Enes Kišević
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 38

Hybrid View

Prethodna poruka Prethodna poruka   Sledeća poruka Sledeća poruka
  1. #1

    Enes Kišević

    ENES KIŠEVIĆ



    Enes Kišević, bosanski pesnik i dramski umetnik. Rođen je 1. maja1947. god. u Bosanskoj Krupi. Osnovnu školu i gimnaziju završio u Ključu. Glumačku karijeru započeo je u Narodnom pozorištu Bosanske krajine u Banja Luci, odakle odlazi u Zagreb, gde je 1971. godine diplomirao na Akademiji dramskih umetnosti. U svojoj glumačkoj karijeri igrao je u predstavama najpoznatijih režisera, najviše na Dubrovačkim letnjim igrama i u zagrebačkom teatru ITD. Član je DKH-e i UDUH-e. Igrao je u više pozorišnih, filmskih i televizijskih drama. Pesme su mu prevedene na engleski, arapski, nemački, slovenski, italijanski, turski, mađarski. Urednik u časopisu "BEHAR" i član glavnog odbora Kulturnog Društva Bošnjaka Hrvatske, "Preporod" od 1995. Profesionalni je glumac i književnik.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #2

    Odgovor: Enes Kišević

    SONATA OD SNA

    I

    - Od čega žive oči tvoje
    kad stalno iz njih isijava san?
    A što bi dragulj dragane moje
    dao da tako bar načas sja.


    - Tvoje su oči u meni zašle,
    taj sjaj nije od ljudi.
    Svakoga jutra moje se lice
    s tvojim očima budi.


    - Ne sklanjaj pogled. Čega se bojiš?
    Ljubavi zar te je strah?
    Zacijeli riječi cjelovima,
    s usana strgni mi dah.


    - Čemu se smiješiš?
    Obujmi me jače,
    sva krv nek mi utrne!


    - Kad zagrlim te ovako,
    znaš li što ja vidim:
    Dva križa koja se grle
    a med njima diše
    još nerođen Bog
    prikovan poljupcima


    - A šta ako Boginja neka
    pod usnom mojom sniva?


    - Pod tvojom usnom sni violina
    u violini pjesma, u pjesmi plod.
    O kad me dodirnu usta tvoja:
    harfa se boja prospe u svod.


    - Prsti su tvoji vidre vedre
    što se u igri tope.
    Ćutiš li kako iz moga struka
    iskaču antilope?


    - O kad bi moglo uho čuti
    tvoj dodir glazbo nijema,
    napisao bih ti od sna sonatu,
    al klavir tih dirki nema.


    - Povedi me u kut svijeta
    neki tih.
    Da te ćutim. Da te dišem.
    Da te snim.


    - Što je život? Oka treptaj.
    Tajna tajne.
    Između dva otkucaja
    srca stane.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #3

    Odgovor: Enes Kišević

    PRISUTAN KAO SVJETLOST BEZ GLASA

    Samo da se uz tebe budim,
    meni na svijetu ne treba više.
    Da svaku tvoju mijenu slutim,
    da zrak u tvojoj blizini dišem.

    Samo da tiho uz tebe šutim
    prisutan kao svjetlost bez glasa.
    I da ti oči očima ćutim,
    kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #4

    Odgovor: Enes Kišević

    NEKI STID

    Na zlo sam odavno već okornjačio,
    još jedino dobrota čista mene gane.
    O pete sam zavist okačio.
    Cvijetom moje zarasle su rane.

    Svaka himba meni je daleka.
    Drugima sam kao samom sebi.
    Mržnje sve, od ovoga svijeta,
    ljubav moju potopile ne bi.

    Pa ipak se katkad ćutim slabim,
    kad od srca um mi se otima.
    Sam pred sobom ja oborim glavu
    ne znajući kud bih sa očima.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #5

    Odgovor: Enes Kišević

    NOCNO KUPANJE


    Dišu dva otoka
    Potopljena
    U svili haljine njene.

    Dvije lune od pjene
    Pod morem.
    Dvije polulune
    Na valu.
    Jedna je luna nebeska.

    Na stijeni mokre sjene.

    Necije grimizne šake
    Od slanih suza kristala.

    I kaplje med od smole
    U mlijeko raspukle smokve -
    I vino u tijelima pjeva:
    Zbog nas je more slano.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #6

    Odgovor: Enes Kišević

    PRIPADNOST


    Sunce,
    Ciji si ti ime?
    Kojoj galaksiji,
    Kojoj naciji,
    Kojem narodu pripadas?
    Pa ne mozes ti tako
    Po svijetu hodati;
    Danas na istoku,
    Sutra na zapadu,
    Ti moras da se odlucis
    Ciji si?
    Da se se izjaznis
    Konacno.
    Mi moramo znati:
    U slucaju tvoje smrti
    Gdje cemo se pokopati?
    U kojoj zemlji?
    U kojem kraju?
    U kojoj cetvrti?
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  7. #7

    Odgovor: Enes Kišević

    Sunce, vjetar i ti

    Napisat ću ti pjesmu
    U kojoj će biti
    Sunce, vjetar i ti.

    Vrijeme će mirisati pred kišu
    Žito će snivati Van Goga
    Poljem će svirati rijeka
    Iz roga zelenoga.

    Odjenut ću te u haljine tanke
    Tek tijelo da ti se sluti
    U jednom će stihu lipa
    Svu pjesmu zapahnuti.

    Hodit ćeš sva izvan sebe
    Od uzvišene neke slobode
    Nedeljiva od svega što vidiš:
    Od zraka, od zemlje, od vode.

    Jablani dizat će glave
    Ružama dah će stati
    Za vitkom pojavom tvojom
    Sve će se okretati

    I šume, i brda, i ljudi,
    I suncokreti daleki žuti.
    Učinit ću da cijeli se svijet
    Oko tvog lika zavrti.

    I u tom, svemira verglu,
    Gdje pršte u prozor boje,
    Ti očima šibat ćeš pejzaž
    Svjesna ljepote svoje.

    Vjetar odoleti neće,
    Za kosu ćete ščepat.
    Ti ovlaš ćeš ustrgnut klas
    I kosu u rep ćeš vezat

    "Moja si", siktat će vjetar
    Za vratom studeni zubi.
    Dobacit ću ti maramu kradom
    Da vrat zaštitiš dugi.

    "Ne bježi", bjesnit će vjetar,
    "Nećeš se oteti lako!"
    I zaskočit ćete pod suknju -
    Put bijela bljesnut će zrakom.

    Ti zgrabit ćeš vjetar za gušu
    I koljenima ga stiskati glatkim
    Sve dok trzaji vjetra
    Ne postanu posve mlaki.

    A zatim ću, tiho, u pjesmi
    Otškrinuti oblake lake,
    I ti ćeš prosuti kose
    U zlatne sunčane zrake.

    Tisuće svjetlosnih strijela
    Kroz srce će ti sinut
    Od nožnog palca do čela
    nevidljiva vatra će liznut.

    Osjetit ćeš u svakoj pori
    Svjetla svilene lasi,
    Vrh tvojih stidljivih dojki
    Dvije maline divlje će rasti.

    Osjetićeš pod čaškom pupka
    Sve ukrug slatku toplinu,
    I kao kad dijete kamečić
    Baci u vodu mirnu;

    Krug za krugom topline
    Krv će širiti vrela -
    Sve dok ne dodirneš sebe
    Izvan granica tijela.
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  8. #8

    Odgovor: Enes Kišević

    U nama su samo oči žive

    Nismo mi to
    Što naša tijela hoće,
    I što se sada
    U jednom grču lome,
    Mi ljubavi smo
    Samo dvije samoće
    U životu ovom providnome.

    Ko oka dva
    Što zajedno gledaju,
    A jedno drugo
    Nikada ne vide.
    Ko oka dva
    Što sjaj prelijevaju,
    I plaču,
    I snivaju
    Stvari posve vidne.
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  9. #9

    Odgovor: Enes Kišević

    OTVOREN KAVEZ

    Nešto se divno dešava s nama,
    osjećaš li to i sama?
    U nama se pomiču neke granice
    što su nas stezale godinama.

    I naša ljubav, ko ptica u kavezu
    kad joj otvoriš vrata,
    ustreptala gleda u beskrajnu plavet,
    i od ljepote strah je hvata.
    Već sama pomisao da je slobodna,
    da može zaparati visine modre,
    kavez joj čini većim od svemira,
    većim od njene slobode.
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •