Vincent van Gogh
Prikaz rezultata 1 do 12 od ukupno 12
  1. #1

    Vincent van Gogh

    Vincent van Gogh (Zundert, 30. ožujka 1853. - Anvers-sur-Oise, 29. srpnja 1890.), nizozemsko-flamanski slikar, grafičar i crtač

    Sedam je godina proživio kao namještenik u Haagu, a zatim je poslan u podružnicu Goupila u London (1873-76). U toj je trgovini slika dobio ne samo uvid u slikarstvo, već se i sam zagrijao za slikanje te nastojao da postane slikar. Prvi Van Goghovi crteži nastaju pod utjecajem idealista J.- F. Milleta u Belgiji. 1881. upoznaje se sa slikarom A. Mauveom, a taj ga poznati slikar bodri, upućuje i prvi mu daje savjete kako bi trebao postupiti likovnim rješavanjima. Nakon kratkog boravka u Haagu odlazi u Brabantu. U njegovom se lik. izrazu tada počinje sve više i sve jasnije stavljati značajna crta humanitarne zanesenosti. Gogh se strastveno obraća prikazivanju života seljaka i radnika, koji se pate i muče na svojoj zemlji, da bi joj u svojoj bijedi istrgli nasušni hlijeb. U tome razdoblju radi tamne male slike, gotovo sve u crnom. Te su slike blijede izražajne, a uz to brutalne do karikature. Svi su ti tipovi sumorni, i oni nacrtani i oni naslikani. Slikala ih je i crtala svijest osjetljive ćudi, koja je u životu od rana osjećala izolaciju i tjeskobu i redom proživljavala krize. Usred svih tih kriza i protuslovlja odlučuje se Gogh uporno i upravo strastveno za slikarstvo. Van Gogh čitavo vrijeme strastveno crta kao fanatični autodidakt koji istovremeno i traži i prima savjete sa svih strana. Štoviše, tri mjeseca boravi na akademiji u Antwerpenu, da bi nadoknadio svoje nedostatke u crtanju. No njegova ga je nemirna priroda tjerala u Pariz, kamo ga je zvao brat Théo. Početkom 1886. dolazi u Pariz i postaje đak F. Cormona te u ove četiri godine do smrti Van Gogh doživljuje svoju veliku evoluciju. Već 1887. njegova se paleta radikalno mijenja: prema prijašnjem sumornom načinu čini se ta promjena kao neka regeneracija. Očituju se značajke arabeske u svježim otvorenim bojama, forma postaje dekorativna uz potcrtani grafizam. Van Gogh traži sintezu u pojednostavljenju. Novi se način Van Goghov ispoljava sve jače i snažnije: isključuju se sjene i svaka modelacija. On primjenjuje čistu otvorenu skalu boja, a oblike konturira tamnom bojom. 1888. izbacuje gotovo sliku za slikom. Uz to su se njegove boje pod mediteranskim nebom zažarile, zasjale i zablistale kao da je u njima iskričavo svjetlo samoga sunca. Van Gogh slikao je i samo sunce u punom žaru. Gaguguin je stigao u Arles na poziv van Gogha, da bi se oživotvorio dugogodišnji san mnogih slikara o tome, kako bi se okupili na zajedničkom radu vani u prirodi. Vrlo brzo se pokazalo, da između njih postoje neuklonive suprotnosti: došlo je tako daleko, da je jedne noći u diskusiji Van Gogh u svom neuravnoteženom stanju navalio na Gauguina da ga zakolje. Dostajao je samo jedan Gauguinov pogled, da se Van Gogh osvijesti i da namah sam sebe kazni. Reže britvom vlastito uho i odnosi ga bludnicama u javnu kuću, te pada u težak i bolan grč epileptika. Gauguin odlazi u Pariz, a Van Gogh u bolnicu za duševne bolesti. Svjestan je da je u ludnici, ali između pojedinih nastupa strastveno radi- njegove boje kao da su dobile još više na intenzitetu. Bez predaha slika i crta, grčevito radi. Radi manijakalno, suludo, divlje. Radom nastoji nadbiti i samo ludilo- te svoje krize, što se periodički ponavljaju. Kod njega se izmjenjuju časovi lucidnosti s teškim klonulostima. 1890. premješta se u Auvers-sur-Oise. Tamo u momentu paničnog predosjećaja strave pred novim nastupom hvata revolver. U polju kraj puta naslanja se na deblo koje je slikao i odapinje oružje. Razbija svoju rastrojenu tjelesnu mašinu te konačno izmiče svim krizama. Van Gogh je prethodnik čitavog europskog ekspresionizma po tome, što je strastveno pokušavao izraziti u svojim slikama ono što se ne može izraziti. On je jedan od prvih umjetnika, koji je deformirao prirodni oblik, da bi postigao što jaču i intezivniju izražajnost. Svaki je njegov autoportret dio njegove autobiografije i u njima se odrazuje drama njegove životne putanje. Njegov je utjecaj nadasve velik u čitavom svjetskom slikarstvu. Ostavio je velik opus (850 slika i više od 900 crteža i akvarela ) razasut po mnogim galerijama Europe i Amerike.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  2. #2

    Odgovor: Vincent van Gogh

    Pre par dana sam naisla na jedan flajer pa ako nekog zanima da ga informisem. Ja se razmisljam da idem pa mozda se jos neko zainteresuje.

    Izlozba Vincent Van Gogh

    26.-28. januar 2007 Budimpesta

    Povodom proslave 100 godina Muzeja finih umetnosti iz Budimpeste, organizovana je prestizna izlozba Vincenta Van Gogha, najveca posle becke izlozbe iz 1903 godine. Izlozba ce sadrzati 43 slike, 24 crteza i 10 litografija, koje su za ovu priliku prenete uz osiguranje od 780 miliona dolara iz Metropolitan Museum of Art - Njujork, Musee D'Orsay - Pariz, Van Gogh Museum - Amsterdam. Izmedju ostalih izlozene su slike: "Irises" (1890), "L'Arlesienne" (1890), "A Pair of Leather Clogs" (1880) i "Self-Portrait With Pipe" (1886), kao i "Farmhouse in Province" (188 iz National Gallery of Art iz Vasingtona i druge brojne slike i crtezi koje se cuvaju u evropskim muzejima, galerijama i privatnim kolekcijama.

    Dalje se na flajeru reklamira agencija koja organizuje putovanje u Budimepestu sa jednim nocenjem i ostavljen je broj telefona. Ako nekom treba poslacu na pp broj telefona.

    Inace ne reklamiram ovu agenciju nego mi se dopada ideja.

  3. #3

    Odgovor: Vincent van Gogh

    Mudrome čoveku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svet.

  4. #4

    Odgovor: Vincent van Gogh

    Citat goldie kaže: Pogledaj poruku
    [B]Izlozba Vincent Van Gogh

    26.-28. januar 2007 Budimpesta
    Ja sad imam informaciju da su u Novom Sadu vidjeni plakati na kojima kaze da je izlozba u martu, u Budimpeshti!
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  5. #5

    Odgovor: Vincent van Gogh

    Izložba je otvorena sredinom decembra, čini mi se, i trajaće do druge polovine marta. To su informacije koje ja imam.
    "Toliko je bilo u zivotu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo.
    Trebalo je ziveti. "

  6. #6

    Odgovor: Vincent van Gogh

    novosadjani....ako vidite neke od tih plakata..bachite nam na pp neki phone number...neki bi to i da vide...

    Hodočašće staroj cipeli
    K. JOKOVIĆ - S. ROVČANIN, 15. decembar 2006

    - POGLEDAJ! On je zaista slikao sam život! - kaže ushićeno jedna gospođa drugoj, dok se približava slikama holandskog majstora umetnosti.
    - Ne, Vinsent van Gog je svoje slike živeo! - odgovara joj.
    U grupi od oko dve stotine posetilaca ispred Muzeja lepih umetnosti u Budimpešti - Englezi, Francuzi, Amerikanci, Nemci, Srbi...
    A, sa ulja, papira i ponekog kaširanog platna na drvetu gledaju Doktor Gaše, Arležanka, gospođa Žino, beba poštara Žozefa Rulena, poneki lik iz "Porodice koja jede krompir", kosači, tkači, sejači, švalje... Umorni, istrošeni, izborani seljaci, svi koji su dotakli život slavnog slikara - Vinsenta van Goga (1853. - 1890.)!
    A, do trenutno najposećenije izložbe u Evropi stiže se sa "malo" provera. Na ulazu nije velika gužva, jer se pri kupovini ulaznica zakazuje vreme posete. Kaputi i jakne se obavezno ostavljaju u garderobi. Na stazi između traka, isključuju se mobilni telefoni i fotoaparati. Grupe od petoro, šestoro, ulaze u "kapsule" - blindirane, staklene kabine. I put do Van Goga se završava. Izložba počinje.
    Prva prostorija čuva slike iz najranijeg Gogovog perioda. Mračne, slikane tamnim bojama, ispod reflektora izložene su na podlozi drveta belog bora. Među eksponatima - 46 slika, 24 crteža, 10 litografija i bakroreza. Ispod svakog dela dvojezični (mađarski i engleski) nazivi slike i objašnjenje gde se čuva, kada je nastala, dimenzije...
    Gužva oko "Razboja". Ulje na platnu (70 dž 85 centimetara) nastalo u Nunenu, maja 1884. godine. I na njemu tkač.
    Pored slika citati iz poznatih pisama bratu Teu.
    "Nema kraja mojim mukama sa tim razbojima, ali oni su tako divan izazov - stara hrastovina naspram sivkastog zida - sasvim sam siguran da ih vredi slikati", pisao mu je.
    Za ovu priliku, Van Gogove slike "doletele" su u mađarski Muzej na Trgu heroja sa svih strana sveta: iz Muzeja Van Goga u Amsterdamu, Orsija u Parizu, Metropolitena u Njujorku, Nacionalne galerije umetnosti u Vašingtonu, pa i iz privatnih kolekcija.
    - Čuo sam da je ova slika prodata pre nekoliko dana za 85 miliona evra - šapuće jedan od posetilaca, dok gledamo dela koja je umetnik stvorio dva meseca pred samoubistvo (jul 1890).
    Dela po kojima je Vinsent poznat najvećem broju ljudi - "Suncokreti", "Žitna polja sa gavranovima", "Van Gogova soba u Arlu", "Zvezdana noć" - nema.
    Dovoljno su impresivna i ova, "manje" poznata.
    U centralnom delu izložbe. Svi bi da priđu bliže "Pijancima", "Irisima"... Kustos priča o (kako ga neki karakterišu) čuvenom "ludaku", ali - na mađarskom.
    Mađarski vodiči i osoblje Muzeja, kao vojnici na straži, love svaku "grešku" posetilaca. Strani vodiči nisu dozvoljeni, a ovu zaista impresivnu izložbu prati samo jedan katalog,štampan na 600 strana, za koji mora da se izdvoji oko 50 evra.
    I, konačno, slikarov autoportret! Ne onaj sa šubarom i zavojem preko odsečenog uveta, ne ni onaj posvećen Gogenu, već "Autoportret sa lulom" (nastao novembra 1886. u Parizu, a sada se čuva u Amsterdamu).
    "Ovaj čovek će ili da poludi ili da nas sve nadmaši", neko citira šta je Kamij Pisaro rekao za Van Goga.
    Ponovo "kapsula" vrata. Skener. Pet sekundi. Izlaz, pa knjižara sa Van Gogovim suvenirima: blokovi, pazl-slagalice, reprodukcije, olovke, fascikle...
    U Budimpešti će ovo umetnično hodočašće trajati do 20. marta 2007, kada se Van Gogova dela vraćaju kućama.

    OBEZBEĐENJE
    DEŠAVANJA u Muzeju i oko njega, primetno i neprimetno, prati mađarska policija. Na Trgu heroja nalazi se nekoliko patrola, trake sa natpisima "policija", a ima i skrivenih kamera. Kako ne bi, kada je zvanično postavka osigurana na 585 miliona evra. A nezvanično vredi i više.

    ULAZNICE
    ZA izložbu "Van Gog u Budimpešti" (koju vam predlažemo da ne propustite), karte možete kupiti i preko Interneta, ali obavezno moraju glasiti na vaše ime. Uz to, morate reći i vaše planirano vreme ulaska u Muzej. Unapred kupljene (pojedinačne) karte koštaju malo manje od 12, a na dan posete, 14 evra. Ulaznice za grupne posete su 6 ili 7 evra.

    PLAKATI
    BUDIMPEŠTA je, još od novembra, u znaku Van Goga. Na svim većim zgradama su plakati sa njegovim irisima, suncokretima, portretima. Turistima je posebno zanimljivo što se čak i u tržnim centrima nalaze njegove papuče, na kojima piše mesto i vreme izložbe.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  7. #7

  8. #8

    Odgovor: Vincent van Gogh

    Moja omiljena...Za sva vremena

    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  9. #9

    Odgovor: Vincent van Gogh

    Portret koji se vesto skrivao citavih 120 godina pod jednim od poznatih radova.

    Ekipa 'olandskih istrazivaca je zahvaljujuci novoj tehnologiji (radiografija) pronasla skriveni portret pod slikom Grasgrond ...
    Ovo ce verovatno pomoci istroricarima da bolje razumeju evoluciju njegovog rada.




    http://www.vangogh.ua.ac.be/
    Qui vit content de rien possde toute chose.

  10. #10

    Odgovor: Vincent van Gogh

    Ovaj covek ce ili da poludi ili da nas sve nadmasi.
    Kamij Pisaro




    Old Man in Sorrow 1890



    Portrait of Dr. Gachet 1890


    Portrait of Pere Tanguy 1887-8


    The blooming plumtree 1887
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  11. #11

    Odgovor: Vincent van Gogh

    Naletela na ovo danas... Mnogo mi se dopalo


    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  12. #12

    Odgovor: Vincent van Gogh

    "Pismo iz Arlesa

    Mili Theo, oprosti. Nema više nikoga ko bi mi želeo pozirati.
    Ne postoji osoba spremna da za mene bude nepomična nekoliko sati. Nijedan prijatelj iz gostionice (strahovito sam im dosadio, podsmevaju mi se već, osetim),
    nijedna žena koja me voli toliko da bi pristala na ovekovečivanje.
    Samo vreli, kričavi krajolik, bolno rumeni cvetovi i nešto jadnog nameštaja koji si mi kupio u selu.

    Znam da ćeš i ovaj put biti razočaran i zabrinut zbog mazarija koje niko ne želi kupiti. Oprosti.
    Kada bih barem naslikao rumeno i oblo telo neke seljančice i po narudžbi onda dodao krila.
    Rumeno i oblo telo neke seljančice ušlo je u moju sobu.
    Prijatno iznenađenje, svakakako. U prostor usmrđen bojama i terpentinom, miris otežalog polena unijela je mesareva kći, koju otac šalje po narudžbu. Rekao sam da sedne.
    Sjela je na stolicu koju sam upravo slikao.
    Nisam imao snage da joj zamerim. Golemi bokovi su se prelivali preko rubova stolice, širokim leđima potpuno je zaklonila naslon.
    Njena kosa, ugrejana podnevnom jarom, unela je u sobu boju suncokreta. Te oči hteo sam naslikati zelenosivom bojom mlade masline.
    Usne su joj bile kao dve kriške sočne narandže, a jezik se pomaljao lenjo i vlažio ih dugo i polako.
    Pitao sam se šta bi rekla kada bih umrljanim prstima preprečio cukre slankastog znoja koji su nestajali među njenim toplim dojkama.
    Ili kada bih u vrelu školjku svojih usta usisao njenu prkosno napućenu donju usnu.
    Hteo sam oskrnaviti njenu jedrinu, zaseći, zagristi u to meso, liznuti njenu zdravu, gustu krv. Ali, nisam je smeo uplašiti.
    Stišavao sam plimu koja me je iznutra razbijala.

    Upijao sam njene boje, nepomičan, pamtio taj sklad.
    Po prvi put htio sam naslikati savršeni red. Razodevao sam je, nepomičan, dešifrovao punoću njenih udova skrivenih čistim i grubim platnom. Dosađivala se.
    Htela je poći i nisam je smeo zaustavljati.
    Pratio sam je pogledom dok se udaljavala. Da sam samo smeo da se pokrenem, stigao bih je, čini se, jednim skokom, oborio lukavstvom, iako se činila krupnijom i jačom od mene, kao bog iz savane bih nam stvarao svet, a onda bismo hiljadu i prvog dana ležeći u izgaženoj, prezreloj travi, počinuli.
    Vratio sam se svojoj slici.

    Devojčino odsustvo na njoj bilo je nepodnošljivo.
    Sve je valjalo raditi nanovo.
    Stolica je u stotinama žutih tonova morala sačuvati svaki njen pramen. Plavi rub oko stolice - neka je od mogućih nijansi njenog dečijeg pogleda. Zemljani pod - boje su debelih obraza preplanulih od rada u polju.
    Tanke vlati duvana zamotane u čistu hartiju tačno su na mestu na kojem su se do pre koji tren spajala njena vlažna bedra. A pored njih, tamna i bliska, uvijena za prijatan susret sa dlanom i usnama - lula za kojom, umoran, žudim.
    Moja svest se muti, a slika izranja kao kakav san.
    Naslikao sam mesarevu kćer.

    Posrećilo mi se, ipak, Theo.
    Šaljem ti ovaj akt, iako sumnjam da ćeš razumeti.
    Ispričaću ti nekad čaroliju njegovog nastanka.
    Već slutim da si razočaran i zbunjen.
    Pitaš se šta ja, zaboga, mislim…
    Zar bi to iko želeo kupiti?
    Jalovu sliku, na kojoj nema ništa drugo do žuta, neugledna stolica, starinska lula i suvišan i neuverljiv, beli smotak duvana.

    Oprosti mi, Theo, grešnome.
    Jednom ću, valjda, imati snage da ti objasnim.
    Do skorog viđenja.

    Tvoj umorni brat Vincent.

    Septembar 7, 1881"
    Ploviti se mora i bez broda ..

Slične teme

  1. Van Gogh
    Autor HLEBmaster u forumu Domaći spotovi i tekstovi
    Odgovora: 43
    Poslednja poruka: 01.11.2009, 21:37
  2. MTV nagrada za Van Gogh!
    Autor Lady S u forumu Spomenar
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 02.11.2007, 16:42

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •