besmisleno, onda to ne može biti sasvim besmisleno, jer ste već svjesni da je besmisleno i ta svijest o besmislenosti samim tim daje neki smisao. Znate na šta mislim? Kao neki optimistički pesimizam.
    Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti

  10. #115

    Odgovor: Charles Bukowski (Čarls Bukovski)

    Ako hoćete nešto da uradite -idite do kraja.
    U suprotnom, ni ne počinjite.

    To bi moglo da znači da ćete izgubiti devojku, ženu, rodjake, poslove, i moguće je - glavu!
    Moglo bi da znači da nećete jesti dva ili tri, četiri dana...
    Moglo bi da znači da ćete se smrzavati na klupi u parku. Možda vam donese i zatvor, porugu i ismejavanje, ili izolaciju...
    Izolacija je dar, sve ostalo je proba vaše izdržljivosti... vaše želje da to - stvarno radite!
    A vi ćete uspeti.
    Uprkos odbijanju i slabim šansama, i biće bolje od bilo čega što možete da zamislite.
    Ako ćete da pokušavate - idite do kraja!
    Nema sličnog osećanja, bićete sami sa bogovima, a noći će bukteti u plamenu.
    Jahaćete život sve do savršenog smeha. I to je jedina borba vredna truda!
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

  11. #116

    Odgovor: Charles Bukowski (Čarls Bukovski)

    Gde god da mase idu, idi u suprotnom pravcu.
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

  12. #117

    Odgovor: Charles Bukowski (Čarls Bukovski)

    pesma bez kraja



    kad je Vitman napisao:"pevam
    električnom telu"


    znam šta je
    mislio
    znam šta je
    hteo


    da budeš totalno živ u svakom trenutku
    uprkos neizbežnom.


    ne možemo prevariti smrt, ali možemo je
    naterati da se
    toliko namuči
    da
    kada nas konačno
    uzme


    njena će pobeda biti jednako
    savršena kao
    i naša.
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

  13. #118

    Odgovor: Charles Bukowski (Čarls Bukovski)

    najjači od čudnih


    nećete ih često videti
    jer gde god je gomila
    njih
    nema.

    ti čudni ljudi,malo ih
    je
    ali od njih potiče
    nekoliko
    dobrih slika
    nekoliko
    dobrih simfonija
    nekoliko
    dobrih knjiga
    i druge
    stvari.

    a od
    najboljih među
    čudnima
    možda
    nema
    ničega.

    oni su
    svoje
    slike
    knjige
    muzika
    svoje
    delo.

    ponekad mi se čini
    da ih
    vidim - recimo
    nekog starca
    koji na određeni
    način
    sedi na
    nekoj klupi.

    ili
    lice
    koje momentalno
    iščezava
    u automobilu
    što ide u
    suprotnom pravcu.

    ili
    je to u određenom pokretu
    ruku
    devojke
    koja pakuje robu u
    samoposluzi.

    ponekad
    je to čak neko
    s kim ste
    živeli -
    opazićete
    blistav hitar
    pogled
    koji nikad
    ranije
    niste videli.

    ponekad ćete
    primetiti
    njihovo
    postojanje
    iznenada
    u živom
    sećanju
    nekoliko meseci
    ili godina
    pošto su već
    nestali.

    sećam se
    takvog -
    bilo mu je oko
    dvadeset godina
    pijan u
    deset ujutro
    zagledan u
    napuklo
    ogledalo u
    Nju Orleansu.

    lice koje sanja
    naspram
    zidova
    ovog
    sveta.

    kuda
    sam
    otišao?
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

  14. #119

    Odgovor: Charles Bukowski (Čarls Bukovski)



    ova masina je izvor


    moj sistem je oduvek isti:
    samo opusteno
    pisi veliki broj
    pesama
    trudi se svim
    srcem i
    ne brini zbog
    onih losih.

    teraj dalje
    dok je
    vruce
    zaboravi na besmrtnost
    ako si ikad
    mislio na
    nju.

    zvuk ove masine je dobar.

    mnogo papira
    jos vise zelje.

    samo
    cukaj dalje i cekaj na madam
    Srecu.

    bas solidna
    pogodba.
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

  15. #120

    Odgovor: Charles Bukowski (Čarls Bukovski)

    Bio sam mlad čovek, gladovao sam i pio i pokušavao da budem pisac. Većinu knjiga pročitao sam u Centralnoj biblioteci L.A, i ništa što sam pročitao nije bilo u vezi sa mnom ili ulicama ili ljudima oko mene. Činilo se kao da se svako samo poigrava rečima, a oni koji gotovo ništa ne govore smatrani su za odlične pisce. Njihovo pisanje bilo je mešavina dovitljivosti, veštine i forme, i to se čitalo, učilo, gutalo se i prenosilo. Morao si se da se vratiš na ruske pisce pre revolucije da bi našao malo hazarda i strasti. Bilo je izuzetaka, ali su ti izuzeci bilo tako retki da bi ih čovek brzo pročitao, a onda ostajo da bulji u redove i redove beskrajno dosadnih knjiga. Uz toliko stoleća iza sebe, uz tolike prednosti, moderni su jednostavno bili loši.
    Izvlačio sam jednu knjigu za drugom sa polica. Zašto niko nije govorio nešto? Zašto niko nije kriknuo?
    Počeo sam da pretražujem druge prostorije biblioteke. Odeljak Religije bio je samo ogroman zahod - bar za mene. Prešao sam na Filozofiju. Otkrio sam nekoliko gnevnih Nemaca koji su mi malo popravili raspoloženje, a onda je i tome bio kraj. Pokušao sam sa Matematikom, ali je viša matematika bila kao i religija: odmah je utekla od mene. Kao da nigde nije bilo onog što je meni bilo potrebno.
    Kopao sam po Geologiji i našao da je zanimljiva, ali sve u svemu nedovoljna. Onda sam pronašao neke knjige iz Hirurgije i dopalo mi se - reči su bile nove, a ilustracije prekrasne.
    Posle hirurgije sam se vratio u veliku salu, kod romanopisaca i pisaca kratkih priča. (Kada sam imao dovoljno jeftinog vina nikada nisam odlazio u biblioteku. Ona je bila dobro mesto kad ništa nemaš od pića ili hrane, i kad te gazdarica svakodnevno proganja zbog neplaćene kirije. U biblioteci si imao bar toalet na raspolaganju. Vidjao sam dosta skitnica tamo, najčešće su spavali preko svojih knjiga.)
    Hodao sam po velikoj sali, izvlačio knjige sa polica, čitao po nekoliko redova, nekoliko stranica, zatim ih vraćao.
    Jednog dana našao sam neku knjigu, otvorio je, i to je bilo to. Stajao sam i čitao. Poneo sam knjigu do stola. Redovi su glatko klizili stranicama, kao plima. Svaka rečenica imala je sopstvenu energiju. Ta stvarnost svake rečenice davala je stranici život, kao da je nešto urezano u nju. Najzad sam otkrio čoveka koji se ne boji emocije. Humor i patnja bili su pomešani sa izuzetnom jednostavnošću. Početak te knjige bio je ogromno čudo za mene. Imao sam karticu biblioteke. Uzeo sam knjigu, poneo je u moju sobu, legao na krevet i čitao. I, mnogo pre nego što sam došao do kraja, znao sam da je predamnom pisac koji je razvio poseban način pisanja. Knjiga se zvala Upitaj prah, a pisac Džon Fante. On je izvršio veliki uticaj na moje pisanje, za ceo život. Pročitao sam Upitaj prah i potražio druge Fanteove knjige u biblioteci. Našao sam dve: Dago Red i Čekaj do proleća, Bandini. Bile su istog kalibra, pisane iz stomaka i srca.

    Da, Fante je snažno delovao na mene. Nedugo nakon čitanja ovih knjiga počeo sam da živim sa ženom. Ona je bila veći pijanac od mene i žestoko smo se svadjali, a ja bih često vikao na nju: "Ne govori mi da sam kurvin sin! Ja sam Bandini, Arturo Bandini!"

    Fante je bio moj bog, a znao sam da bogove treba ostaviti na miru, ne kuca se na njihova vrata. Ipak, pitao sam se gde je živeo na Andjeoskom letu, i zamišljao da možda i dalje živi tamo. Skoro svakog dana prolazio sam tuda i mislio: Da li je to prozor kroz koji se Kemil provlačila? Da li su to vrata hotela? Da li je to taj hol? Nikada nisam saznao.

    Nakon 39 godina ponovo sam pročitao Upitaj prah. Sva Fanteova dela i dalje čvrsto stoje, ali to mi je omiljena knjiga, jer je bila moje prvo otkriće magije. Postoje i knjige Pun života iBratstvo loze. Osim toga, Fante trenutno piše roman Snovi sa Bunker Hila.
    Sticajem okolnosti, ove godine sam najzad upoznao autora. Ima još mnogo toga u priči o Džonu Fanteu. To je priča o užasnoj sreći i užasnoj sudbini, o retkoj i urodjenoj hrabrosti. Jednom će biti ispričana, ali osećam da on ne želi da je ispričam na ovom mestu. Ali reći ću da je put njegovih reči i put njegovog života isti: snažan, dobar i topao.
    Toliko.Sada je ta knjiga vaša.


    predgovor Bukovskog za knjigu Upitaj prah, Džona Fantea
    Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.

Strana 8 od 9 PrvaPrva ... 6789 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Čarls Simić
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 28.09.2018, 11:27
  2. Šarl Bodler (Charles Baudelaire)
    Autor SQUAW u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 44
    Poslednja poruka: 14.04.2013, 19:44
  3. Charles C. Finn
    Autor gaga73 u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 05.03.2010, 12:44
  4. Arthur Charles Clarke (Artur Čarls Klark)
    Autor MaNemoj u forumu Književnost
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 24.12.2009, 23:22
  5. Čarls Bukovski
    Autor gaga73 u forumu Književnici
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 26.07.2008, 14:06

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •