Vicevi za viceve..
ali ja mislim da je negativna konotacija ovog odnosa, samo stvar predrasude.
(a predrasude ne biti dobre za razvoj tchovetchanstva )

Kakav čovek/žena takva i svekrva.

Naročito tako mislim kada se osvrnem na lično iskustvo.
Ja sam moju (prvu) svekrvu volela. Ali baš baaaaš v o l e l a.
I ona mene.
Trinaest godina voljenja (koliko je trajao taj brak) nije mala stvar.
Čak i godinama posle toga.. kada sam već bila sa drugim čovekom, umela je da me iznenadi, da svrati ujutru kada negde krene.. i da mi donese vanglicu vrućih mekika.
Kakva je to žena bila. Žena srce .. i stena.
a imala je muža kretena.
Objasnila sam mom čoveku, mojoj ljubavi, a i da nisam video je, shvatio i sam.. da je ona tu moju ljubav zaslužila.
I razumeo je što sam je do kraja njenog života zvala - mama Olgice.
Nebulozu zvanja tuđe majke "mama", jednostavno sam sama uz ime ubacila, doživevši to delimično kao dokaz naše bliskosti
a možda u većoj meri kao deo njenog imena.

Takođe je razumeo (za)što njegovu majku nikada neću tako zvati, niti je to od mene očekivao.. iako imamo ista imena.
Upravo ona je najveći "razlog" (uz negaciju braka) što se za njega nisam udala.
I ovako.. umalo da omrznem i svoje sopstveno ime.
kakav je to skot bio.
i ostao.

Tako da.. (za mene) pravila nema.
A ako ga i ima, onda je pravilo "Jednom čovek-uvek čovek" ... i obratno "Jednom skot-uvek skot".


TakođeR tuDej imam i sopstveno iskustvo - ja u ulozi svekr(i)ve.
Sve njegove devojke su me volele.. i ja njih (osim jedne). Dokaz su mi njihove raznorazne pažnje i povremena javljanja i dan danas.
A ovo derište, što mi je u kuću ušlo sa sedamnaest godina, koju sam odmah videla i doživela kao svoje "treće dete"
danas je moja snaja.
Naš odnos je odličan.. i svih ovih godina se nije ni za dlaku promenio na gore.
Na bolje ne može da može, već bi ja tu nešto promenila.


Zaključak: Blago onom ko ima svekrvu tipa mamaOlgica
i snaju a la mojaJovana.