Charles Bukowski (Čarls Bukovski) - Strana 4
Strana 4 od 9 PrvaPrva ... 23456 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 46 do 60 od ukupno 129
  1. #46

    Odgovor: Charles Bukowski

    ZVUK LJUDSKIH ŽIVOTA

    čudna toplina, vruće i hladne žene,
    dobro vodim ljubav, ali ljubav nije samo
    seks. mnoge žene koje sam upoznao su
    ambiciozne, a ja volim da se izležavam
    na velikim udobnim jastucima u tri
    popodne, volim da gledam sunce
    kroz lišće velikog žbuna napolju
    dok spoljni svet
    drži dalje od mene, to vrlo dobro znam,
    sve one prljave stranice, i volim da se
    izležavam, s trbuhom ka plafonu posle
    vođenja ljubavi, dok sve navire:
    tako je lako biti opušten - ako samo dopustiš,
    to je sve što ti je potrebno.
    ali žena je čudna, veoma je
    ambiciozna - fuj! neću da prespavam dan!
    samo jedemo! jebemo se! spavamo!
    jedemo! jebemo se! spavamo!

    draga, govorim joj, tamo napolju ljudi sada,
    beru paradajz, grašak, čak i pamuk,
    ljudi i žene umiru pod suncem
    ljudi i žene umiru po fabrikama ni za šta,
    za neku crkavicu...
    čujem zvuk ljudskih života razderanih na
    parčiće...
    ti ne znaš koliko sreće
    imamo...

    ali ti si uspeo, kaže ona,
    tvoje pesme...

    moja ljubav izlazi iz kreveta.
    čujem je u drugoj sobi.
    pisaća mašina radi.

    nije mi jasno zašto ljudi misle da su
    napor i energija povezani sa
    stvaranjem.

    pretpostavljam da se to dešava i u stvarima
    kao što su politika, medicina,
    istorija ili religija.

    okrećem se na stomak i ubrzo zaspim
    s dupetom ka plafonu, za promenu.

    Burning in water, Drowning in flame (1974)
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #47

    Odgovor: Charles Bukowski

    muškarac i žena u krevetu u 10 uveče

    Osećam se kao konzerva sardina, kaže ona.
    Osećam se kao flaster, kažem ja.
    Osećam se kao sendvič s tunjevinom, kaže.
    Osećam se kao iseckan paradajz, kažem.
    Osećam kao da će kiša, kaže.
    Osećam da je stao sat, kažem.
    Osećam da vrata nisu zaključana, kaže.
    Osećam da će da uđe slon, kažem.
    Osećam da bi trebalo da platimo kiriju, kaže.
    Osećam da bi trebalo da nađem posao, kažem.
    Osećam da bi trebalo da nađeš posao, kaže.

    ne radi mi se, kažem.

    Osećam da te nije briga za mene, kaže.
    Osećam da bi trebalo da vodimo ljubav, kažem.
    Osećam da smo previše vodili ljubav, kaže.
    Osećam da bi trebalo još da vodimo ljubav, kažem.
    Osećam da bi trebalo da nađeš posao, kaže.
    Osećam da bi trebalo da nađeš posao, kažem.
    Osećam da mi treba piće, kaže.
    Osećam da mi treba flaša viskija, kažem.
    Osećam da ćemo završiti na vinu, kaže.
    Osećam da si u pravu, kažem.
    Osećam da se predajem, kaže.
    Osećam da bi trebalo da se okupam, kažem.
    Osećam i ja da bi trebalo da se okupaš, kaže.
    Osećam da bi trebalo da mi izribaš leđa, kažem.
    Osećam da me ne voliš, kaže.
    Osećam da te volim, kažem.
    Osećam ga sad u sebi, kaže.
    Osećam ga sad u tebi, kažem.
    Osećam da te sada volim, kaže.
    Osećam da te volim više nego ti mene, kažem.
    Osećam se predivno, vrištala bih, kaže.
    Osećam se kao da bih terao do veka, kažem.
    Osećam da možeš, kaže.
    Osećam, kažem ja.
    Osećam, kaže ona.

    Mocking bird wish me luck
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #48

    Odgovor: Charles Bukowski

    O BOLU

    moja prva i jedina supruga
    slikala je
    i govorila mi
    o tome:
    "sve je to tako bolno,
    svaki potez je
    bol...
    jedna greška i
    čitava je slika
    upropašćena...
    ti nikad nećes razumeti taj bol..."

    "slušaj, dušo",
    rekao sam joj,
    "što ne šljakaš nešto lakše -
    nešto što će da ti
    godi?"

    samo me pogledala
    i mislim da je to bila prva njena
    spoznaja
    tragedije što nas dvoje živimo
    zajedno.

    takve stvari obično
    započnu
    negde.

    War all the time (1984)
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #49

    Odgovor: Charles Bukowski

    Blizanci

    Na njegovu aluziju da sam kopile
    rekao sam mu da sluša
    Bramsa i nauči da slika i pije, umesto da ga
    kroz život vode žene i dolari.
    ali je on dreknuo na mene: Isusa ti boga, seti se
    svoje majke, seti se svoje zemlje,
    sve ćeš nas ubiti!...

    hodam kroz očevu kuću (za koju je dugovao 8000 dolara
    posle 20 godina na istom poslu) i gledam u njegove
    mrtve cipele, način na koji su njegova stopala deformisala
    kožu, kao da je besno sadio ruže, što je i radio, i gledam
    u njegovu mrtvu cigaretu, njegovu poslednju cigaretu
    i poslednji krevet u kome je spavao te noći, i osećam da bi
    trebalo nešto da učinim, ali ne mogu, jer otac je uvek
    tvoj gospodar, čak i kad ga više nema;
    dešavale su se takve stvari i ranije, ali ne mogu da ne
    mislim

    umreti na kuhinjskom podu u
    sedam sati ujutru
    dok drugi ljudi prže jaja
    nije tako strašno
    osim ako se tebi dogodi.

    izlazim napolje i berem narandžu, ljuštim jarku koru;
    stvari i dalje žive - trava sasvim solidno raste,
    sunce šalje svoje zrake kroz koje kruži ruski satelit,
    negde besmisleno laje pas, susedi vire iza žaluzina.
    ovde sam stranac i bio sam (pretpostavljam) neka vrsta
    skitnice, i ne sumnjam da me dobro opisao
    (matori i ja borili smo se kao planinski lavovi) i kažu
    da je sve ostavio nekoj ženi iz Duartea, ali to me ne zanima -
    neka nosi: on je bio moj
    otac

    i umro je.

    unutra, probam svetloplavo odelo
    mnogo bolje od ičega što sam ikad nosio
    i lepršam rukavima kao strašilo na vetru
    ali ne vredi -
    ne mogu ga oživeti
    koliko god da smo se mrzeli.

    izgledali smo potpuno isto, mogli smo da budemo blizanci
    matori i ja - tako su ljudi
    govorili. on je čuvao gomoljike
    da ih posadi u bašti
    dok sam ja ležao s kurvom iz Treće ulice.

    u redu. daruj nam ovaj trenutak:
    stojim pred ogledalom
    u odelu mrtvog oca
    čekajući
    da
    umrem.

    Burning in water, Drowning in flame (1974)
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #50

    Odgovor: Charles Bukowski

    Život na margini


    Kad Mikijeva žena ode na posao
    On ode iza kuće da poduva nešto
    Sa Harijem što radi moleraj.
    Hari moler ima isprepadanog kera
    Plutona
    Što cvili po ceo dan
    Na kraju dugačkog lanca.


    Ne mogu nikoga da krivim -
    Ljudi se umore od
    Svakodnevne kolotečine

    Sedim u stanu
    I ponovo iščitavam novine
    A onda uključim tv na
    Jutarnje serije
    I milo mi je što ne zivim
    Ni sa jednom od tih žena
    Što su večito trudne i
    Večito nesrećne
    Sa svojim doktorima i advokatima.

    Isključujem televizor
    Razmatram onaniju
    Odustajem i
    Tuširam se umesto toga.

    Telefon zvoni, to je moja
    Devojka: “šta radiš?”

    “ništa”

    “ kako to misliš- ništa”

    “u krevetu sam”

    “ u krevetu? Pa skoro je podne”

    “ znam”

    “Zašto ne prošetaš?”

    “dobro...”

    Ustajem, oblačim se i izlazim.
    Šetam Zapadnom avenijom
    Sve do bulevara Santa Monika
    I ulazim u rtobnu kuću.


    Rasprodaja farmerki.
    Kupujem jedne za manje od 10 dolara.
    Spuštam se pokretnim stepenicama
    I uzimam veliku kesu kokica.

    Onda bazam kroz metalnu galanteriju
    Gledajući alatke koje me ne zanimaju
    Zatim kroz elektro-opremu
    Gde stojim i gledam u niz kvarcnih lampi
    Trpajući kokice u usta
    I osećajući se kao totalni
    Kreten.

    Dangling in the Tournefortia (1981)
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #51

    Odgovor: Charles Bukowski

    Ludaci su me oduvek voleli

    I nenormalni.
    Kroz celu osnovnu školu
    Srednju školu koledž
    Nepoželjni su se kačili
    Za mene.
    Likovi sa jednom rukom likovi sa tikovima
    Likovi s govornim manama
    Likovi s belom mrenom
    Preko oka,
    Kukavice
    Mizantropi
    Ubice
    Voajeri
    I lopovi.
    Kroz sve fabrike i
    Klošarenje
    Večito sam privlačio
    Nepoželjne. Odmah bi me
    Našli i kačili se
    Za mene. To i dalje rade.
    U ovom kraju sada
    Ima jedan koji me
    Našao.
    On stalno gura kolica
    Puna đubreta-
    Slomljeni štapovi, pertle,
    Prazne kese od čipsa,
    Kartonske kutije od mleka,
    Novine, istrošene olovke...
    ej, brate kako si
    stanemo i malo
    popričamo.
    Onda se oprostim
    Ali on me i dalje
    Prati
    Pored pivskih
    Salona i salona ljubavi...
    obaveštavaj me,
    brate, obaveštavaj me,
    hoću da znam šta se
    dešava
    on je moj novitet.
    Nikad nisam video
    Da sa bilo kime
    Razgovara.
    Kolica tandrču
    Iza mene
    Zatim nešto
    Ispadne,
    I on zastane da to pokupi.
    Dok to radi
    Prolazim kroz glavni ulaz
    Zelenog hotela na uglu
    Prolazim kroz hol
    Izlazim na zadnji
    Ulaz i
    Eto mačke
    Koja kenja
    Apsolutno blažena
    I kezi se na
    mene

    Love is a dog from hell (1977)
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  7. #52

    Odgovor: Charles Bukowski

    o, da

    ima gorih stvari od
    usamljenosti
    ali često prođu decenije
    dok se to shvati
    i najčešće
    kada shvatiš
    već je prekasno
    a nema ničeg goreg
    od tog
    prekasno.

    War all the time (1984)
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  8. #53

    Odgovor: Charles Bukowski

    Prava žena

    san muškarca
    je kurva sa zlatnim zubom
    i halterima,
    naparfemisana
    s lažnim trepavicama
    maskarom
    minđušama
    svetloružičastim gaćicama
    zadahom na salamu
    visokim štiklama
    najlonkama s jedva primefnim
    felerom pozadi na levoj čarapi,
    pomalo debela,
    pomalo pijana,
    pomalo šašava i pomalo luda
    koja ne priča masne viceve
    ima tri mladeža na leđima
    i pretvara se da uživa u klasičnoj muzici
    i koja će ostati nedelju dana
    samo nedelju dana
    i prati sudove, kuvati, jebati se i fafati
    i ribati kuhinjski pod
    i neće pokazivati fotografije svoje dece
    niti će pričati o svom bivšem ili tekućem mužu
    niti gde je išla u školu ili gde je rođena
    ili zašto je poslednji put bila u zatvoru
    ili u koga je zaljubljena,
    ostaće samo nedelju dana
    samo nedelju dana
    obaviće stvar i otići
    da se nikad više ne vrati
    po onu minđušu na komodi.

    Mocking bird wish me luck
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  9. #54

    Odgovor: Charles Bukowski

    Lep pokušaj

    najbolji san
    koji sam ikad
    sanjao:
    mogao sam da
    letim
    u tom
    snu

    leteo sam iznad
    polja i
    golih smeđih brda
    a ispod mene su
    trčali
    ljudi, žene i
    deca

    a onda je
    moj leteći
    mehanizam
    počeo da popušta
    otkazuje
    i počeo sam
    polako da
    padam
    prema njima
    i oni su
    dizali
    ruke
    da me uhvate
    ali iz puke i
    obesne volje
    naterao sam sebe
    da ponovo
    uzletim
    van njihovog
    domašaja

    i tada je
    postalo
    sve lakše i
    lakše
    i leteo sam
    uvis
    kroz oblake
    i iznad njih
    u sunce.

    kad sam se probudio
    bio sam na podu
    ćelije za pijance
    u starom zatvoru
    Linkoln Hajtsa
    na Severnoj aveniji
    broj 21
    i ne da nisam imao
    nikakva
    krila
    već samo potvrdu o
    oduzetim stvarima
    a neko je
    bljuvao u
    klozetu.

    možda ću biti
    anđeo
    neki drugi put.

    War all the time (1984)
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  10. #55

    Odgovor: Charles Bukowski

    Poljubi crve za laku noć

    Dovoljno spreman da umrem ali ne da
    ubijem
    uzimam prepisanu zelenu
    pilulu
    pijem čaj
    dok ajkule plove između vaza sa
    cvećem
    deset puta kruže
    dvadeset
    tražeći moje kukavno
    srce
    u idiotskoj majskoj noći
    u Los Anđelesu
    nedelja je
    neko svira
    Betovena

    sedim iza spuštenih roletni
    u zasedi
    dok ambiciozni ljudi sa novim kolima i
    novim plavušama
    vladaju ulicama
    sedim u iznajmljenoj sobi
    rezbarim drvenu pušku
    crtam gole žene
    bikove
    ljubavne poze
    starce
    dečjim bojicama
    po zidovima

    na svakom od nas je da živi
    kako god zna i ume
    dok nas generali, doktori, policajci
    opominju i mrcvare

    kupam se jednom dnevno
    plaše me mačke i
    senke
    teško da uopšte spavam
    a kad moje srce stane
    čitav svet postaće brži
    bolji
    topliji
    leto će smenjivati leto
    vazduh će biti jezerski bistar
    kao i smisao

    ali do tada
    zelena pilula
    ti masni pločici na
    aveniji i
    tamo dole zavera crva crva
    crva
    a ovde gore
    nema plavokose nimfe
    da me voli i uspava dok
    čekam.

    Burning in water, Drowning in flame (1974)
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  11. #56

    Odgovor: Charles Bukowski

    hej, Doli

    ostavila me pre pet nedelja i otišla u Jutu.
    ja bar mislim da je otišla.
    pre neki dan izašao sam da joj pošaljem pismo
    i ugledao je na autobuskoj stanici,
    njena je to kosa bila
    otpozadi
    i sve je ponovo prokuvalo u meni
    hitro sam prišao da joj vidim lice -
    neka druga. bubuljice, prćasti nos, zelenkaste oči -
    ništa, ništa.

    onda sam bio na Zapadnoj aveniji
    iz bara u bar
    i ponovo je video ispred sebe.
    one tesne farmerke, znao sam to dupe,
    i opet kosa
    i taj hod,
    stigao sam je i pogledao -
    indijanski nos, plave oči, žablja usta -
    ništa, ništa, ništa.

    zatim ta devojka u baru, svirala je klavir,
    nije to bila ona, ali kad joj je kosa na trenutak
    pala na određeni način,
    bila je. a kosa je bila iste dužine
    i usne su bile slične ali ne iste i
    videla je da je gledam dok peva, bio sam pijan,
    naravno, to je pomoglo zabludi, pa je
    rekla: želite li nešto posebno da čujete?
    Doli, rekoh, i zapevala je:

    Hej, Doli...

    baš sad pogledam i eto nje na drugoj strani ulice.
    izašla je iz zgrade preko puta s nekim
    plavokosim tipom, imala je naočare za sunce
    i pomislio sam: šta li radi tamo na ulici
    s tim naočarima, a ona mi se nasmešila kroz prozor
    ali nije mahnula, ušla je u kola s
    tipom, nov automobil, mali i crven, skup,
    odvezli su se ka zapadu. siguran sam da je ovog puta
    bila ona.

    Burning in water, Drowning in flame (1974)
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  12. #57

    Odgovor: Charles Bukowski

    Komentari na poslednju moju knjigu poezije:

    bolji si nego ikad.
    prodao si se.
    ti si prevarant.
    moja majka te mrzi.
    bogat si.
    vi ste najbolji pisac na engleskom.
    smem li da dođem da vas vidim?
    pišem isto kao i ti, samo bolje.
    zašto voziš BMW?
    zašto više ne čitaš poeziju?
    jel ti se još diže?
    znate li Alena Ginzberga?
    šta mislite o Henri Mileru?
    da li biste napisali predgovor za moju novu knjigu?
    šaljem fotografiju Selina.
    šaljem džepni sat mog dede.
    šaljem jaknu koju je krojila moja žena u
    bavarskom stilu.
    jesi li se napio s Mikijem Rurkijem?
    imam samo 19 godina i došla bih da vam počistim
    stan.
    ti si smrad koji govori ljudima da Šekspir
    ne može da se čita.
    šta misliš o Normanu Majleru?
    zašto kradeš od Hemingveja?
    zašto gadiš Tolstoja?
    izdržavam kaznu i kad izađem doći ću ti u
    posetu.
    mislim da jedeš govna.
    spasio si mi jebeni život.
    zašto mrziš žene?
    volim te.
    čitam vaše pesme na žurkama.
    jesi li stvarno doživeo sve to?
    zašto pijete?
    video sam te na hipodromu, ali te nisam smarao.
    volela bih da obnovimo našu vezu.
    stvarno sediš budan po celu noć?
    mogu da te oborim u piću.
    sve si to pokrao od Šervuda Andersona.
    jesi li ikad upoznao Ezru?
    sama sam i mislim na vas svake noći.
    koga ti uopšte hoćeš da obmaneš?
    moje sise nisu neke, ali imam sjajne noge.
    jebi se, čoveče.
    moja žena te mrzi.
    hoćeš li molim te da pročitaš pesme u prilogu
    i daš svoje mišljenje?
    objaviću sva ona pisma koja si mi pisao.
    skote onanistički, nikoga ti nećeš prevariti.

    What matters most is how well you walk through the fire (1999)
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  13. #58

    Odgovor: Charles Bukowski

    Zver

    Moja zver dolazi popodne
    Grize moju utrobu
    Grebe moju glavu
    Reži
    Pljuje deo mene

    Moja zver dolazi popodne
    Dok se drugi ljudi slikaju
    Dok su drugi ljudi na izletu
    Moja zver dolazi popodne
    Preko prljavog kuhinjskog poda
    I ceri mi se

    Dok drugi ljudi rade svoje poslove
    Što zaustavlja njihove misli
    Moja mi zver dopušta da mislim
    O njoj,
    O grobljima i demenciji i strahu
    I bajatom cveću i raspadanju
    I smradu jalovog groma.

    Moja me zver ne ostavlja na miru
    Ona mi dolazi popodne
    I grize i grebe
    A ja joj kažem
    Dok se previjam, držeći se za utrobu:
    Isuse, kako da te ikad objasnim
    Njima? Onimisle da sam kukavica
    Ali oni su kukavice, jer odbijaju da
    Osete, njihova hrabrost je hrabrost
    Puževa.

    Moju zver ne zanima moja nesrećna
    Teorija ona kida, žvaće, pljuje
    Još jedan deo
    Mene.

    Izlazim napolje, a ona me prati
    Niz ulicu.
    Prolazimo kraj dražesnih nasmejanih
    Učenica
    Kraj pekarskih kola
    I sunce se otvara i zatvara kao ostriga
    Gutajući na trenutak moju zver
    Dok prelazim na zeleno svetlo
    Pretvarajući se da sam pobegao,
    Pretvarajući se da mi treba hleb
    Ili novine,
    Pretvarajući se da je zver zauvek nestala
    I da su iskidani delovi mene
    Još tu
    Pod plavom košuljom i zelenim pantalonama
    Dok sva lica postaju zidovi
    I svi zidovi postaju nemogući.

    What matters most is how well you walk through the fire (1999)
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  14. #59

    Odgovor: Charles Bukowski

    Pesma bez kraja

    kad je Vitmen napisao: "pevam
    električnom telu"

    znam šta je
    mislio
    znam šta je
    hteo:

    da budeš totalno živ u svakom trenutku
    uprkos neizbežnom.

    ne možemo prevariti smrt, ali možemo je
    naterati da se
    toliko namuči
    da
    kada nas konačno
    uzme

    njena će pobeda biti jednako
    savršena kao i
    naša.

    The night torn mad with footsteps (2001)
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  15. #60

    Odgovor: Charles Bukowski

    Umetnički egoizam

    Šta je genije?
    Ne znam
    Ali znam da se
    Ludak i profesionalac razlikuju u
    Tome
    Što profesionalac radi najbolje što može
    U okviru onog što je zacrtao
    A ludak
    Radi izuzetno dobro ono
    Što ne može da
    Ne radi.

    Sada gledam
    U ovu golu sijalicu
    U 11:37 u ponedeljak noću
    Misleći na
    Sićušna imena
    Kao
    Van Gog
    Četerton
    Plat
    Krejn
    Arto

    Kinaski.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


Strana 4 od 9 PrvaPrva ... 23456 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Čarls Simić
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 28.09.2018, 11:27
  2. Šarl Bodler (Charles Baudelaire)
    Autor SQUAW u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 44
    Poslednja poruka: 14.04.2013, 19:44
  3. Charles C. Finn
    Autor gaga73 u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 05.03.2010, 12:44
  4. Arthur Charles Clarke (Artur Čarls Klark)
    Autor MaNemoj u forumu Književnost
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 24.12.2009, 23:22
  5. Čarls Bukovski
    Autor gaga73 u forumu Književnici
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 26.07.2008, 14:06

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •