posto radim nocne smene,cesto mi se desava da zaspim
Dok sam bio mlađan lovac jaaaa (ponese me stih), radio svake subote i izlazio svakog petka uveče, prva misao koja bi mi pala na pamet u subotu ujutru je bila: samo da se vratim kući i nastavim sa kuntanjem.
Znači, radno vreme svake subote je u stvari bilo tiha patnja za snom, što, naravno, nije bilo moguće.
Vrhunac se desio kad mi je koleginica bila na odmoru. Komotno sam došao kući ostavivši vrata na pošti otključana. Iz blaženog sna me trgnuo lokalni pandur. Klinci videli otvorena vrata, i prijavili čika policajcu koji je prolazio, a on čovek nije znao da l' je u pitanju provala ili nešto drugo.
I tako, vratim se na lice mesta i propisno zaključam šta se zaključati trebalo.
Ni da pomislim
klinci bi tek onda odleeepili
tako da bi me vidjali na you tubu kao primer neazhurnosti
kakva bi to pljuvachina bila
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
Nikad ne zatvorim oci i ne otisnem se onako kao sto treba, sa sve hrkanjem i ispustanjem ostalih fizioloskih zvukova ali.. Dogodi se da se otvorenih ociju prenem i shvatim da nemam pojma sta se desavalo poslednjih 15 minuta..
To samo kad sam jako umorna.
Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.
na poslu ne, ali na faxu da....
prva godina.. sa zurke na fax....
naravno, komirana... sednem u zadnju klupu... profeso predaje nesto, ja zaspim... u nekom momentu ga u podsvesti chujem kako postavlja neko pitanje i javim se da odgovorim... odgovorim i on mi kaze: "Bravo koleginice, dobili ste deset! Ovo je bilo pitanje za deset! Dajte index da Vam upishem ocenu!"
ja ga gledam onako komirana i kazem mu da nemam index...
- Kako nemate? Niste poneli? Onda donesite sledece srede obavezno, da Vam upisem ocenu, a u junu samo prijavite ispit. ( inace bio tek novembar mesec a ja zavrshila sa ispitom)
naravno, i dalje pokushavam da ostanem budna ali mi ne ide...
profesor, koji je inache bio zeshtji za@ebant me provalio, prilazi i kaze: "Lepa koleginice shto ste dobili deset, zashto spavate? Shta ste nocas radili? Da li ste uchili ili ste se mazili?"
a ja u shoku... mozda jedini put u zivotu kad sam bukvalno pozelela da se zemlja otvori i proguta me
naravno, onako zbunjena sam se bar setila da kazem da sam uchila, shto je i profesor znao da nije istina ali se samo nasmejao
Moras prihvatiti poraze i pobede,
moras se navitji na tugu i sretju,
moras da volis i da te vole,
moras biti deo stvarnosti,
ipak,
nikada ne napustaj svoje snove!
Ukoliko mi dođe da si odspavam na ovom sadašnjem poslu, samo se dignem sa stolice, prošeme po salonu, virnem u one lijepe cijene i da vidite kako mi se samo oči rašire. Kao sova tada zujim.
Ma joj. Bilo je dana kada sam došla na posao direktno iz vana i tada sam se oboružala sa Burnom i kavom i voila. Ka vidite kako sam rintala kao pčelica. Stoga kada sam doma došla, nitko me nije mogao da probudi. Do sutra.
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
Znate, razmišljala sam da si, kad me uhvati spavanac, odem u Arhivu i na onim registratorima napravim neki neudoban ležaj.
Nažalost, do dana današnjeg ja to još nisam isprobala - što mogu kad me trta
Jel' ima netko od Vas kakav ležaj na poslu koji ga mami?
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
U prethodnoj firmi sam spavao makar 15-20 minuta kad dođem na posao, bilo je to jače od mene ,ali sam bio maler, kad god zatvorim oči naiđe direktor i bude me. Na kraju su mi kolege zabranile da spavam, jerbo sam "prizivao" direktora
Najgora je uš što iz opanka iziđe.