OBALA PUNA TIŠINE
1.
Daleke obale tišine počinju tik iza praga.
Nećeš preleteti onamo ko ptica.
Moraš se zaustaviti i gledati sve dublje i dublje,
sve dok ne uspeš dušu podići s dna.
Tamo nikakva zelen vidik ti neće nasitit više,
a oči uhićene neće se vratiti.
Mislio si-život će te pred onim tamo Životom sakriti,
nadnetim nad dubine.
Iz tog ti toka-to znaj-povratka nema.
Zahvaćen tajnom lepotom večnosti!
Trajati i trajati.Odletanje sena
ne prekidati,tek trajati
sve jasnije u priprostosti.
U međuvremenu se neprestano povlačiš pred Nekim što odande ide
i,iduć korak ublažava
zatvarajući tiho za sobom vrata malene izbe
-i ta tišina najdublje seže.